Court dismisses provisional measure due to procedural error in assessing claim extinction probability.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe High Commercial Court of Croatia revoked a lower court's provisional measure ordering a freeze on bank bonds. The lower court incorrectly concluded the insured claim had ceased without verifying if a final construction account was completed. The appellate court found a fundamental procedural violation because the lower court failed to ascertain the specific works covered by the bonds, rendering its assessment of claim extinction legally flawed.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 346. OZ; čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 380. ZPP; čl. 365. ZPP; čl. 381. ZPP: A provisional measure based on the extinction of a claim is invalid if the court fails to verify essential factual prerequisites, constituting a fundamental procedural violation requiring remand.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
72. Pž-2530/13-4
R J E Š E N J E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Kameliji Parać, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja A.-D. d.o.o., A., kojeg zastupaju punomoćnici P. L., M. G., i I. K., odvjetnici u O. društvu G. u Z., protiv protivnika osiguranja P. d.o.o., M. S., kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u V. G., radi osiguranja nenovčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4056/12 od 21. siječnja 2013., 20. siječnja 2014.
r i j e š i o j e
I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4056/12 od 21. siječnja 2013. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Rješenjem poslovni broj P-4056/12 od 21. siječnja 2013. Trgovački sud u Zagrebu odredio je privremenu mjeru radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, zabranom Financijskoj agenciji (FINA), Zagreb, naplate bjanko zadužnica, te zabranom da izvrši povrat tih zadužnica protivniku osiguranja.
Iz obrazloženja rješenja proizlazi kako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da je u cijelosti prestala tražbina koja je osigurana predmetnim zadužnicama, pa je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12; dalje: OZ) riješio kao u izreci.
Protiv ovog rješenja protivnik osiguranja je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga. U žalbi, u bitnom navodi kako predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom postojanje niti jedne pretpostavke za određivanje privremene mjere. Tako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je tražbina u vezi s kojom su izdane zadužnice prestala u cijelosti nakon obvezivanja tim zadužnicama. Naime sud je propustio utvrditi da među strankama nije izvršen konačni obračun izvedenih građevinskih radova, pa sve dok takav obračun nije sačinjen sud nije mogao odlučiti je li predlagateljeva tražbina prestala. Predlaže ukinuti pobijano rješenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 20.625,00 kn.
Žalba je osnovana.
Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11- pročišćeni tekst i 25/13; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je ovaj sud je ono zahvaćeno bitnom povredom odredba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
Odredbom članka 346. stavka 1. OZ-a propisane su pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine na način da sud može odrediti privremenu mjeru ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim a) postojanje svoje tražbine i b) opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
Kako za određivanje privremene mjere predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim (kumulativno) kako postojanje tražbine tako i prethodno opisanu opasnost, dužnost je prvostupanjskog suda ispitati postojanje tih pretpostavki prije odlučivanja o (ne) osnovanosti prijedloga za određivanje privremene mjere.
U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije cijenio postojanje druge pretpostavke za donošenje privremene mjere, pa zato pobijana odluka ima nedostataka zbog kojih je nije moguće ispitati, a naročito jer nema razloga o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
Predlagatelj u prijedlogu navodi da će mu nastati nenadoknadiva šteta jer mu je blokiran račun zbog čega je onemogućen u poslovanju i stjecanju dobiti, te da nema mogućnosti deblokade računa iz vlastitih sredstava. Osim toga do dana podnošenja prijedloga protivnik osiguranja naplatio je na temelju zadužnica beznačajan iznos. U prilogu dostavlja očevidnik o redoslijedu plaćanja Financijske Agencije od 23. listopada 2012. iz kojeg proizlazi da je ukupno stanje blokade na taj dan iznosilo 2,134.721,62 kn, te promet po računu za predlagatelja iz kojeg proizlazi da je u razdoblju od 14. studenog 2012. do 27. prosinca 2012. vršen promet (uplate/isplate) po računu predlagatelja osiguranja. Kod ovakvog stanja stvari ovaj sud nije mogao ocijeniti predlagateljeve navode o blokadi njegova računa s obzirom na to da su isprave kojima dokazuje tu činjenicu međusobno kontradiktorne.
Osim toga, odredba članka 344. stavak 2. OZ-a (u vezi s odredbom članka 346. stavak 2. OZ-a), predviđa alternativno drugu pretpostavku za određivanje privremene mjere te govori o situaciji u kojoj bi šteta za protivnika osiguranja u slučaju određivanja privremene mjere bila samo neznatna, u kojem slučaju predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati postojanje opasnosti, a na što se predlagatelj poziva u prijedlogu za osiguranje.
Međutim, u pobijanom rješenju prvostupanjski sud uopće ne obrazlaže je li predlagatelj učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, te je li se određivanjem privremene mjere protivnika osiguranja dovodi u nepovoljniju situaciju od one u kojoj se već nalazi, zbog čega je počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
Nadalje, u odnosu na postojanje prve pretpostavke za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud navodi kako je u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da tražbina u vezi s kojom je izdao zadužnice nije nastala odnosno da je tražbina prestala nakon obvezivanja zadužnicama. To stoga što je odredbom članka 2.1. Aneksa Ugovora o izvođenju radova nad izgradnjom bazena u A. ugovoreno da će se vrijednost radova utvrditi i platiti prema stvarno izvedenim količinama ovjerenih po nadzornom inženjeru u građevinskoj knjizi, te da se odredbom članka 4.1. predlagatelj osiguranja obvezao izdati protivniku osiguranja predmetne dvije zadužnice od po 1,000.000,00 kn kao jamstvo za plaćanje radova koji premašuju ugovorne iznose iz Osnovnog ugovora a ugovaraju se tim Aneksom kao obračun i plaćanje po stvarno izvedenim količinama. S obzirom na to da je nadzorno tijelo utvrdilo postojanje radova koji premašuju ugovorene iznose iz Ugovora (V.T.R.) u iznosu od 83.766,41 kn što proizlazi iz Okončane situacije, te da je po predmetnoj zadužnici naplaćen iznos od 192.599,05 kn prvostupanjski sud smatra da je tražbina prestala nakon obvezivanja zadužnicama.
Međutim, prema mišljenju ovog suda, iz ovakvih navoda prvostupanjskog suda nije jasno za plaćanje cijene kojih radova su izdane predmetne zadužnice, a s obzirom na to da predmetni Ugovori nisu priloženi u spisu ovaj sud nije u mogućnosti ispitati tu činjenicu. Naime, prvostupanjski sud prvotno navodi da je nadzorno tijelo utvrdilo postojanje radova koji premašuju ugovorene iznose, dok nakon toga navodi da ti radovi (ugovoreni) iz Ugovora koje označava kao V.T.R. (vantroškovnički radovi) premašuju ugovorene iznose. Dakle, ako su radovi ugovoreni (troškovnički) onda ne mogu istovremeno biti i vantroškovnički. Naime, ako se radi o troškovničkim radovima to pretpostavlja činjenicu da su stranke (jediničnu) cijenu radova ugovorile prema troškovniku kao sastavnom dijelu ugovora. Naime, jedinične cijene se ugovaraju kada stranke u vrijeme zaključenja ugovora o građenju ne mogu sa sigurnošću predvidjeti konačne količine radova potrebnih za izgradnju nekog objekta, ali su poznati svi radovi koje treba izvesti. Zbog toga, konačna cijena u situaciji kada su stranke ugovorile jediničnu cijenu nije poznata u vrijeme zaključenja ugovora već će ona biti poznata tek kada se zbroje sve stvarno izvedene količine ugovorenih radova. Budući, u smislu prethodno iznesenoga, u prvostupanjskoj odluci nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama to prvostupanjsku odluku nije moguće ispitati u tom dijelu zbog čega je počinjenja bitna povreda odredaba postupka.
Slijedom navedenog, sukladno odredbi čl. 380. t. 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, pobijano rješenje valjalo je ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak.
U ponovnom postupku sud će otkloniti bitne povrede odredba postupka na koje je upućen ovim rješenjem i primjenom odredbe članka 346. OZ-a ocijeniti postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine donošenjem nove na zakonu osnovane odluke.
Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom članka 166. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 21. OZ-a.
U Zagrebu 20. siječnja 2014.
SUDAC
KAMELIJA PARAĆ, v.r.
Za točnost otpravka
ovlašteni službenik
BRANKICA CURMAN