Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-581/1998-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal regarding lawful termination of probationary police officer's contract due to misconduct.

Numero d'incarto Rev-581/1998-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment terminating his probationary police officer contract. The court found no significant procedural violation and upheld the lower courts' conclusion that the appellant's intentional circumvention of customs laws prevented successful completion of his training. Consequently, the termination under the Internal Affairs Act was deemed lawful and the appeal rejected.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 55. st. 1. Zakona o unutarnjim poslovima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An appeal is inadmissible when the termination of a probationary officer's contract is based on misconduct that objectively prevents successful completion of training, and no significant procedural error exists.

Parole chiave

Generato dall'IA
probationary officer termination internal affairs act procedural violation appeal police misconduct customs law violation labor contract probation supreme court appeal

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 55. st. 1. Zakona o unutarnjim poslovima
čl. 54. st. 1. i 2. Zakona o unutarnjim poslovima
čl. 54. st. 3. Zakona o unutarnjim poslovima
čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-581/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Marijana Ramušćaka, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G. iz O., V., kojega zastupa punomoćnik T. N., odvjetnik u M., protiv tuženika Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova - Policijska uprava splitsko- dalmatinska, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, radi utvrđenja nezakonitosti rješenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 29. listopada 1997. godine, br. Gž-1179/97., kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 10. srpnja 1997. godine, br. IV P-1921/94., u sjednici održanoj dana 28. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja S.G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Splitu od 10. srpnja 1997. godine, br. IV P-1921/94. suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Utvrđuje se da je nezakonito rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave S. br. 511-12-41-22833/94 od 20. listopada 1994. godine, o prestanku radnog odnosa tužitelja u svojstvu policajca - pripravnika u Ministarstvu unutarnjih poslova PU S., SGP T.IGP V., s danom 25. listopada 1994. godine, pa je tužena dužna primiti tužitelja natrag u radni odnos u navedenom svojstvu i omogućiti mu stjecanje svih prava iz osnova ovakvog radnog odnosa, te mu naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja.

II. Dužan je tužitelj S.G. naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.600,00 kn." Presudom Županijskog suda u Splitu od 29. listopada 1997. godine, br. Gž-1779/97. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude nižestupanjskih sudova ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužitelja niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost pobijane presude ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Protivno navodima revizije pobijane presude sadrže razloge o svim pravno odlučnim činjenicama, te se pravilnost pobijanih presuda može valjano provjeriti.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je tužitelj u noći 28/29. rujna 1994. godine, pomogao građaninu T.G. ilegalni prijelaz preko državne granice s određenom robom radi izigravanja carinskih propisa i propisa Zakona o nadzoru državne granice,

- da je u vrijeme izvršenja navedene radnje tužitelj u radnopravnom smislu imao kod tužene pravni status policajca - pripravnika,

- da je rješenjem Republike Hrvatske - Ministarstva unutarnjih poslova PU S. od 20. listopada 1994. godine, br. 511-12-41-22833/94 utvrđen tužitelju prestanak radnog odnosa u svojstvu policajca - pripravnika temeljem čl. 55. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", br. 29/91, 73/91, 19/92, 33/92 i 76/94. - dalje ZUP),

- da je tužitelju dostavljeno navedeno rješenje 24. listopada 1994. godine, te da je tužitelj protiv tog rješenja podnio 26. listopada 1994. godine, zahtjev za zaštitu prava u propisanom roku, no da nadležno državno tijelo nije o zahtjevu odlučilo, te je tužitelj podnio sudu pravovremenu tužbu.

Na takvo utvređno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

Člankom 54. st. 1. i 2. ZUP propisano je da osobe bez odgovarajućeg iskustva zasnivaju radni odnos u svojstvu pripravnika, te da se za vrijeme pripravničkog staža pripravnik osposobljava za samostalno obavljanje poslova. Pripravnik za vrijeme pripravničkog staža uz teoretska znanja stječe praktična znanja koja mu omogućavaju (nakon završenog pripravničkog staža uz primjenu programa obuke koji propisuje Ministar unutarnjih poslova temeljem čl. 54. st. 3. ZUP), samostalno obavljanje poslova sukladno propisima koji se u tom zvanju primijenjuju.

Protupravno ponašanje tužitelja usmjereno na izigravanje carinskih propisa i Zakona o nadzoru državne granice predstavlja i po ocjeni ovoga suda takvo nedopušteno ponašanje iz kojeg je nadležno tijelo s pravom zaključilo da tužitelj kao pripravnik neće moći s uspjehom završiti pripravnički staž. Naime, s uspjehom mogu završiti pripravnički staž pripravnici koji uz teoretska znanja steknu i praktična znanja potrebna za obavljanje posla samostalno na pravilan i zakoniti način.

Pripravnik koji tijekom praktične obuke svjesno postupa na protupravan način (u cilju izigravanja propisa umjesto da ih pravilno primijenjuje) nije osoba koja bi u smislu čl. 55. st. 1. ZUP mogla s uspjehom završiti pripravnički staž.

Zato ovaj sud ocijenjuje da su ostvarene pretpostavke za prestanak radnog odnosa tužitelju primjenom čl. 55. st. 1. ZUP-a.

Revident neosnovano smatra da je osporeno rješenje nezakonito zbog nedostataka u obrazloženju rješenja. Ovo iz razloga što je tužitelj prije donošenja osporenog rješenja pozvan na informativni razgovor u odnosu na njegovo ponašanje, dakle, znao je u čemu je pogrešno postupio (pri čemu valja navesti da niti jedna od stranaka ne navode nikakve druge nepravilnosti u ponašanju tužitelja u svojstvu policajca pripravnika), pa mu je bilo poznato zbog kojeg je tužiteljevog činjeničnog učina doneseno osporavano rješenje. Ni u sudskom postupku tužitelj nije mogao opravdati svoj način postupanja koji je utvrđen saslušanjem svjedoka T.B.

U odnosu na utvrđeni datum prestanka radnog odnosa tužitelju valja navesti da je pravilno utvrđen datum prestanka radnog odnosa, jer radni odnos može prestati onog dana kad su utvrđene okolnosti zbog kojih je ocijenjeno da su ostvarene pretpostavke iz čl. 55. st. 1. ZUP-a pod uvjetom da je rješenje zakonito. Kako je u sudskom postupku ocijenjeno da je pobijano rješenje zakonito, to revident neosnovano smatra da bi radni odnos tužitelja mogao prestati tek s datumo konačnosti navedenog rješenja.

Zbog navedenih je razloga primjenom čl. 393. ZPP, revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 28. veljače 2001.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.