Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2263/1996-2 Generato dall'IA

Court dismisses appeal for missing statutory deadline to file lawsuit after objection, rejecting war delay claims.

Numero d'incarto Rev-2263/1996-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' review against a lower court's decision confirming the dismissal of their lawsuits. The appellants argued they missed the 15-day filing deadline due to a lack of quorum for their objections and wartime postal delays. The court rejected these claims, ruling that the lack of quorum was not a final decision and that the appellants failed to request restoration of the case status due to the war.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 18. st. 2. Zakona o parničnom postupku: Missing the statutory deadline for filing a lawsuit does not justify dismissal if the delay was caused by a procedural defect like lack of quorum, and the party failed to timely request restoration of the case status.

Parole chiave

Generato dall'IA
statutory deadline lack of quorum restoration of status civil procedure law labor rights law missed filing period war delay defense

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno primjenjujući odredbu čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa zaključili da su tužitelji propustili rok predviđen tim zakonskim propisom u kojem su imali pravo tražiti sudsku zaštitu t.j.
čl. 18. st. 2. Zakona o parničnom postupku
podnošenja tužbe (čl. 18. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP), koji prijedlog oni nisu podnijeli.
čl. 393. ZPP
Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja materijalno pravo pravilno primijenili, pa stoga revizije tužitelja nisu osnovane, te ih je kao takve trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2263/1996-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Š., koju zastupa B. i B. B., odvjetnici u Š., te M. i A. G. iz Š., koje zastupa M. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika RO Š. iz Š. i Fonda za stambeno i komunalno gospodarstvo Grada Šibenika uz umješača A. P. iz Š., koju zastupa M. B., odvjetnik u Š., radi poništenja odluke, rješavajući revizije tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 6. studena 1995. br. Gž 297/95, kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 16. studena 1994. br. P 26/92, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se revizije tužitelja kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvoga stupnja odbačene su tužbe tužitelja, te su oni dužni naknaditi umješaču na strani tuženika parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je rješenje suda prvoga stupnja.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja tužitelji su izjavili revizije zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a tužiteljica M.M. i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud ukine rješenja obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizije nisu osnovane.

Tužitelji su zahtjevom svoje tužbe tražili da se poništi kao nezakonita odluka komisije za društveni standard tuženika RO Š. kojom je zbog pogrešnog bodovanja određeni stan dodijeljen na korištenje radnici A.P.

Sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelji protiv navedene odluke uložili prigovor tuženiku RO Š., i to M.M. 26. srpnja, a M. i A.G. 12. kolovoza 1991., koji o tome nije odlučio, time da se povodom prigovora tužiteljice M.M. sastao drugostupanjski organ spomenutog tuženika, ali o prigovoru nije odlučio zbog nedostatka kvoruma.

Također je taj sud utvrdio da su tužitelji tražili sudsku zaštitu predajom predmetne tužbe sudu 15. siječnja odnosno 6. veljače 1992. godine.

Na temelju tih činjenica sudovi nižega stupnja su pravilno primjenjujući odredbu čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa zaključili da su tužitelji propustili rok predviđen tim zakonskim propisom u kojem su imali pravo tražiti sudsku zaštitu t.j. u roku od 15 dana nakno proteka roka od 30 dana od ulaganja prigovora na spornu odluku donijetu u prvom stupnju.

S tim u vezi pravilno je stajalište sudova nižega stupnja, protivno tvrdnji M.M. u reviziji, da se ustanovljenje da nema kvoruma za odlučivanje o njezinu prigovoru smatrati odlukom o tome.

Jednako tako revidenti neosnovano tvrde u reviziji da zbog ratnih operacija sud kao ni druge javne službe poglavito pošta nisu radile, pa da stoga na vrijeme nisu mogli predati tužbe.

Ovo stoga što ukoliko su ti navodi točni tužiteljima je pripadalo pravo tražiti povrat u prijašnje stanje u roku od 15 dana od dana kada je prestao razlog koji je uzrokovao propuštanje njihove radnje, tj. podnošenja tužbe (čl. 18. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP), koji prijedlog oni nisu podnijeli.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja materijalno pravo pravilno primijenili, pa stoga revizije tužitelja nisu osnovane, te ih je kao takve trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 22. siječnja 1997.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.