Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2448/2011-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses enforcement review as inadmissible due to lack of procedural prerequisites.

Numero d'incarto Rev-2448/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the creditor's review of the lower court's enforcement decision as inadmissible. The creditor argued that the first-instance court improperly rejected their request for cost reimbursement, but the court found the review failed to address the main issues of the case. The review was rejected because the legal question raised did not influence the decision to suspend enforcement or erase the seizure, nor did it ensure uniform application of the law.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 382 paragraph 2 of the Civil Procedure Act; Article 12 paragraph 1 of the Enforcement Act: A review is inadmissible if the legal question raised does not depend on the decision in the specific case or ensure uniform application of the law.

Parole chiave

Generato dall'IA
enforcement procedure review admissibility cost reimbursement seizure suspension uniform application of law procedural prerequisites civil procedure act

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 382 paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 12 paragraph 1 of the Enforcement Act
Article 19 paragraph 1 of the Enforcement Act
Article 339 of the Enforcement Act
Article 392.b paragraph 3 of the Civil Procedure Act
Article 400 paragraph 3 of the Civil Procedure Act

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2448/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Bruna Frankovića, člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja L. I. H. A., S. R. Nj., zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku u Z., protiv ovršenika M. K. iz S., radi osiguranja novčane tražbine zabilježbom ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gžp-698/11 od 20. srpnja 2011., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Supetru broj Ovr-213/09 od 14. lipnja 2011., u sjednici održanoj 7. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija ovrhovoditelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja obustavljena je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Supetru broj Ovr-213/09 od 20. listopada 2009. i ukinute su provedene ovršne radnje (točka I. izreke), naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu toga suda da po pravomoćnosti ovoga rješenja izvrši brisanje zabilježbe ovrhe upisane na teret nekretnine označene kao čest. zem. 1416 upisane u z.u. 3320 k.o. S. (točka II. izreke) te je odbijen prijedlog ovrhovoditelja radi osiguranja troškova ovršnog postupka od 13. lipnja 2011. kao neosnovan (točka III. izreke).

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ukidanje nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 12. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe članka 339. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12, 70/12 i 80/12), određeno je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a, a odredbom članka 19. stavak 1. OZ- a propisano je da se u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Odredbom članka 382. stavak 2. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP-a).

Prema tome, da bi se uopće moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje te da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, kao i da su u reviziji izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata tada, u smislu odredbe članka 382. stavak 2 i 3. ZPP-a, nema postupovnih pretpostavki za razmatranje takve revizije.

U konkretnom slučaju pravno pitanje zbog kojega revident podnosi reviziju glasi:

„Da li je sud prema članku 14. stavak 7. OZ-a o zahtjevu za naknadu troškova ovrhovoditelja koji je postavljen po članku 16. stavak 6. OZ-a dužan odlučiti u istom ovršnom postupku u kojem su troškovi nastali?“

Pritom, revident u sadržaju revizije navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov zahtjev za dosudu i osiguranje troškova predlažući ukidanje pobijanog rješenja i ponovno odlučivanje, ali samo glede tog zahtjeva (ne spominjući obustavu postupka).

Prema tome, postavljeno postupovnopravno pitanje odnosi se samo na točku III. izreke pobijanog rješenja, ali ne i na razloge za obustavu ovrhe i brisanje zabilježbe ovrhe (točke I. i II. izreke).

Pobijanim rješenjem obustavljena je ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje i naloženo zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe ovrhe upisane na teret nekretnine koja je bila predmetom ovrhe (točke I. i II. izreke), dok je točkom III. izreke odbijen prijedlog ovrhovoditelja radi osiguranja troškova ovršnog postupka od 13. lipnja 2011., kao neosnovan. Slijedom toga, protivno navodima revidenta, u konkretnom slučaju sud nije odbio ovrhovoditeljev zahtjev da mu se u tom ovršnom postupku dosudi trošak ovrhe, već je odbio samo njegov prijedlog radi osiguranja troškova ovršnog postupka pozivajući se na odredbu iz članka 97. stavak 6. OZ-a, uz obrazloženje da ovrhovoditelj može zatražiti osiguranje tražbine radi čijeg je namirenja određena ovrha (utvrđene ovršnom ispravom) i to zasnivanjem založnog prava na nekretnini, ali ne i radi osiguranja troškova tog ovršnog postupka.

Prema tome, o zahtjevu ovrhovoditelja da mu se dosude (daljnji) troškovi ovršnog postupka (članak 14. OZ-a) prvostupanjski sud zapravo nije ni odlučivao jer je pobijanim rješenjem (u točki III. izreke) samo odbijen prijedlog za osiguranje tražbine iz troškova ovršnog postupka.

Dakle, postavljeno pravno pitanje ni u čemu se ne odnosi na dio pobijanog rješenja kojim je obustavljen postupak ovrhe i određeno brisanje zabilježbe ovrhe, međutim, to se pitanje ne odnosi niti na preostali dio pobijanog rješenja, odnosno na razloge zbog kojih su nižestupanjski sudovi odbili ovrhovoditeljev prijedlog za osiguranje osnivanjem založnog prava iz članka 97. stavak 6. OZ-a.

Prema tome, o rješenju navedenog pravnog pitanja ne ovisi odluka u ovom ovršnom postupku pa postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu, a niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog toga revizija ovrhovoditelja nije dopuštena.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 3. u vezi s člankom 400. stavak 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 7. srpnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.