Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible for some plaintiffs and unfounded for others regarding insurance liability.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal of plaintiffs A.R. and A.R. as unfounded, while rejecting appeals from M.R., S.R., D.R., and M.M. as inadmissible. The court found that the first-instance judgment correctly applied succession law to hold the defendant liable for insurance debts, but plaintiffs failed to prove the specific bus involved was insured by the predecessor entities. Appeals were rejected because the disputed facts were case-specific and did not require a uniform legal interpretation.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZPP-a čl. 382. st. 2.; čl. 392. st. 3.; čl. 393.; Appeals are inadmissible if the question depends on specific case circumstances rather than uniform legal application, and unfounded if the lower court correctly applied substantive law and fact-finding.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 82/14-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. M. R., 2. S. R., 3. D. R., 4. A. R., 5. A. R. , 6. M. M., svi iz Z., svi zastupani po punomoćniku K. M., odvjetniku u O. društvu S. & P. d.o.o. u Z. i 7. tužiteljice M. R. iz Z., zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. Z., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući i rješavajući povodom revizije prvo do šesto-tužitelja izjavljene protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-2431/12-3 od 17. rujna 2013., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3603/08-81 od 31. svibnja 2011., u sjednici održanoj 27. siječnja 2016.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja A. R. i A. R. kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizije tužitelja M. R., S. R., D. R. i M. M. odbacuju se kao nedopuštene.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tuženik A. Z. d.d., Z., dužan je tužiteljima isplatiti odnosno isplaćivati:
- I-tužiteljici M. R. iznos od 165.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od presude do isplate u smislu Zakona o zateznim kamatama a po stopi u smislu Uredbe o visini stope zatezne kamate kao i s naslova uzdržavanja iznose od 11,50 kuna mjesečno počevši od dana 01. siječnja 1989. godine do dana 01. studenog 1997. godine sa kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka po stopi u smislu Zakona o visini stope zatezne kamate do dana 22. listopada 1993. godine a nakon toga po stopi u smislu Uredbe o visini stope zatezne kamate i to zaostale obroke odjednom a buduće od dana 01. studenog 1997. godine mjesečnu rentu od 2.000,00 kuna za tužiteljicu te V-tužitelja A. R., VI-tužitelja A. R., s time da zaostale obroke isplati odjednom a buduće do desetog u mjesecu uz zatezne kamate u slučaju zakašnjenja isplate.
- II-tužitelju S. R., II-tužitelju D. R., IV-tužitelju M. M., V-tužitelju A. R., VI-tužitelju A. R., iznos od 510.000,00 kuna.
- VII-tužiteljici M. R. iznos 102.000,00 kuna sa zateznim kamatama i s naslova uzdržavanja mjesečni iznos od 11,50 kuna od dana 01. siječnja 1989. godine do dana 01. studenog 1997. godine pod uvjetima kao pod 1 izreke a od dana 01. studenog 1997. godine pa dalje mjesečnu rentu od 800,00 kuna plativu do desetog u mjesecu time da zaostale obroke isplati odjednom a buduće do svakog desetog u mjesecu uz zatezne kamate kao pod 1. izreke. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
"II. Nalaže se tužiteljima platiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 17.823,48 kuna, u roku od 15 dana."
Rješenjem suda prvog stupnja broj Pn 3603/08 od 30.svibnja 2012. ispravljena je gore navedena presuda suda prvog stupnja u uvodu, redak četvrti odozgo, tako da umjesto „...“ treba pisati „...“ te je ispravljena u uvodu redak peti odozgo tako da se iza riječi „odvjetniku u odvjetničkom društvu S.& P. d.o.o. u Z.“ dodaju riječi „i VII tužiteljice M. R. iz Z., A. N. 26. zastupana po punomoćniku D. M., odvjetniku u Z.“.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba I-tužiteljice M. R., II-tužitelja S. R., III-tužitelja D. R., IV-tužitelja A. R., V-tužiteljice A. R. i VI-tužiteljice M. M., pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja ispravljena rješenjem istog suda broj Pn- 3603/08-85 od 30. svibnja 2011. u pobijanom dijelu u kojem su odbijeni tužbeni zahtjevi, kao i zahtjevi za naknadu troškova parničnog postupka, svakog od navedenih tužitelja (dio toč. I. izreke), te u dijelu u kojem je naloženo platiti tuženiku troškove parničnog postupka (dio toč. II. izreke), potvrđena.
Rješenjem suda drugog stupnja u toč. I. izreke ukinuta je gore navedena presuda suda prvog stupnja (zajedno sa Rješenjem o ispravku) i to u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev kao i zahtjev za naknadu troška parničnog postupka VII-tužiteljice M. R. (dio toč. I. izreke) te u dijelu u kojem joj je naloženo naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku (dio toč. II. izreke), i u tom dijelu je predmet vraćen istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U toč. II. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.
Rješenjem suda drugog stupnja ispravljena je presuda i rješenje tog suda posl. broj Gžn-2431/12-3 od 17. rujna 2013. u uvodu tako da u osmom retku odozgo, iza riječi "odvjetnik u Z." dodaju se riječi "protiv tuženika A. Z. d.d. Z., kojega zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z.".
Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnose svi tužitelji osim M. R., za koju je presuda suda prvog stupnja ukinuta.
Tužitelji M. R., A. R. i A. R. podnose reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje ZPP/13) i to iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se revizija prihvati i da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije tužiteljima.
Tužitelji S. R., D. R. i M. M. podnose reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, pa predlažu da se revizija prihvati i da se nižestupanjske presude ukinu te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i u odnosu na ove tužitelje, te da im se naknadi i trošak revizije.
Odgovori na revizije nisu podneseni.
Revizija tužitelja S. R., D. R., M. M. i M. R. nisu dopuštene.
Revizija tužitelja A. R. i A. R. su dopuštene, ali nisu osnovane.
Odredbom iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.
U odnosu na tužiteljicu M. R. pobijani dio presude predstavlja iznos sa kojim je odbijena s tužbenim zahtjevom i to u iznosu od 166.230,50 kn (165.000,00 kn + za uzdržavanje 1.230,50 kn = 166.230,50 kn). Prema tome, kako ova tužiteljica podnosi redovnu reviziju primjenom odredbe iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, a pobijani dio ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to je valjalo njezinu reviziju odbaciti kao nedopuštenu i tako odlučiti kao u izreci ovog rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 1. ZPP.
Odredbom iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz stavka 1. tog članka zakona, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Tužitelji S. R., D. R. i tužiteljica M. M. u podnesenoj reviziji, pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, postavljaju sljedeće pravno pitanje:
"Da li je sud u ovom slučaju, utvrdivši da tužitelji nisu dokazali svoje tvrdnje da je autobus čiji je vozač skrivio prometnu nezgodu bio osiguran u jednoj od poslovnica ZO D. B.: Z., K., R. ili S., nepravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a) ZPP-a, iako je tijekom postupka neosnovano odbio izvesti dokaz financijskim vještačenjem početne bilance društva A. o. d.d., iz kojeg bi se utvrdila činjenica da li je autobus bio osiguran u jednoj od navedenih poslovnica ZO D. B., odnosno da je tuženik uz imovinu preuzeo i obvezu po polici osiguranja za autobus reg. oznaka ..."
U odnosu na postavljeno pitanje u reviziji valja reći da primjena pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a) ZPP-a ovisi o činjenicama koje sud smatra odlučnim za konkretno presuđenje. Postavljeno pitanje u reviziji svodi se zapravo na osporavanje potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja pa takvo pitanje nije ono koje ima u vidu odredba iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Naime, ako odgovor na postavljeno pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, tada takvo pitanje nije od važnosti za osiguranje jedinstva u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Valjalo je stoga iz tih razloga reviziju tužitelja S. R., D. R. i M. M. odbaciti kao nedopuštenu i tako u odnosu na njih odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pozivom na odredbu iz čl. 392. st. 3. ZPP-a.
Revizija tužitelja A. R. i A. R. nije osnovana.
U odnosu na njih ovaj je sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392. a) st. 1. ZPP-a, u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Ispitujući na takav način pobijanu presudu ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge, oni su jasni i nema proturječja zbog čega se ona u svemu može ispitati.
I materijalno je pravo u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.
Naime, u postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja;
- da je Odlukom o osnivanju dioničkog društva za osiguranje A. o. d.d. Z., te Statutom tog društva određeno da to društvo preuzima sva sredstva, prava i obveze iz ugovora o osiguranju i reosiguranju Osiguranja D. d.d. – Poslovnih jedinica Z., K., R. i S.;
- da je po odredbi čl. 104. Statuta tog društva ono pravni slijednik Osiguranja D. d.d. i to gore navedenih poslovnih jedinica;
- da autobus čiji je vozač skrivio prometnu nezgodu nije bio osiguran u jednoj od gore navedenih poslovnih jedinica.
Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je A. o. d.d. kao pravni prednik sadašnjeg tuženika, pravni slijednik navedenih Poslovnih jedinica osiguranja D. d.d. B., te da bi bio odgovoran za štete nastale krivnjom vozila ako su ona bila osigurana u tim poslovnim jedinicama.
Međutim, u postupku nije utvrđeno da bi autobus čiji je vozač skrivio prometnu nezgodu, bio osiguran u jednoj od navedenih Poslovnih jedinica Z., K., R. ili S. Naime, iz prije navedenih Odluka o osnivanju dioničkog društva i Statuta prednika tuženika proizlazi da je u njima sadržano očitovanje volje da će to društvo ispuniti tražbine vjerovnika koje oni imaju prema određeno navedenim Poslovnim jedinicama Osiguranja D. d.d. i to iz ugovora o osiguranju sklopljenih u tim Poslovnim jedinicama. Tužitelji nisu dokazali da bi ugovor o osiguranju autobusa čiji je vozač skrivio nezgodu bio sklopljen sa tim Poslovnim jedinicama (dapače se u tužbi iznosi da je sklopljen sa Poslovnom jedinicom u B.) pa tuženik nije odgovoran za štetu tužiteljima jer navedenu tražbinu nije ni preuzeo.
Kako revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju valjalo je revizije prije navedenih tužitelja kao neosnovane odbiti i stoga odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.
Zagreb, 27. siječnja 2016.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.