Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to the case value falling below the statutory review threshold.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal as inadmissible because the disputed property value was significantly below the statutory limit for appellate review. Although the lower courts ruled in favor of the prosecutor regarding a right of way, the appeal was filed after the value threshold expired. The court applied the monetary value criterion to determine that the appeal lacked procedural standing.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392. ZPP: An appeal is inadmissible if the value of the subject matter of the dispute falls below the statutory limit for review at the time the appeal is filed.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 853/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Č., rođ. V.N. iz T., A. H. br. …, zastupane po punomoćniku S.Ć., odvjetniku u T., protiv tuženice B.M., ž. A. iz S.D., P., zastupane po punomoćniku M.K., odvjetniku u T., radi utvrđenja postojanja prava služnosti, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu od 5. listopada 1994. godine br. Gž-2480/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru od 26. srpnja 1994. godine br. P-324/93, u sjednici održanoj dana 6. listopada 1998. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijena je tužiteljica sa zahtjevom kojim je tražila da se utvrdi, da joj pripada pravo služnosti puta za prolaz i prevoz preko sjevernog dijela čestice zem. 33 k.o. S. vlasništo tužiteljice, a u korist njezine čest. zem. br. 24 k.o. S. u širini od 3 metra i dužini od postojećeg javnog makadamskog puta do tužiteljičine nekretnine.
Ujedno je naloženo tužiteljici da tuženici plati parnični trošak u iznosu od 450,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv te presude tužiteljica je izjavila reviziju dana 30. 11. 1994. godine, a pismenim podneskom od 9. 12. 1994. sačinila dopunu revizije.
Revizija je nedopuštena.
S obzirom na pravnu prirodu spora (imovinskopravni spor) pravo na izjavljivanje revizije ograničeno je primjenom vrijednosnog kriterija, pa je za pitanje dopustivosti revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora označena u tužbi prema odredbi čl. 382. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - ZPP).
Vrijednost predmeta spora u tužbi naznačena je s iznosom od 20.000 HRD sada 20,00 kn. Kako je u vrijeme podizanja tužbe (29. lipnja 1993. godine) limit za dopustivost revizije bio 3,000.000 HRD sada 3.000,00 kn ("NN" br. 91/92), to revizija u ovom sporu nije dopuštena.
Zbog navedenog valjalo je riješiti kao u izreci temeljem odredbe iz čl. 392. ZPP.
U Zagrebu, 6. listopada 1998. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.