Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Povrv-3/2019-9 Generato dall'IA

Court partially upheld enforcement order, awarding plaintiff partial costs based on 75.51% success rate.

Numero d'incarto Povrv-3/2019-9
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The court partially upheld the enforcement order, ordering the defendant to pay the principal debt and specific enforcement costs while rejecting claims for unproven expenses. The plaintiff succeeded in 75.51% of the enforcement proceedings, entitling them to a proportional share of the awarded enforcement costs. Consequently, the court calculated the final litigation costs based on this success ratio, awarding the plaintiff the net difference between their and the defendant's entitled cost shares.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 30. st. 2. OZ-a; čl. 354. st. 2. ZPP-a: When an enforcement order is partially upheld, the court must calculate enforcement costs based on the percentage of success achieved, and litigation costs are allocated proportionally to the parties' respective degrees of success in the main proceedings.

Parole chiave

Generato dall'IA
partial enforcement order proportional cost allocation enforcement proceedings success litigation cost calculation enforcement costs adjustment

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 30. st. 2. OZ-a
Na tako dosuđeni ovršni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ-a.
čl. 354. st. 2. ZPP-a

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

B. Radić 2

Poslovni broj: 9 Povrv-3/2019-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Jasni Lekić, a na prijedlog sudske savjetnice Martine Mašić, u pravnoj stvari tužitelja H. T. d.d. Z., R. F. M. 9, OIB: ….., kojeg zastupa punomoćnik B. A., odvjetnik iz Z., I. 191 B/1, protiv tuženika S. G. d.o.o., G. Veliki Otok 138/b, OIB: …., kojeg zastupa punomoćnica I. K. R., odvjetnica iz V., H. aleja 4, radi isplate 108,79 kn, nakon glavne rasprave zaključene dana 7. svibnja 2019., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja S. Z. Š., odvjetnice iz V. i punomoćnice tuženika I. K. R., odvjetnice iz V., na ročištu za objavu presude dana 27. lipnja 2019.

p r e s u d i o j e

I/ Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J.-V. iz K., poslovni broj Ovrv-….. od 19. studenoga 2018., u dijelu kojim se nalaže tuženiku S. G. d.o.o., V. O. 138/b, OIB: …., platiti tužitelju H. T. d.d. Z., R. F. M. 9, OIB: ….., iznos od 82,15 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

kao i naknaditi mu troškove ovršnog dijela postupka u iznosu od 127,42 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 19. studenoga 2018. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 8 dana.

II/ Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika N. J.-V. iz K., poslovni broj Ovrv-…. od 19. studenoga 2018., i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju s osnova glavnice isplati iznos od 26,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. veljače 2018. pa do isplate, iznos od 0,64 kn s osnova kamata sa daljnjom kamatom tekućom od 19. studenoga 2018. do isplate, s osnova ovršnih troškova u iznosu od 104,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi, tj. od 19. studenoga 2018. pa do isplate, te s osnova predvidivih ovršnih troškova iznos od 544,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate,

te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III/ Nalaže se tuženiku S. G. d.o.o., V. O. 138/b, OIB: ….., naknaditi tužitelju H. T. d.d. Z., R. F. M. 9, OIB: ….., troškove parničnog postupka u iznosu od 400,51 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Na prijedlog ovrhovoditelja (sada tužitelja) od 15. studenoga 2018. javni bilježnik N. J.-V. iz K. donijela je rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovrv-….. od 19. studenoga 2018. kojim je naloženo ovršeniku (sada tuženiku) isplatiti tužitelju iznos od 108,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi mu trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 775,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom, sve u roku od osam dana.

Protiv citiranog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno izjavio prigovor pa je rješenjem ovog suda broj Povrv–…. od 8. siječnja 2019. isto stavljeno izvan snage u dijelu kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U prigovoru tuženik u bitnom navodi da pobija rješenje o ovrsi u cijelosti, odnosno kako u njegovoj osnovi, tako i u visini postavljenog zahtjeva. Nadalje navodi da tuženik nije u nikakvom obvezno pravnom odnosu sa tužiteljem, te da iz poslovne dokumentacije tuženika proizlazi da isti ne duguje tužitelju utuženi iznos, obzirom da tuženik od 1.1.2018. više nije korisnik usluga tužitelja, a niti je isti ikada zaprimio račun koji se navodi u Otvorenim stavkama tužitelja. Ističe da iz dostavljenih Otvorenih stavaka nije jasno za koje vremensko razdoblje se odnosi potraživanje tužitelja, te na koji telefonski broj se odnosi predmetni račun koji je naveden u Otvorenim stavkama tužitelja. Naime, tuženik navodi da je početkom 2018. zatražio trajno isključenje nekih telefonskih brojeva, dok je za sve ostale brojeve zatražio prijenos na novog pretplatnika, odnosno na trgovačko društvo A. d.o.o. iz V. O. 138 b. U tom dijelu navodi da je o promjeni pretplatnika tuženik obaviješten od ranijeg referenta tužitelja koji je bio zadužen za tuženika.

Tužitelj je podneskom od 19. 4. 2019. obrazložio tužbeni zahtjev, te navodi da se utuženo potraživanje temelji na Zahtjevu za prijenosom pretplatničkog odnosa od 18.2.2017. kojim se tuženik obratio tužitelju radi prijenosa pretplatničkog ugovora sa prijašnjeg korisnika S. d.o.o. na ovdje tuženika. Navodi da se tuženik pečatom i potpisom ugovora obvezao da će Opće uvjete, specifikaciju ugovorenog tarifnog paketa ili modela, kao i Cjenik tužitelja, preuzeti sam na internetskoj stranici tužitelja. Nadalje ističe da se utuženo potraživanje u iznosu od 108,79 kn odnosi na neplaćeni račun sa siječanj 2018., i to za pretplatnički broj 099/247-1420, a koji se prema specifikaciji računa odnosi na naknadu tarife FLEX VPN, u iznosu od 58,52 kn, dodatne usluge (trošak pisane opomene), u iznosu od 25,00 kn, trošak pristupa mobilnoj mreži u iznosu od 10,00 kn (očito omaškom tako navedeno umjesto 8,00 kn) i na zatezne kamate u iznosu od 0,64 kn, a sve sukladno Općim uvjetima i važećem Cjeniku tužitelja. U odnosu na navode tuženika iz prigovora da je isti zatražio trajno isključenje nekih telefonskih brojeva, te prijenos preostalih brojeva na novog pretplatnika, tužitelj ističe kako iz prigovora tuženika nije vidljivo za koje je telefonske brojeve zatraženo trajno isključenje, a za koje brojeve je zatražen prijenos, te je li isto doista i izvršeno. Na ročištu održanom 7. svibnja 2019., punomoćnica tuženika navela je da je pretplatnički broj u odnosu na koji se odnosi utuženo potraživanje, prenesen na novog pretplatnika, trgovačko društvo A. d.o.o., dok je zamjenica punomoćnika tužitelja isto osporila.

Predmet spora je tužiteljevo potraživanje s osnova mjesečne naknade za pruženu uslugu – tarifni model FLEX VPN za siječanj 2018., te s osnova naknade za pristup mobilnoj mreži i dodatnih troškova temeljem dostavljenog računa u ukupnom iznosu od 108,79 kn. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 3 spisa), izvadak iz sudskog registra (listovi 4-7 spisa), Zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa od 18.2.2017. (listovi 17-19 spisa), presliku računa broj 01827690607000180201 sa specifikacijom (listovi 20-21 spisa), djelomični Cjenik tužitelja (za tarifu FLEX VPN) i specifikaciju FLEX VPN tarife (listovi 22-27 spisa).

Punomoćnica tuženika je predložila i dokaz saslušanjem direktorice tuženika Snježane Markan, međutim je isti dokazni prijedlog sud odbio kao nepodoban za utvrđivanje činjenice u odnosu na koje je ista trebala biti saslušana, te jer je pravilnu i zakonitu odluku sud mogao donijeti temeljem dokumentacije u spisu (list 30 spisa).

Temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

Prema čl. 7. st. 1 ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a prema čl. 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojima pobija navode i dokaze protivnika.

Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju provedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Između stranaka je sporno da li je tuženik dužan tužitelju platiti iznos od 108,79 kn s osnove mjesečne naknade za korištenje usluge po računu broj 01827690607000180201 za utuženo razdoblje, a obzirom na navode tuženika tijekom postupka da je pretplatnički ugovor prenesen na novog korisnika, društvo A. d.o.o.

Tužitelj svoje potraživanje temelji na Zahtjevu za prijenosom pretplatničkog odnosa od 18.2.2017. (dalje: Zahtjev) kojim se tuženik obratio tužitelju radi prijenosa pretplatničkog ugovora sa prijašnjeg korisnika S. d.o.o. na ovdje tuženika i preslici računa, uz popratnu specifikaciju.

Iz dostavljenog Zahtjeva proizlazi da je ovdje tuženik zatražio od tužitelja da prenese pretplatnički odnos za mobilni broj 099/247-1420 – za tarifni model FLEX VPN, sa prijašnjeg korisnika S. d.o.o. na tuženika (S. G. d.o.o.), na kojeg se šalju i svi računi. Naime, na Zahtjevu se nalazi potpis i pečat tuženika i time je zasnovan ugovorni odnos između stranaka, budući da u Zahtjevu stoji da sukladno Općim uvjetima poslovanja HT-a za korisnike usluga u HT mreži, taj Zahtjev zajedno s Općim uvjetima čini pretplatnički ugovor. Dakle, stranke se nalaze u ugovornom odnosu u kojemu je tužitelj pružatelj telekomunikacijskih usluga, dok je tuženik pretplatnik, koji je kao takav dužan plaćati tužitelju, kao davatelju telekomunikacijskih usluga, naknadu za te usluge, u smislu čl. 43. Zakona o telekomunikacijama („Narodne novine“ broj: 122/03, 158/03, 177/03, 60/04 i 70/05).

Iz preslike računa br. 01827690607000180201 od 31.1.2018., sa specifikacijom usluga (listovi 20-21 spisa), proizlazi da se isti odnosi na siječanj 2018., i to za mjesečnu naknadu – Minute, za tarifu FLEX VPN u iznosu od 40,65kn, mjesečnu naknadu u iznosu od 0,80 kn, mjesečnu naknadu za SMS poruke u iznosu od 0,81 kn, mjesečnu naknadu za podatkovni promet u iznosu od 16,26 kn, zatim na mjesečnu naknadu za pristup mobilnoj mreži u iznosu od 8,00 kn, te trošak pisane opomene u iznosu od 25,00 kn.

Iznos (cijenu) od 40,65 kn s osnove mjesečne naknade – Minute (u tarifi FLEX VPN), iznos od 0,81 kn s osnova mjesečne naknade za SMS poruke, iznos od 16,26 kn s osnova mjesečne naknade za podatkovni promet, te iznos od 8,00 kn s osnova mjesečne naknade za pristup mobilnoj mreži, sud je utvrdio iz dostavljenog Cjenika tužitelja i specifikacije (listovi 21-27 spisa), te računa (list 20 spisa), što čini ukupan iznos od 65,72 kn, odnosno s PDV-om iznos od 82,15 kn, stoga sud ovaj dio tužbenog zahtjeva smatra osnovanim.

U odnosu na dio računa koji se odnosi na trošak opomene u ukupnom iznosu od 25,00 kn,valja napomenuti kako tužitelj nije dokazao da je takvu opomenu tuženiku dostavio zbog čega bi mu nastao trošak, stoga je u ovom dijelu sud odbio tužbeni zahtjev. Također, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,80 kn (+PDV) (koji se prema specifikaciji računa odnosi na mjesečnu naknadu), kao i u iznosu od 0,64 kn (koji se odnosi na kamatu), ističe se da tužitelj isto nije činjenično obrazložio, odnosno naveo na što se konkretno odnosi, a niti sud visinu ovog dijela zahtjeva može utvrditi iz dostavljene dokumentacije, stoga je i u tom dijelu (odnosno za iznos od 1,64 kn) zahtjev tužitelja neosnovan.

Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika tijekom postupka da je pretplatnički broj na koji se odnosi utuženo potraživanje prenesen na novog korisnika (trgovačko društvo A. d.o.o.), valja reći da sukladno čl. 85. Općih uvjeta poslovanja Hrvatskog Telekoma d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži (mobilne usluge Hrvatskog Telekoma – koji su objavljeni na internetskim stranicama tužitelja, te je sud izvršio uvid u iste putem internet stranice https://www.hrvatskitelekom.hr), H. T. će na zahtjev pretplatnika (prednika) izvršiti prijenos Pretplatničkog ugovora na drugu osobu, odnosno novog pretplatnika (sljednika) zasnivanjem Pretplatničkog ugovora s novim pretplatnikom (sljednikom) u skladu s ovim Općim uvjetima. Dakle, obzirom na činjenicu da je tužitelj osporio navode tuženika da je došlo do prijenosa pretplatničkog broja na novog korisnika, tuženik je trebao dostaviti u spis dokumentaciju iz koje proizlazi da je isti zatražio prijenos pretplatničkog ugovora za konkretni pretplatnički broj na novog korisnika (društvo A. d.o.o.) sukladno citiranom zakonskom članku, međutim isti nije dostavio nikakvu dokumentaciju iz koje bi isto proizlazilo, stoga je sud i odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem direktorice tuženika na navedenu okolnost, obzirom da ovaj (personalni) dokaz nije podoban za utvrđivanje ove činjenice. Slijedom navedenog, sud je istaknuti prigovor tuženika ocijenio neosnovanim.

Slijedom svega navedenoga, sud je tužbeni zahtjev ocijenio djelomično osnovanim u iznosu od 82,15 kn, u kojem dijelu je tuženik kao korisnik telekomunikacijskih usluga dužan platiti za pružene usluge tužitelja, dok je za preostali iznos (26,64 kn) odbijen, stoga je sud odlučio sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao u toč. I/ i II/ izreke presude.

Odluka o kamatama na iznos glavnice temelji se na odredbi iz čl. 29. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Iste teku od prvog dana zakašnjenja s ispunjenjem obveze tuženika, a radi se o prvom danu koji slijedi nakon dana dospijeća iste (a koji dan dospijeća je naveden na računu).

Odluka o troškovima postupka sadržana je pod točkama I., II.i III. izreke, te se temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, budući da je tužitelj djelomično uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, a temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZSP).

Tužitelj je od ukupno zatraženog iznosa od 108,79 kn uspio za iznos od 82,15 kn, odnosno s 75,51% od ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva.

Navedeni uspjeh tužitelja od 75,51%, predstavlja tuženikov uspjeh od 24,49% u odnosu na tužbeni zahtjev.

Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovršnog postupka (obuhvaćen platnim nalogom), kao i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 725,00 kn (troškovnik punomoćnika tužitelja s lista 32 spisa).

Tuženik je zatražio naknadu troškova postupka u iznosu od 600,00 kn (list 30 spisa).

Odluku o troškovima postupka ovrhe sud je donio primjenom čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), te bi stoga tužitelju u slučaju potpunog uspjeha u sporu pripadao iznos od 168,75 kn, a koji se sastoji od troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 75,00 kn (uvećano za PDV), obračunat u skladu sa Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 8/11 i 114/12) i na trošak sastava prijedloga za ovrhu (prema zahtjevu tužitelja) u iznosu od 93,75 kn (s PDV-om) obračunat sukladno Tbr. 11.1, u svezi Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa).

Na tako dosuđeni ovršni trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata temeljem čl. 30. st. 2. OZ-a.

S obzirom na uspjeh od 75,51% tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka u iznosu od 127,42 kn, stoga mu je isti dosuđen kao pod toč. I. izreke.

Tužitelju nisu priznati ovršni troškovi u iznosu od 62,75 kn (troškovi dostave + materijalni troškovi) obzirom da isti nisu ničim dokumentirani, te predvidivi troškovi ovršnog postupka u iznosu od 544,00 kn (navedeni u prijedlogu za ovrhu) obzirom da zbog izjavljenog prigovora na rješenje o ovrsi isti troškovi nisu niti nastali.

Stoga, budući da tužitelju nije priznati ovršni trošak u iznosu od 62,75 kn, te kada se pribroji tome iznos od 41,33 kn koji predstavlja iznos troška koji sud nije dosudio tužitelju zbog njegova djelomičnog neuspjeha u parnici, kao i nepriznati iznos od 544,00 kn s osnova predvidivih ovršnih troškova, dobiva se ukupni iznos od 648,08 kn, za koji je sud odbio tužbeni zahtjev i ukinuo platni nalog u tom dijelu, kao pod točkom II. izreke.

U odnosu na parnične troškove (nakon stavljanja rješenja o ovrsi izvan snage), a u slučaju potpunog uspjeha u sporu, tužitelj bi imao pravo na trošak u iznosu od 725,00 kn, a koji se odnosi na:

- trošak jednokratne odvjetničke nagrade za zastupanje u iznosu od 625,00 kn, uvećano za PDV, sukladno Tbr. 7. t. 8, u svezi Tbr. 42 Tarife, te

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn, sukladno Tar. br. 2 st. 1, u svezi Tar. br. 1 st.1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, dalje: ZSP).

Međutim, obzirom na uspjeh tužitelja od 75,51%, tužitelju pripada naknada parničnog troška u iznosu od 547,45 kn.

Tuženik bi u slučaju potpunog uspjeha u sporu imao pravo na trošak u iznosu od 700,00 kn, a koji se odnosi na:

- trošak jednokratne odvjetničke nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 7. t. 8, te

- trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kn, sukladno Tar. br. 2 st. 1, u svezi Tar. br. 1 st.1. ZSP-a.

Tako ukupni trošak tuženika iznosi 600,00 kn pa obzirom na uspjeh tuženika od 24,49%, istome pripada naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 146,94 kn. Kad se osnovani iznos troškova parničnog postupka tužitelja (547,45 kn), prebije sa osnovanim iznosom tuženikovih troškova (146,94 kn), preostaje iznos od 400,51 kn, u korist tužitelja, o čemu je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Varaždinu, 27. lipnja 2019.

Sudac:

Jasna Lekić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od osam (8) dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana primitka prijepisa presude.

Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu RH u tri (3) istovjetna primjerka. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Tužitelj – po punomoćniku B. A., odvjetniku iz Z., I. 191 B/1

2. Tuženik – po punomoćnici I. K. R., odvjetnici iz V., H. aleja 4