Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1419/1998-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal on unjust enrichment claim regarding co-owned property rental income. Appeal rejected due to correct application of law and lack of factual error.

Numero d'incarto Rev-1419/1998-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering him to pay the plaintiff 23,500 kn for unjust enrichment. The court found that the trial courts correctly applied the law regarding the defendant's unauthorized use of the plaintiff's co-owned property and calculated the rental income based on the agreed monthly rate. Since the appeal raised no valid grounds for factual error or misapplication of law, the original judgment was upheld.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal based on alleged misapplication of substantive law or incorrect fact-finding is inadmissible if the appellate court finds no error in the lower court's legal reasoning or factual findings.

Parole chiave

Generato dall'IA
unjust enrichment co-owned property rental income civil appeal ZOO application ZPP appeal enrichment without cause

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1419/1998-2

U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. Š. iz V., zastupana po punomoćniku V. K., odvjetniku iz V., protiv tuženog J. Š. iz G., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne drugostupanjske presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. svibnja 1996. godine, br. Gž 585/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 13. prosinca 1995. godine, br. P 770/86, u sjednici održanoj 9. svibnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda, kojom je suđeno:

"I. Tuženik Š. J. iz G., dužan je isplatiti tužiteljici Š. B. iz S., iznos od 23.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. prosinca 1995. godine do isplate, te naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.743,00 kn, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na zakonske zatezne kamate tužiteljica se odbija."

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik je pravodobno izjavio reviziju, nazvana "žalba", a iz navoda revizije proizlazi da se poziva na razloge: pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica u ovom spora zahtjeva da se tuženika obveze da joj isplati određenu novčanu svotu iz osnova što tuženik koristi nekretnine koje su i u njenoj suvlasnosti.

U postupku je utvrđeno:

- da su stranke (raniji bračni drugovi) suvlasnici na jednake dijelove izgrađenog građevinskog zemljišta, jedne zidane šupe i ostalih gospodarskih objekata, te da je tužiteljica suvlasnik obiteljske kuće u 9/20 dijela, a tuženik 11/20 dijela i da je tuženik pravomoćnom odlukom suda obvezan predati tužiteljici u suposjed suvlasničke dijelove navedenih nekretnina,

- da se tuženik, koristeći se i suvlasničkim dijelovima tužiteljice u navedenim nekretninama za vrijeme od 27. ožujka 1985. do 30. studenog 1995. godine neosnovano obogatio ukupno za iznos od 23.500,00 kn, kod čega se pošlo od toga da je realna cijena za iznajmljivanje suvlasničkog dijela nekretnina tužiteljice protuvrijednost od 50 DEM mjesečno, što prema tečaju na dan presuđenja da je mjesečni iznos od 185,00 kn.

Pravilno su, kraj izloženih utvrđenja, nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 219. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) kada su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika da tužiteljici isplati svotu od 23.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (13. prosinca 1995. godine) do isplate.

Nije se, prema izloženom, ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP).

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Prema izloženom, revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je istu valjalo odbiti i presuditi kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 9. svibnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.