Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-211/2006-6 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismissed appeals against a murder conviction, upholding the joint crime finding and sentence.

Numero d'incarto I Kž-211/2006-6
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeals filed by two defendants against a first-instance judgment convicting them of murder. The defendants argued that the lower court incorrectly established facts regarding their roles and sentencing, claiming the trial was biased. The court rejected these claims, affirming that both defendants made essential contributions to the joint crime and that the sentence properly balanced all statutory circumstances.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 368. ZKP; čl. 379. ZKP; čl. 382. ZKP; čl. 387. ZKP; čl. 56. KZ; čl. 50. KZ; čl. 63. KZ: The Supreme Court may uphold a first-instance conviction for a joint crime if the lower court correctly identified the essential contributions of each participant and applied the law without error, even when the appeal challenges both factual findings and sentencing.

Parole chiave

Generato dall'IA
joint crime liability essential contribution murder conviction appeal dismissal sentencing balance criminal procedure law joint offender role

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 368. ZKP
čl. 379. ZKP
Zbog svega navedenog i kako pri ispitivanju pobijane presude povodom podnesenih žalbi nisu nađene niti povrede zakona iz čl. 379. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl.
čl. 382. ZKP
Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži i žalbi zbog odluke o kazni (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni, te je našao da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt.
čl. 387. ZKP
ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
čl. 56. KZ
vodio računa svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od deset godina, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl.
čl. 50. KZ
KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od deset godina, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.
čl. 63. KZ

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-211/06-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića, Ileane Vinja, Milivoja Mikora i Dražena Tripalo, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a, odlučujući o žalbama opt. I. K. i opt. K. Ć., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 24. siječnja 2006. godine broj K-10/99, u sjednici održanoj dana 8. lipnja 2006. godine, u prisutnosti branitelja opt. I. K., mr. sc. Ž. G., odvjetnika iz S., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. I. K. i opt. J. Ć. kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. K. i opt. J. Č. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, i po istom zakonskom propisu, osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina – svaki, u koje kazne im je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 08. prosinca 1998. godine do 08. prosinca 2000. godine, te od 24. siječnja 2006. godine – na nadalje.

Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu su podnijeli: opt. I. K., po branitelju mr. sc. Ž. G., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se opt. I. K. osudi na blažu kaznu, opt. J. Č., po branitelju B. Z., odvjetniku iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP-a predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno je izviješten branitelj opt. I. K., mr. sc. Ž. G., odvjetnik iz S., koji je sjednici vijeća i prisustvovao, a sjednici vijeća prisustvovao je i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. I. K.

Prije svega nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Žalitelj u žalbi iznosi temeljnu konstataciju da prvostupanjski sud, protivno odredbi čl. 3. st. 2. ZKP-a, nije dvojbe u pogledu činjenica koje se odnose na postojanje kaznenog djela, rješavao na način koji je povoljniji za okrivljenika.

Prema žalitelju, opt. I. K. je ispalio jedan hitac u ošt. D. R. ne u cilju da je usmrti već sa ciljem da je zaplaši.

Prema žalitelju, sve ostalo što je utvrđivano u ovom kaznenom postupku, u tolikoj mjeri je dvojbeno, da se teško na takvim utvrđenjima može temeljiti kondemnatorna sudska odluka. Razlika u sadržaju obrane jednog i drugog optuženika je takva da na temelju njihovih obrana ne može se sa sigurnošću utvrditi čitav niz okolnosti: opt. I. K. tvrdi da je opt. J. Č. bez ikakvog razloga ubio psa ošt. D. R., a opt. J. Č. tvrdi da je pas ošt. D. R. napao „njihove pse“ zbog čega je pucao; isto tako, opt. J. Č. tvrdi da je u psa ispalio dva metka, a iz veterinarske svjedodžbe proizlazi da je u psa ispaljeno tri metka; opt. J. Č. u svojoj obrani tvrdi da se popeo na terasu kuće i da je tamo kundakom puške udario u glavu ošt. D. R. i da je ona od tog udarca pala na zemlju, dok opt. I. K. u svojoj obrani tvrdi da ošt. D. R. nije pala na zemlju, no potvrđuje da je ošt. D. R. opt. J. Č. tukao puškom nakon što je ošt. D. R. pogođena metkom iz njegove puške; opt. I. K. tvrdi da u trenutku pucanja iz puške, ošt. J. Č. nije ga mogao vidjeti, tako da zaključivanje opt. J. Č. o tome kakva je bila razdaljina između opt. I. K. i ošt. D. R., te u kojem trenutku je opt. I. K. napunio pušku i pucao – nije prihvatljivo za opt. I. K., jer „opt. J. Č. to sve nije mogao vidjeti“; opt. I. K. nije namjerno postupao (sa ciljem lišenja života ošt. D. R.), jer da je postupao sa takvom namjerom opt. I. K. ne bi upozoravao ošt. D. R. s riječima: „idi ča, nemoj nas više vrijeđati“ (prema obrani opt. J. Č.); postoji veliki nesrazmjer između onoga što su iskazivali opt. I. K. i opt. J. Č. u odnosu na balističko vještačenje i postojanje materijalnih tragova nađenih na mjestu događaja (kako u pogledu broja metaka ispaljenih u psa ošt. D. R., tako i u pogledu načina držanja oružja, položaja osobe koja je ispalila hitac, kao i položaja ošt. D. R. u tom trenutku u pogledu ispaljenja metka u tijelo ošt. D. R.), koje je sve dvojbe prvostupanjski sud, prema žalitelju, mogao razriješiti rekonstrukcijom na mjestu događaja, pa kako to nije učinio, nepotpuno je utvrdio činjenično stanje.

Isto tako, prema žalitelju prvostupanjski sud je pogrešno tvrdio namjeru opt. I. K. kao što je pogrešno tvrdio ubrojivost istog optuženika, jer bez mogućnosti točnog utvrđenja alkohola u krvi oba optuženika, nije moguće objektivno utvrditi stupanj ubrojivosti – što je u svojem zajedništvu, prema žalitelju, dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Suprotno tvrdnjama iz žalbe, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a ostvarenog na štetu ošt. D. R..

Sve što žalitelj u žalbi ističe nije u suprotnosti sa izvedenim dokazima u ovom kaznenom predmetu: prvostupanjski sud je na temelju same obrane opt. I. K. utvrdio da je opt. I. K. iz svoje lovačke puške marke „Crvena zastava“, kalibar 12 mm, ispalio jedan hitac u ošt. D. R. i istu usmrtio.

To što je opt. I. K. u svojoj obrani istaknuo da nije htio usmrtiti ošt. D. R. već da ju je htio samo „zastrašiti“, nije prihvatljivo za ovaj Vrhovni sud, a iz razloga koje je naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude: opt. I. K. pucao je u leđa ošt. D. R. na udaljenosti oko 15 metara, pucao je sa krupnom sačmom tzv. „deveticom“, a pucao je u trenutku kada je vidio da je prethodno opt. J. Č. ošt. D. R. udario kundakom puške u glavu (strana 8 pobijane presude), koje okolnosti i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda na nedvojbeni način ukazuju da je opt. I. K. bio svjestan svog djela i da je htio ostvarenje posljedice kaznenog djela tj. da je postupao u izravnom namjeri da liši života ošt. D. R., kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, a na koje je razloge se upućuje žalitelj. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud osudio opt. I. K. na prestrogu kaznu. I prema mišljenju ovog Vrhovnog suda kaznom zatvora u trajanju od deset godina ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, utvrđene olakotne i otegotne okolnosti pravilno su ocijenjeni od strane prvostupanjskog suda, te na te iste okolnosti, navedene na stranici 10 pobijane presude, se i upućuje žalitelj.

Na žalbu opt. J. Č.

Iako žalitelj u žalbi ističe da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se opt. J. Č. žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uslijed čega je i povrijeđen kazneni zakon na štetu opt. J. Č..

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio „ulogu“ opt. J. Č. u počinjenju kaznenog djela na štetu ošt. D. R., jer je pogrešno utvrdio da je opt. J. Č. u počinjenju kaznenog djela djelovao kao supočinitelj, iako je, prema žalitelju, opt. J. Č. nanio ošt. D. R. „samo“ tjelesne ozljede koje nisu bile uzrokom smrti ošt. D. R. – a to, također prema žalitelju, može značiti samo to da je opt. J. Č. eventualno mogao djelovati kao dionik (pomagač), a osim toga, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio ubrojivost opt. J. Č., s obzirom nato da nije u dovoljnoj mjeri razjašnjen utjecaj alkohola na ponašanje opt. J. Č., kako to sve u žalbi ističe ovaj žalitelj.

Suprotno navodima u žalbi, prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, opt. J. Č. ostvario je kazneno djelo ubojstva iz čl. 90. KZ-a na štetu ošt. D. R. kao supočinitelj, a ne kao dionik. Naime, time što je prvostupanjski sud utvrdio da je opt. J. Č. bez ikakvog razloga ustrijelio psa ošt. D. R. (koji je bio vezan na lancu u dvorištu obiteljske kuće ošt. D. R.), da se nakon toga, opt. J. Č. popeo na terasu kuće i kundakom puške po glavi udario ošt. D. R., te da je nakon ispaljenja hica od strane opt. I. K. i padanja na zemlju ošt. D. R., opt. J. Č., vidjevši da ošt. D. R. još daje znakove života, istu u više navrata udario kundakom i cijevima puške, tako snažno, da je kundak pukao, a cijevi se odvojile – opt. J. Č. je dao supočiniteljski doprinos ostvarenju kaznenog djela, jer je imao funkcionalnu vlast nad djelom, tj. on je vladao svojim udjelom ali je vladao dijelom kao cjelinom. Postupanje opt. J. Č. ne može se svesti na nanošenje „lakih tjelesnih ozljeda“ ošt. D. R., kako to pokušava sugerirati u žalbi žalitelj, već kompletno postupanje opt. J. Č. treba sagledati kao situaciju u kojoj su opt. I. K. i opt. J. Č. zajednički počinili kazneno djelo na temelju podjele rada pri čemu je svaki od njih imao funkciju koja je bila bitna za ostvarenje njihova plana tj. da liše života ošt. D. R.. Funkcija opt. J. Č. jeste bila bitna jer bez njegove aktivnosti (doprinosa) kaznenom djelu koje je počinjeno, ne bi se moglo počiniti u onom obliku u kojem je planirano. Radi se o bitnom doprinosu počinjenju kaznenog djela, jer udaranje ošt. D. R. kundakom puške (i cijevima) i prije i poslije ispaljivanja hica od strane opt. I. K. dovelo je do objektivne mogućnosti da kazneno djelo buda ostvareno u obliku u kojem je i ostvareno.

Nadalje, ni ukazivanje žalitelja da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu njegove ubrojivosti, nije prihvatljivo za ovaj Vrhovni sud jer iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra (dr. V. N. i dr. M. G.) nedvojbeno proizlazi da je on tempore criminis bio smanjeno ubrojiv i da je alkoholiziranost ovog optuženika ukomponirana u mišljenje vještaka prilikom ocjene stupnja njegove ubrojivosti, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, na koje razloge se također upućuje žalitelj.

Iz navedenih razloga, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon (čl. 368. toč. 2. ZKP-a), jer nije utvrdio postojanje okolnosti koje isključuju krivnju opt. J. Č., a niti je primijenjen zakon koji nije trebalo primijeniti (čl. 368. toč. 4. ZKP-a).

Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži i žalbi zbog odluke o kazni (čl. 382. ZKP-a), ovaj Vrhovni sud preispitao je i odluku o kazni, te je našao da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne opt. J. Č. vodio računa svim okolnostima iz čl. 56. KZ-a, te će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kaznom zatvora u trajanju od deset godina, ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.

Zbog svega navedenog i kako pri ispitivanju pobijane presude povodom podnesenih žalbi nisu nađene niti povrede zakona iz čl. 379. ZKP na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 8. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.