Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to labor dispute exception and insufficient case value.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the case did not qualify for the labor dispute exception under Article 382 of the Civil Procedure Act. The plaintiff had failed to specify the case value, which the court defaulted to 50,000 kn, falling short of the 200,000 kn threshold required for appeals in non-labor disputes. Consequently, the court ruled that the appeal could not proceed due to the lack of statutory grounds for review.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticle 382 of the Civil Procedure Act; Article 40 of the Civil Procedure Act: An appeal against a second-instance judgment in a labor dispute is inadmissible if the case value does not exceed 200,000 kuna, as such disputes are exempt from the monetary threshold requirement.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 248/14-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. A. iz O., koga zastupa punomoćnica Ž. F. M., odvjetnica u O., protiv tuženika O. p. d.d., V., koga zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja odluke o privremenom udaljenju s posla, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3075/13-2 od 3. listopada 2013. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-175/2012-26 od 18. travnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2015.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika od 11. studenoga 2010. o privremenom udaljenju tužitelja s posla (toč. I.); odbijen je tužbeni zahtjev za vraćanje na posao (toč. II.) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. III.).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u toč. I. izreke, dok je djelomično preinačena u odluci o troškovima postupka (toč. III. izreke) te je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 1.762,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. ZPP. Predlaže preinačiti ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno ih preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o privremenom udaljenju radnika (tužitelja) s posla.
Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.); ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.); odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).
Spor u ovoj pravnoj stvari nije radni spor kojeg ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč.
2. ZPP, niti je presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, pa dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.
Tužitelj je ovoj pravnoj stvari propustio naznačiti vrijednost predmeta spora, a ni prvostupanjski sud, nije postupio u smislu odredbe čl. 40. st. 4. ZPP i utvrdio vrijednost predmeta spora, stoga se smatra da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn (čl. 40. st.5. ZPP).
Budući da slijedom iznesenog vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, revizija tuženika nije dopuštena.
Stoga je reviziju valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP kao nedopuštenu odbaciti.
Zagreb, 20. siječnja 2015.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.