Supreme Court dismisses extraordinary appeal as inadmissible due to failure to justify legal importance.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal as inadmissible. The appellant challenged a second-instance judgment denying compensation claims by questioning the scope of 'pursuing rights through court' and the admissibility of evidence. The court ruled that the appeal failed to meet statutory requirements because it did not explain why the raised questions were necessary for ensuring the uniform application of law.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 382. st. 2. i 3. ZPP; An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to demonstrate that the legal questions raised are essential for ensuring the uniform application of law and equal treatment of all parties.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2347/13-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. G. iz Z., zastupanog po punomoćniku I. S., odvjetniku u Z., protiv tuženice V. B. F. iz Z., zastupane po punomoćnicima N. S. R. i M. Š., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 930/2012 od 18. travnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-5178/07-20 od 18. studenoga 2011., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od tuženice tražio isplatu iznosa od 52.200,00 kn na ime naknade materijalne štete te iznosa od 46.800,00 kn na ime naknade nematerijalne štete, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate i naknadu parničnog troška (točka I izreke). Tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 4.560,00 kn (točka II izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu.
Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tužitelj na temelju članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju.
Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbaciti reviziju kao nedopuštenu. Revizija nije dopuštena.
Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tzv. „izvanredna revizija“).
Prema stavku 3. navedenog članka u reviziji iz stavka 2. istog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Podnoseći izvanrednu reviziju tužitelj postavlja pitanja:
„Obuhvaća li izraz „ostvarivati sudskim putem“ iz čl. 616. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01) pokretanje bilo kakvog postupka pred sudom u svrhu ostvarenja svojih prava, pa i izvanparničnog postupka osiguranja dokaza?
Postoji li bitna povreda odredaba parničnog postupka u slučaju kada sud u postupku odbije izvođenje drugih predloženih dokaza, a prihvati samo dokaz saslušanjem stranaka i na takvom dokazu utemelji svoju odluku?“.
Međutim, tužitelj nije izložio razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, što je bio dužan prema izričitoj zakonskoj odredbi iz članka 382. stavak 3. ZPP-a.
Prema tome, tzv. izvanredna revizija tužitelja ne ispunjava postupovnopravne pretpostavke (kumulativno) propisane člankom 382. stavak 2. i 3. ZPP-a o kojima ovisi dopustivost izvanredne revizije.
U skladu s navedenim, na temelju odredbe iz članka 392.b stavak 2. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo je odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 6. rujna 2016.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.