Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2092/1991-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal on property ownership, ruling construction on nationalized land requires municipal permission.

Numero d'incarto Rev-2092/1991-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court's rejection of their property ownership claim. The plaintiffs argued they acquired ownership by building a structure on land previously owned by the state, but the court found no legal basis for this. The court ruled that construction on nationalized land requires a specific municipal decision granting usage rights, which the plaintiffs failed to obtain, thereby invalidating their claim to ownership.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o građevinskom zemljištu; Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima: Construction on land in public ownership requires a specific municipal decision granting usage rights; mere construction without such authorization does not confer ownership or usage rights.

Parole chiave

Generato dall'IA
nationalized land ownership municipal usage permission property registration requirements construction legality public ownership transfer civil procedure appeal legalization of buildings

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
čl. 12. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
ZON-a, odnosno odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl.
čl. 40. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu
čl. 84. Zakona o građevinskom zemljištu
čl. 57. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu
čl. 94. st. 2. Zakona o izgradnji objekata

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2092/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Ivice Crnića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja A. V. pok. I., J., D. i M. Č., S. C., koje zastupa punomoćnik B. V. odvjetnik iz D., protiv tuženice Općine Dubrovnik, koju zastupa Općinski javni pravobranilac Općine Dubrovnik, radi utvrđenja i uknjižbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Dubrovniku od 8. svibnja 1991. poslovni br. Gž-417/91-2, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 1991. poslovni br. P-356/91, u sjednici održanoj dana 1 1 . prosinca 1991.

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda Dubrovnik od 26. ožujka 1991. godine posl. br. P-356/91, suđeno je:

"Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici i to A. V. u cijelosti čestice zgr. 2417, a M. Č. u cijelosti čestice zgr. 2416 sve k.o. G., pa je tužena dužna trpjeti da tužitelji temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasnosti predmetnih nekretnina na svoje ime i korist, uz brisanje toga prava sa imena tužene, a sve to pod prijetnjom izvršenja."

Presudom drugostepenog Okružnog suda u Dubrovniku od 8. svibnja 1991. godine posl. br. Gž-417/91-2 uvažena ja žalba tuženice i preinačena prvostepena presuda tako da je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati i preinači presudu drugostepenog suda na način da prihvati tužbeni zahtjev, a podredno, da presude sudova prvog i drugog stupnja ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužitelja prvostepeni je sud temeljem odredbe č l. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je sada preuzet na temelju č io 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor tuženici te na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o istoj izjasnio Javni tužilac Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud temeljem odredbe č l. 386. spomenutog zakona pazi po službenoj dužnosti. O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnim, revizijski je sud ovlašten vodio ti računa jedino kada se revident na takve povrede određeno i konkretno poziva.

Revidenti ne obrazlažu posebno niti jednu od takvih povreda, konkretno je ne naznačuju, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Neosnovana je i tvrdnja revidenata da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava,, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st.

1. toč. 3. ZPP.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da su tužitelji uknjiženi kao nosioci prava korištenja (čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta) svaki u 1/2 dijela na čkbr. 378/49 upisanoj u z.k.ul.br. 851 k . o . G. (koja je u popisnom listu uknjižena kao čest. zem. 378/49 - vrt, čest. zgrada 2416 i čest. zgrada 2417,

- da su tužitelji izgradili dvojnu stambenu zgradu još 1964. godine i to A. V. čest. zgradu br. 2417 a tužitelj Č. M. često zgradu 2416 k.o. G.,

- da je sporna dvojna stambena zgrada izgrađena bez građevinske dozvole (dakle i bez uporabne dozvole).

Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je drugostepeni sud primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

Ovo iz razloga što su tužitelji na nacionaliziranom neizgrađenom građevinskom zemljištu u vrijeme izgradnje stambenog objekta (za vrijeme kad je bio na snazi Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta) imali pravo držati u posjedu to zemljište sve dok ga na osnovi rješenja općinskog narodnog odbora ne predaju u posjed općini ili drugoj osobi radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova (čl. 38. st. 1. spomenutog zakona). Tužitelji su mogli tada u smislu odredbe čl. 40. st. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (u daljnjem tekstu; ZON) , tražiti da im se to zemljište dade na korištenje radi podizanja porodične stambene zgrade, ako se prema urbanističkom planu ili odluci navedenog odbora koja taj plan zamjenjuje, može na tom zemljištu podići takva zgrada. Tužitelji nisu tražili dodjelu spornog zemljišta radi podizanja porodične stambene zgrade u smislu navedenog propisa. Zakon o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera ("Sl. list SFRJ", br. 5/68 i. 20/69) stupio je na snagu nakon što su tužitelji već izgradili stambeni objekt bez građevinske dozvole na spornom zemljištu i odredbom čl.

4. st. 1. propisuje da prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta ima prvenstveno pravo korištenja tog zemljišta u površini koja je potrebna za izgradnju zgrade na koju po zakonu može imati pravo vlasništva i za redovnu upotrebu te zgrade, ako se na osnovu detaljnog urbanističkog plana na tom zemljištu može podići takva zgrada. Odredbom čl.

4. st. 2. istog zakona propisano je da će se uvjeti i način ostvarivanja prvenstveno prava korištenja iz sto 1. ovog članka propisati republičkim zakonom. I odredbom čl. 32. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", br. 48/88

- prečišćeni tekst "Narodne novine", br. 16/90 i 53/90 - u daljnjem tekstu: ZGZ) propisano je da prijašnji vlasnik građevinskog zemljišta koje je postalo društveno vlasništvo ima prvenstveno pravo korištenja pod uvjetima određenim zakonom. Dakle prvenstveno pravo korištenja na strani prijašnjeg vlasnika građevinskog zemljišta postoji po samom zakonu ali samo u slučaju kada su ispunjeni i ostali uvjeti određeni u navedenim zakonima kada skupština općine na zahtjev takvog korisnika daje njemu to zemljište na korištenje u svrhu izgradnje.

Iz izloženog proizlazi da tužitelji nisu mogli samom izgradnjom zgrade na nacionaliziranom neizgrađenom građevinskom zemljištu, a bez odluke nadležnog organa o dodjeli zemljišta na korištenje u svrhu izgradnje steći pravo korištenja u smislu odredbe čl. 37. ZON-a, odnosno odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 6/80 i 36/90) ili odredbe čl. 40. st. 1, ZGZ. Građenje bez pravnog osnova na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu uređeno je odredbama Zakona o građevinskom zemljištu i propisima koji su mu prethodili. O davanju građevinskog zemljišta na korištenje odlučuje skupština općine (čl. 41. ZGZ) a ona odlučuje i o davanju tog zemljišta na korištenje u situaciji kada je građanin, bez akta nadležnog organa kojemu se to zemljište daje na korištenje u svrhu izgradnje, već izgradio objekt (čl. 84. ZGZ). Kako revidenti nisu ostvarili pravo na davanje zemljišta na korištenje u smislu odredbe čl. 84. ZGZ to se nisu ostvarile pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, pravo korištenja na zemljištu u društvenom vlasništvu u svrhu izgradnje odnosno legalizacije već izgrađenog stambenog objekta ne može se uknjižiti bez rješenja nadležnog organa donesenog po osnovi odredbe čl. 57. st. 1. ZGZ odnosno bez rješenja o davanju na korištenje građevinskog zemljišta po osnovi čl. 84. ZGZ. Odredbom čl. 94. st. 2. Zakona o izgradnji objekata nije statuirano pravo vlasništva tužitelja na spornom objektu niti pravo korištenja zemljišta koje se nalazi pod zgradom i koje služi redovnoj upotrebi zgrade, kako to pogrešno smatraju revidenti, već se navedenom odredbom propisuje mogućnost upisa izgrađenog objekta (kao građevine) u zemljišne knjige. Zbog izloženog ispunjenje uvjeta za upis izgrađenog objekta u zemljišne knjige ne znači istovremeno i ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na objektu odnosno prava korištenja na zemljište koje je pod zgradom i koje služi redovitoj upotrebi zgrade.

Pri tom na navode revizije valja istaći da upravo propisivanje uvjeta i načina legalizacije objekata sagrađenih na građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, a bez akta nadležnog organa kojim se njemu to zemljište daje na korištenje radi izgradnje odredbama čl. 84. i sl. ZGZ - ukazuje na pravnu neutemeljenost pravnog stava revidenata.

Na temelju iznesenih razloga, ovaj sud ocjenjuje da se u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarili revizioni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti ni revizioni razlog naveden u reviziji, pa je temeljem odredbe čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. prosinca 1991.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.