Croatian Supreme Court partially allows appeal on mental pain damages calculation under Obligations Act.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court partially upheld the appellant's review against the lower court's decision regarding compensation for mental pain and fear. The appellant argued the lower courts incorrectly calculated damages based on the plaintiff's age, occupation, and specific fear profile, requesting higher amounts. The court found the review partially founded because the lower courts failed to fully account for these specific circumstances when determining the final sum.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 200. ZOO; čl. 393., 395. st. 1. ZPP: The court must assess damages for mental pain and fear by considering the specific circumstances of the case, including the victim's age, profession, and the nature and intensity of the fear, rather than applying a rigid standard.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 470/12-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. D. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane, Z., kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Samoboru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-415/11 od 4. studenog 2011. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-679/10 od 29. studenog 2010., u sjednici održanoj 20. rujna 2017.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i preinačava presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-415/11 od 4. studenog 2011. i presuda Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-679/10 od 29. studenog 2010., koja je ispravljena rješenjem od 25. siječnja 2011., u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 130.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i sudi:
Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od daljnjih 130.000,00 kn sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od 29. studenog 2010. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju daljnji iznos parničnih troškova u iznosu od 36.316,88 kn, sa zateznom kamatom kao u prethodnom stavku, tekućom od 29. studenog 2010. do isplate, kao i trošak revizije u iznosu od 4.593,75 kn, sve u roku od 15 dana.
III. U preostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 391.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2010. do isplate, zatim, po osnovi neisplaćenih mjesečnih obroka rente po osnovi tuđe pomoći iznos od 7.020,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2009. do isplate, zatim iznos od 234,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. prosinca 2009. do isplate, kao i daljnji iznos od 128.700,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2010. do isplate.
Također je naloženo tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u iznosu od 1.170,00 kn počevši od 1. lipnja 2006. sa zateznom kamatom, kao i nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 158.468,71 kn sa zateznom kamatom.
Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj po osnovi naknade nematerijalne štete traži daljnji iznos od 314.000,00 kn sa zateznom kamatom kao i dio zahtjeva za plaćanje zakonske zatezne kamate "na dosuđeni iznos nematerijalne štete počev od 13. kolovoza 2002. do 28. studenog 2010.".
Odbijen je i zahtjev kojim tužitelj traži zateznu kamatu koja teče na iznos od 7.020,00 kn od 26. ožujka 1997. do 28. prosinca 2009. na iznos od 234,00 kn počevši od 1. travnja 1997. do isplate, te na iznose od po 1.170,00 kn počevši od 1. svibnja 1997., za svaki mjesečni iznos od prvog u mjesecu, pa do 26. lipnja 2006., te nadalje na toliki mjesečni iznos mjesečno od 28. prosinca 2009. pa do isplate, kao neosnovan.
Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena prvostupanjska presuda "u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. te pod toč. V. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 264.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 13. kolovoza 2002. do isplate i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos nematerijalne štete počev od 13. kolovoza 2002. do 28. studenog 2010. i pod toč. VI. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 7.020,00 kn počevši od 26. ožujka 1997. do 28. prosinca 2009., na iznos od 234,00 kn počevši od 1. travnja 1997. do 28. studenog 2010., te na svaki mjesečni iznos od 1.170,00 kn u razdoblju od 1. svibnja 1997. do 1. lipnja 2006. počevši od prvog dana svakog mjeseca do 26. lipnja 2006.
Istom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda "u dijelu pod toč. III. izreke, pod toč. IV. izreke, pod toč. V. izreke za iznos od 50.000,00 kn te pod toč. VI. izreke koji se odnosi na zateznu kamatu na svaki mjesečni iznos od 1.170,00 kn od 1. lipnja 2006. do 28. studenog 2010., i za isto sudi:
1.) Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da tužitelju Z. D. isplati iznos od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2010. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj sa pet postotnih poena te da mu s osnove tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. lipnja 2006. do 29. studenog 2010. godine isplati iznos od 63.180,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. studenog 2010. godine do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a nadalje rentu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.170,00 kn mjesečno najkasnije do posljednjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, na ruke tužitelja sa zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 137.087,16 kn" sa zateznom kamatom.
Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos dosuđene mjesečne rente po osnovi tuđe pomoći i njege od 1.170,00 kn u razdoblju od 1. lipnja 2006. do 29. studenog 2010. i to za svaki pojedini iznos od svakog desetog u mjesecu do 29. studenog 2010. te zahtjev za zateznu kamatu na svaki iznos od 1.170,00 kn dospijevajući nakon 29. studenog 2010. od svakog desetog u mjesecu do zadnjeg dana u mjesecu kao neosnovan.
Tuženiku je naloženo platiti tužitelju troškove postupka povodom pravnog lijeka u iznosu od 1.230,00 kn, a odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka nastalih u povodu podnesenog pravnog lijeka u iznosu od 6.457,50 kn.
Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude za iznos od 264.000,00 kn, zatim u dijelu kojim se odbija zahtjev za zateznu kamatu na iznos dosuđene mjesečne rente s osnova tuđe pomoći i njege od 1.170,00 kn u razdoblju od 1. lipnja 2006. do 29. studenog 2006., te za svaki pojedini iznos od svakog desetog u mjesecu do 29. listopada 2010. te za zahtjev za zateznu kamatu na svaki iznos od 1.170,00 kn dospijevajući nakon 29. listopada 2010. od svakog desetog u mjesecu do zadnjeg dana u mjesecu, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnih troškova, tužitelj je podnio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinače odluke nižestupanjskih sudova.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je djelomično osnovana.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj pristupio služenju vojnog roka dana 13. svibnja 1996., prethodno je proglašen sposobnim za služenje vojnog roka, međutim, naknadno su se pojavili simptomi brzog zamaranja što je završilo postavljanjem dijagnoze kroničnog poliradikuloneuritisa.
Utvrđeno je i to da akutni poliradikuloneuritis spada u hitna stanja u neurologiji, da bi bolest u svakom slučaju nastupila, bez obzira na to da li bi tužitelj služio vojni rok ili ne, međutim, izostala je pravovremena odgovarajuća liječnička intervencija.
Naime, posljedice bolesti bile bi znatno manje da je tužitelj na vrijeme upućen na pregled specijalisti neurologu i na pretragu EMNG-a jer bi u tom slučaju ranije započeo s inicijalnim bolničkim liječenjem.
Utvrđeno je i to da, unatoč tegobama na koje se tužitelj žalio već pri prvom pregledu 21. svibnja 1996., liječnik opće prakse u vojarni nije odredio kompletnu poštedu od svih fizičkih aktivnosti i napora tužitelja do razrješenja dijagnoze već je pošteda bila samo u kraćem vremenskom periodu, a tužitelj je od lipnja do rujna 1996. radio teške poslove utovara municije u K.
Nakon provedenog liječenja kod tužitelja je preostala teška kronična lezija u mišićima potkoljenice i stopala te mišićima šaka i podlaktica, tako da preostala hipotrofija muskulature, poremećena koordinacija hoda i finih pokreta šaka i stopala uzrokuje kod tužitelja naruženost srednjeg stupnja, a uslijed razvoja motoričkog deficita kod tužitelja, tužitelj trpi duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 80%.
Na temelju nalaza medicinskih vještaka utvrđeno je i to da tužitelj nije trpio primarni strah, a trpio je sekundarni strah uslijed brige za svoje zdravstveno stanje i očekivane probleme uslijed smanjenja tjelesne sposobnosti i to sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od pet dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 30 dana, a sekundarni strah u vidu tjeskobe i zabrinutosti za radno socijalnu egzistenciju naredna tri mjeseca.
Drugostupanjski sud je utvrdio da temeljem svega izloženog tužitelj ima pravo na naknadu štete za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr. – dalje: ZOO), u iznosu od 400.000,00 kn, a žalba tužitelja je odbijena za iznos od 250.000,00 kn. Za naruženost je tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 25.000,00 kn, za strah je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 16.000,00 kn, a odbijen za iznos od 14.000,00 kn. Revizija osporava visinu naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i naknade za strah, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nižestupanjski sudovi su djelomično pogrešno primijenili materijalno pravo utvrđujući visinu naknade za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i strah.
Naime, s obzirom na sve navedeno kao i ostale relevantne činjenice (dob tužitelja - rođen 1976. godine, po zanimanju mesar) ocijenjeno je da će primjerena novčana naknada tužitelju za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti biti iznos od 520.000,00 kn te za strah iznos od 26.000,00 kn.
Dakle, ostaje tužitelju dosuditi za strah iznos od još 10.000,00 kn, te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 120.000,00 kn, pa je revizija u tom dijelu osnovana, a za ostali dio na koji se revizija odnosi revizija nije osnovana.
Revizija nije osnovana u dijelu koji se odnosi na zateznu kamatu na iznos naknade za tuđu pomoć i njegu.
Naime, iz spisa proizlazi da je visina naknade utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke pa i zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade teče od dana donošenja odluke suda prvog stupnja.
Dakle, iako u uvodnom dijelu revizije tužitelj iznosi da pobija drugostupanjsku presudu i zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka, iz sadržaja revizije proizlazi da se ona podnosi samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a u tom smislu revizija je djelomično osnovana pa je temeljem odredaba čl. 393. i čl. 395. st. 1. ZPP, revizija tužitelja djelomično uvažena i djelomično odbijena.
Temeljem odredaba čl. 166. st. 1. i 2. ZPP preinačena je odluka o troškovima postupka, tako da je trošak dosuđen tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, dosuđeni troškovi zastupanja po odvjetniku koji su odmjereni temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a priznati su samo potrebni troškovi (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP).
Uzet je u obzir i uspjeh tuženika u sporu, a dosuđen je tužitelju i trošak revizije razmjerno uspjehu revizije.
Trošak vještačenja dosuđen je u cijelosti jer visina tog troška nije u vezi s visinom zahtjeva.
Zagreb, 20. rujna 2017.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.