Court convicts defendant of economic crime for misappropriating company funds and orders restitution to bankruptcy estate.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Split County Court convicted defendant G. Š. of misappropriation of funds and sentenced him to one year of conditional imprisonment. The court found that Š. repaid a loan to his company and then diverted the money to himself and his mother, causing €600,000 in damages to the company's bankruptcy estate. Consequently, the court ordered full restitution of the damaged amount and the defendant to pay criminal procedure costs.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanci 246. stavak 2. i 56. Kaznenog zakona; Članci 158. stavci 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku: When a defendant misappropriates funds in a business context, the court must convict for the crime and order full restitution to the victim's bankruptcy estate.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: K-7/2018-29
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Višnje Strinić, kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika J. P. i R. V., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silve Zebić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika G. Š. , zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje u tekstu: KZ/11), nakon javno održane rasprave u nazočnosti okrivljenika s njegovim braniteljem H. K., odvjetnikom u odvjetničkom društvu … iz S., te zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, Ž. Š. , zaključene 31. svibnja 2019. godine, a objavljene presude dana 5. lipnja 2019.,
p r e s u d i o j e
Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08)
OKRIVLJENIK: G. Š., OIB: ..., sin pok. D. i majke J. rođene Nj., rođen ... u V., R. S., s prebivalištem u S., državljanin RH, elektrotehničar, sa završenom srednjom stručnom spremom, nezaposlen, bez primanja, bez imovine,
u izvanbračnoj zajednici, bez djece, vojsku služio 1989. u R. , drugi kazneni postupak se ne vodi
k r i v j e
što je od 10. do 20. kolovoza 2012. u Splitu kao direktor trgovačkog društva V. d.o.o. u cilju pribavljanja nepripadajuće imovinske koristi postupio na način da je nakon sklopljene suradnje od 7. kolovoza 2009. sa poslovno povezanim-matičnim društvom A. V. T. vlasništvo S. D. P. koja je ujedno za 80% vlasnik trgovačkog društva V. d.o.o., sklopio sa ovim trgovačkim društvom više ugovora o zajmu na ukupan iznos od 600.000,00 kn koji iznos je uložio u nabavku kombi motornih vozila na leasing i njihovu opremu, te je i pored ostvarenog financijskog gubitka u poslovanju trgovačkog društva V. d. o. o 2. travnja 2012. u iznosu od 4.306.748,00 kn, koji je bio u obvezi podmiriti iz uloženih sredstava pozajmice, s tim da je protivno odredbi članka 1.4. i članka 1.4.3. Dodatka broj 1 višestranom obvezujućem očitovanju sklopljenim 17. prosinca 2010. između trgovačkog društva A. d.o.o., G. Š. , B. M. , trgovačkog društva V. S. i S. D. P., pored navedene zabrane izvršio povrat pozajmice u cijelosti i time otuđio dijelom preko blagajne trgovačkog društva V. za sebe osobno iznos od 210.543,57 kn, a dijelom asignacijama i cesijama na svoju majku J. Š. u iznosu od 379.456,43 kn preko raznih kupaca koji su umjesto plaćanja prema trgovačkom društvu V. plaćanje vršili na privatni račun J. Š., čime je ostvario štetu trgovačkom društvu V. u iznosu od 600.000,00 kn,
dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na pravnom poslu i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi protupravnu imovinsku korist, te time onome o čijim je imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,
čime je počinio kazneno djelo protiv gospodarstva-zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju-djelo označeno u članku 246. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 246. stavak 2. KZ/11.
Stoga se okrivljenik G. Š. na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
nakon čega se temeljem članka 56. KZ/11 prema okrivljeniku G. Š.
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
time da mu se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo, te ako sukladno članku 56. stavak 4. KZ/11 u svezi sa člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju kao pravnom slijedniku oštećenog t. d. V. d.o.o. u iznosu od 600.000,00 kn.
Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 dužan je okrivljeni G. Š. u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude naknaditi štetu oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju kao pravnom slijedniku oštećenog t.d. V. u iznosu od 600.000,00 kn.
Na temelju članka 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju kao pravnom slijedniku oštećenog t.d. V. dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev na način da je okrivljenik G. Š. obvezan oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju isplatiti iznos od 600.000,00 kn.
Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni G. Š. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 7.322,00 kn (sedamtisućatristotinedvadesetdvijekune), od čega se iznos od 4.669,00 kn odnosi na ime naknade financijsko-knjigovodstvenom vještaku, iznos od 662,00 kn na ime putnog troška i nužnih izdataka svjedoka, dok se iznos od 2.000,00 kn odnosi na ime paušala, koji je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.
Obrazloženje
Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom 2. travnja 2014. godine optužnicu poslovni broj K-DO-9/14 od 1. travnja 2014. protiv okrivljenog G. Š. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11.
Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 373/2015-4 od 14. ožujka 2018. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu broj K-33/14 od 19. ožujka 2015. i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.
Sukladno ukidnom rješenju višeg suda postupak je u ponovljenom postupku proveden pred potpuno izmijenjenim vijećem, a rasprava je 4. ožujka 2019. počela iznova.
Zbog izmjene u sastavu suda rasprava je 8. travnja 2019. sukladno članku 407. stavak 1. ZKP/08 počela iznova.
Prilikom očitovanja prema optužbi, kako na pripremnom ročištu od 22. siječnja 2019., tako i na raspravi od 4. ožujka 2019. te na raspravi od 8. travnja 2019., okrivljenik se izjasnio kako se ne osjeća krivim za utuženo kazneno djelo, te da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
Imajući u vidu ovakvo očitovanje okrivljena prema optužbi pristupilo se izvođenju dokaza.
Tijekom dokaznog postupka saslušan je svjedok M. P. , stalni sudski vještak S. K. te privilegirana svjedokinja B. M. koja je otklonila blagodat nesvjedočenja i propisno je upozorena da će se ako odluči svjedočiti njen iskaz moći koristiti kao dokaz bez obzira na njenu kasniju odluku.
U dokazne svrhe pregledana je i pročitana liječnička potvrda dr. T. G. iz Doma zdravlja ministarstva unutarnjih poslova RH od 26. veljače 2019. za S. D. P. (list 745 spisa), liječnička potvrda dr. S. M. iz Doma zdravlja ministarstva unutarnjih poslova RH od 05. veljače 2015. (list 670 spisa) s prilozima-medicinskom dokumentacijom liječnika onkologa iz B. (listovi 671-679 spisa), liječnička potvrda dr. S. M. iz Doma zdravlja ministarstva unutarnjih poslova RH od 01. prosinca 2014. (list 661 spisa), te liječnička potvrda dr. S. M. iz Doma zdravlja ministarstva unutarnjih poslova RH od 06. listopada 2014. (list 647 spisa).
Na temelju članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08 u dokazne svrhe je pročitan zapisnik o ispitivanju svjedokinje S. D. P. sastavljen u Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu 7. ožujka 2014. pod brojem K-DO-9/14 (listovi 488-492 spisa). Naime, iskaz svjedokinje S. D. P. je pročitan i bez suglasnosti obrane (tužitelj je suglasnost za čitanje njenog iskaza dao) obzirom da iz pregledane i pročitane medicinske dokumentacije proizlazi da imenovana svjedokinja zbog svog lošeg zdravstvenog stanja trajno nije sposobna prisustvovati kao svjedok u kaznenom postupku. Dotična svjedokinja je ponovljenom postupku bila pozvana na raspravu od 4. ožujka 2019. na koju nije pristupila te je dostavila liječničku potvrdu o trajnoj nesposobnosti prisustvovanja raspravi zbog čega ju sud više nije pozivao na rasprave. Sud je po službenoj dužnosti na raspravu pozvao u svojstvu svjedokinju J. Š. koja je kao okrivljenikova majka iskoristila blagodat nesvjedočenja.
U dokazne svrhe pregledana je i pročitana financijsko knjigovodstvena dokumentacija TD V. (listovi 17-45 spisa), ugovor o asignaciji od 10. kolovoza 2012. sklopljen između G. Š. kao asignanta, J. Š. kao asignatara i TD V. kao asignata (list 46 spisa), 14 ugovora o cesiji svi sklopljeni 10. kolovoza 2012. između TD V. kao cedenta i J. Š. kao cesionara (listovi 47-60 spisa), ugovor o radu sklopljen između TD V. kao poslodavca i G. Š. kao radnika od 3. listopada 2009. s dodacima (listovi 72-76 spisa), zapisnik s izvanredne skupštine društva V.
S i odluka o imenovanju predsjednika uprave društva, te odluka o promijeni sjedišta društva sve od 29. kolovoza 2012. (listovi 84-95 spisa), izvadak iz registra Trgovačkog suda u Splitu za TD V. S. (listovi 96-98, 106-118, te 598-606, spisa), izjava o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću V. S. (list 99-105 spisa), ugovor o prodaji i dodaci ugovora sklopljeni između TD A. d.o.o. V. T. i V. Split od 6. studenog 2009. (listovi 119-134 spisa), ugovor o jamstvu sklopljen između G. Š. , B. M. , te trgovačkih društva V. S. i A. d.o.o.
V. T. u prilogu s bianco zadužnicama i mjeničnim očitovanjima od 30. listopada 2009. (listovi 135- 168 spisa), predugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela u društvu V. sklopljen između G. Š. i TD A. d.o.o. V. T. od 6. studenog 2009. (listovi 169-172 spisa), sporazum o raskidu predugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela u društvu V. od 19. rujna 2010. (listovi 181-182 spisa), odluka o podjeli poslovnog udjela u TD V. od 10. prosinca 2010. (listovi 183-184 spisa), ugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela u društvu V. d.o.o od 17. prosinca 2010. (listovi 185-187 spisa), višestrano obvezujuće očitovanje sklopljeno između A., G.
Š. i B. M. od 6. studenog 2009. (listovi 188-193 spisa), dodatak br.
1. višestranom obvezujućem očitovanju i dodatak br.
1. ugovoru o jamstvu sklopljen 17. prosinca 2010. između TD A. d.o.o., G. Š. , B. M., V. i S. D. P. (listovi 194-199 spisa), zapisnik sa skupštine društva V. i društveni ugovor društva s ograničenom odgovornošću V. od 17. prosinca 2010. (listovi 200-212 spisa), ugovor o promidžbenim uslugama sklopljen između društava A. i V. d.o.o od 2. siječnja 2010. (listovi 213-214 spisa), potvrda o zaprimanju bianco zadužnica s prilozima (listovi 215-219 spisa), izvod otvorenih stavki za TD A. na dan 8. kolovoza 2012. (listovi 220-232 spisa), financijski izvještaj TD V. za 2009., 2010., i 2011. (listovi 321-348 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. 40 St-1078/12 od 20. ožujka 2013. o otvaranju stečajnog postupka nad TD V. (listovi 369-371 spisa), te rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. 40 St-1078/12 od 10. travnja 2013. o zaključenju stečajnog postupka nad TD V. (listovi 372-373 spisa), imovinskopravni zahtjev oštećenika TD A. d.o.o. od 16. listopada 2014. s prilozima (listovi 607-642 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za TD V. (listovi 722-730 spisa), podnesak D.
P., stečajnog upravitelja TD V. s prilozima (listovi 732-735 spisa), te podnesak okrivljenika podnesen po branitelju H. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu ... od 8. travnja 2019. s prilozima (listovi 749-860 spisa).
U dokazne svrhe, a uz suglasnost stranaka pročitan je iskaz svjedoka-predstavnika oštećenog TD V., stečajnog upravitelja D. P. od 12. prosinca 2015. (listovi 680-681 spisa) te nalaz i mišljenje S. K. od 27. ožujka 2014. kao i usmena dopuna njegovog vještva s rasprave od 28. studenog 2014.
U daljnjem tijeku dokaznog postupka pregledan je spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-761/12 u pravnoj stvari tužitelja TD V. protiv tuženika G. Š. radi isplate, te se iz tog spisa posebno rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pi-761/12 od 22. listopada 2014. o obustavi postupka u predmetnoj pravnoj stvari.
Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika G. Š. (list 741 spisa).
Iznoseći svoju obranu na prvom ispitivanju okrivljeni G. Š. je naveo kako je s nevjenčanom suprugom B. M. radio u tvrtki T. koja se bavila proizvodnjom i prodajom kave Gloria s tim da su oboje ostali bez posla. Tijekom 2009. da su stupili u kontakt sa S. D. P., vlasnicom trgovačkog društva A. sa sjedištem u V. T. koja se bavila srodnim poslom. U dogovoru s dotičnom da su u S. osnovali tvrtku V. koja se bavila isključivo distribucijom proizvoda tvrtke A. i to branda C. B. On da je bio jedini član, a ujedno i direktor navedene tvrtke koja je osnovana s temeljenim kapitalom od 20.000,00 kuna.
Supruga B. da je obavljala poslove financijskog direktora. Kako njegovo društvo nije imalo značajniji početni kapital potreban za rad da je s istim sklopio više ugovora o pozajmici, te beskamatno pozajmio iznos od 450.000,00 kuna, a od tog novca društvo V. kupilo je vozila, inventar, računala i dr. Ubrzo nakon toga i to 30. listopada 2009. da je sa suprugom B. M. potpisao ugovor o jamstvu i to kao jamac društvu V. koje je bilo glavni dužnik, a tvrtka A., koju je zastupala S. D. P., da je bila vjerovnik. Ovim ugovorom da su se obvezali ispuniti sve obveze dužnika V. prema tvrtki A. d.o.o.
Radi osiguranja predmetne obveze da su on i supruga potpisali svaki po 7 bianco zadužnica u iznosu od 1.000.000,00 kuna, te dvije vlastite bianco mjenice uz klauzulu "bez protesta" s ovjerenom mjeničnom izjavom. Nadalje, 6. studenog 2009. da je s tvrtkom A zaključio i predugovor o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela u društvu V. po kojem on prenosi i prodaje 80% poslovnih udjela kupcu TD A. i to za iznos od 16.000,00 kuna. Istog dana da je zaključio ugovor o prodaji s tvrtkom A. po kojemu se obvezao, a kako je to već naveo, prodavati isključivo proizvode tvrtke A.
Vezano za pozajmice tvrtki V. istaknuo je da je najprije toj tvrtki pozajmio iznos od 150.000,00 kuna, odnosno da je sveukupno i to bez kamata navedenoj tvrtki pozajmio 600.000,00 kuna. Dana 17. prosinca 2010., sukladno prije navedenom predugovoru, da je izvršio prijenos poslovnih udjela tako da je S. D. P. pripalo 80% poslovnih udjela u tvrtki V., dok je njemu ostalo 20 % udjela. Istog dana da je zaključio i dodatak br.
1. višestranom obvezujućem očitovanju zaključenom 6. studenog 2009., a u kojem se navodi kako on ima potraživanja prema tvrtki V. u iznosu od 600.000,00 kuna s osnova pozajmice. Također da je ugovoreno kako se povrat pozajmice ne može realizirati prije nego li tvrtka V. iz ranijeg poslovanja ne sanira ukupni nastali gubitak koji je s 31. listopada 2010. iznosio 1.746.311,68 kuna, osim ako on ne bude razriješen funkcije člana uprave društva bez svoje krivnje. Istaknuo je kako je do duga tvrtke V. došlo jer je S. D. P. nametnula teške uvjete poslovanja tako da je u prodajnu cijenu kave ukalkulirala 75% dobiti.
Budući je tvrtka V. zbog nametnutih teških uvjeta poslovanja i dalje proizvodila gubitke da je odlučio predignuti prije spomenutu pozajmicu u iznosu od 600.000,00 kuna. Sve ovo da je realizirao kroz kolovoz 2012. Jedan dio od spomenute pozajmice da mu je dala majka J. Š. zbog čega da je sklopljenim ugovorima o cesijama s kupcima koji su bili dužni tvrtki V. iznos nešto manji od 400.000,00 kuna prebacio na račun svoje majke J. Preostali iznos da je osobno podigao iz blagajne tvrtke V. Blokada računa tvrtke V. da je uslijedila 13. kolovoza 2012. aktiviranjem zadužnica s tim da je preostali dio pozajmice od 100.000,00 kuna predigao nakon nastupanja blokade računa.
Dalje je naveo kako je s funkcije direktora tvrtke razriješen 29. kolovoza 2012., a na njegovo mjesto da je postavljen M. P. , suprug S. D. P. Potom da je izvršena primopredaja dužnosti, te primopredaja robe, vozila i inventara tvrtke, a ubrzo da je proveden i stečaj tvrtke V.
Ovakvu obranu je okrivljenik dopunio na raspravi navevši kako je tvrtka V. u trenutku sklapanja ugovora o prijenosu 80% poslovnih udjela na S. D. P. u svom vlasništvu imala 12 kombi vozila marke "Renault Master", te uredskog namještaja i opreme, sve procijenjene vrijednosti od 700.000,00 kuna, a moguće i više. Inače, ukupna cijena novih kombi vozila da je bila oko 1.200.000,00 kuna. Kombi vozila da su kupljena u dogovoru sa S. D. P., a od sredstava pozajmice koju je kao fizička osoba unio u tvrtku V. u prije spomenutom iznosu od 600.000,00 kuna. Pozajmicu da je vratio unatoč tome što je tvrtka V. ostvarila financijski gubitak, a iz razloga jer osobno kao direktor društva ničim nije doprinio takvom poslovno nepovoljnom razvoju događaja, te štoviše sve je poduzeo da do poslovnih poteškoća u tvrtku V. ne dođe. Međutim, do poteškoća da je došlo jer se S. D. P. kao vlasnica tvrtke A. nije držala dogovora tako što brand .. tvrtki V. nije prodavala po nabavnoj cijeni već po visokim cijenama u kojima je bilo zaračunato 75 % dobiti. Dalje je naveo kako je bio svjestan kako će takvim postupkom S. D. P. tvrtka V. upasti u poteškoće. Imenovana da je stalno obećavala promjene uvjeta isporuke C. B., te štoviše da je rekla kako je izgledno da će taj brend prodati za iznos od 15.000.000,00 kuna, te dijelom tog novca sanirati poslovanje tvrtke V., zbog čega da je nastavio poslovnu suradnju s S. Međutim, razvoj događaja da je išao u drugom pravcu, te da je on, držeći kako je poslovne probleme tvrtke V. isključivo skrivila S., dio sredstava koje je unio u tvrtku prije spomenutom pozajmicom, spasio na način kako se to navodi u optužnici, s tim što smatra kako time nije počinio kazneno djelo. S mjesta direktora da je smijenjen jer nije želio poslovati prodavajući C. B. na crno, a kako da je od njega tražila S. D. P. Obzirom da je s funkcije direktora tvrtke V. smijenjen bez svoje krivnje, te imajući u vidu i sve ono što je u svojoj obrani prije istakao, smatrao je kako doista može izvršiti povrat pozajmice. Posebno je istaknuo kako svojim postupkom nikoga nije oštetio, a poslovne poteškoće tvrtke V., koje nije skrivio, da su egzistirale otprije i da je samo pokušao spasiti sredstva koja su neprijeporno njegova.
Nakon što su pročitani zapisnici o ispitivanju okrivljenika G. Š. i nakon što je reproducirana audio-video snimka o njegovom ispitivanju, na raspravi u ponovljenom postupku okrivljeni G. Š. je naveo da u cijelosti ostaje pri svim navodima svoje obrane. Naglasio je kako je u navedeni posao ušao na maksimalno pošten način, a kasnije da je shvatio da je potpisao za sebe niz nepovoljnih ugovora koje da je smatrao "robovlasničkim". Dalje je kazao da je svoj novac dao beskamatno za potrebe tvrtke, a inače da se radilo o novcu kojeg mu je majka posudila, a kojeg je njegov otac zaradio u inozemstvu.
Majka da mu je pozajmila oko 400.000,00 kuna. On da je posao obavljao koristeći svoje osobno vozilo s kojim da je godišnje prelazio 40.000 km. Njegova neto plaća da je iznosila 10.000,00 kuna, u što da su uključeni troškovi i svi ostali izdaci. Smatra se prevarenim i to na krajnje grub i nekorektan način i drži da je S. D. P. od samog početka njihove poslovne suradnje imala već plan kako to odraditi i drži da joj je društvo V. poslužilo da ona pretoči sve gubitke koje je imala u svojoj tvrtci na V. te da proda svoj brand C. B. Taj brand C.
B. da je bio licenciran i u vlasništvu S. D. P., a ona da je brand godinu dana nakon što je on smijenjen prodala za oko 2.000.000,00 EUR-a. Istaknuo je kako je on bio manjinski vlasnik tvrtke V. i bio je bez upravljačkih prava za razliku od S. D. P. koja je bila većinski vlasnik i bila je 80% vlasnik V., a 100% vlasnik tvrtke A. d.o.o. U trenutku kada je smijenjen trgovačko društvo V. da je imalo preko 3.000.000,00 kuna potraživanja svojih kupaca, a trgovačko društvo A. da je uputila dopis svojim kupcima kojim ih poziva da potraživanja prema V. d.o.o. uplate na račun tvrtke A. d.o.o., a što da su kupci i radili.
Vezano za ovu pozajmicu od 600.000,00 kuna da je on već prekršajno kažnjen, te drži da ne postoji nikakva njegova kaznena odgovornost u svezi toga, posebice stoga što taj novac nije bio ni u temeljnom kapitalu društva V., i uvijek se vodio kao pozajmica prema njemu. Smatra se oštećenim u ovom postupku jer je greškom potpisao ugovor koji da je bio nepovoljan za njega, iskorištena su njegova poznanstva koja je imao od ranije kada je radio kao direktor prodaje G. kave. Ovaj postupak i sve ovo što se dogodilo vezano za tvrtku V. , A. d.o.o. i njega je uvelike utjecalo na njega i njegovu obitelj.
Ostao je bez posla, bez primanja, njegov račun da je i danas blokiran, ovršni postupak protiv njega se vodi po iznosu od oko 4 milijuna kuna, narušeno je zdravstveno stanje njegove supruge i majke.
Upitan da se izjasni u što je vjerovao kada je potpisivao ugovor i sklapao posao sa S. D. P., okrivljeni je naveo da je u to vrijeme ostao bez posla, a morao je otplaćivati stambeni kredit u mjesečnom iznosu od 9.000,00 kuna i upravo stoga što se našao u teškoj financijskoj i životnoj situaciji jer su u isto vrijeme supruga i on ostali bez posla, odlučio je da bi nešto zaradio potpisati te ugovore iako je znao da za njega nisu povoljni. Predmetni ugovori da su imali određene odredbe koje su bile jasne i kojih se trebalo pridržavati, ali S. D. P. da je iste kršila. Tako da je ugovorom bilo regulirano kako će prodajna cijena A. d.o.o. prema V. d.o.o. biti proizvođačka cijena uvećana za 5%, ali tome nije bilo tako, jer su cijene bile uvećane za 30-40%. Inače, supruga i on da su htjeli raditi kao menadžeri u trgovačkom društvu A. d.o.o., ali da to nije odgovaralo S. D. P., koja je inzistirala da oni osnuju novu tvrtku V. Prevaren je i izigran, a samo da je imao namjeru početi zarađivati da se ne bi morao zaduživati. Namjera da im je bila izgraditi brand što i nije lako ali već nakon godinu i pol do dvije da su s C. B. zauzeli 7% tržišta u Hrvatskoj i bili su treća tvrtka koja se bavi prodajom kave u H. Inače da 80% kupaca navedenih u tablici koja je priložena uz podnesak obrane od 8. travnja 2019. da su B-kupci, odnosno spadaju u grupacije, što znači da ukoliko taj kupac ne plati, grupacija npr. N. ili U. , C. odgovara za njegova dugovanja. Inače, naplata V. od kupaca da je bila oko 97%, a upravo zbog ovog što je prethodno naveo.
On da je posao direktora tvrtke V. obavljao savjesno i odgovorno i bio je odgovorna osoba, a da je imao namjeru oštetiti tvrtku onda da bi podignuo 3.000.000,00 kuna, a ne samo 600.000,00 kuna koliko je podigao. Tih 600.000,00 kuna da podigao obzirom da je upravo u tom iznosu bila pozajmica koju je on dao društvu V. i to beskamatno. Inače, S. D. P. da nije oštetila samo V. već i djelatnike V. d.o.o. obzirom da su svi djelatnici imali mjesečne planove o prodaji proizvoda i po realizaciji tih planova su bili plaćeni, odnosno plaće su ovisile o tome da li su ti planovi bili ostvareni.
On kao direktor, odnosno odgovorna osoba bez upravljačkih prava da nije imao što mijenjati ugovor koji je bio zaključen te da je očekivao samo da će se ugovorne stranke pridržavati tog ugovora. Svakog tjedna da je imao sastanke sa S. D. P. u A. d.o.o, a svakodnevno da su se i čuli, i on da se tužio na nepoštovanje odredbi ugovora. Odgovor S. D. P. da je bio da A. ima velike kredite i da se stoga ne može pridržavati stavki ugovora o cijenama, na način da se proizvođačke cijene uvećaju za 5%, jer da bi na taj način rada ostvarivala gubitke i da V. ne bi dobivao robu, a samim tim ni A. d.o.o. te da bi nastupila blokada i A. d.o.o. i V. d.o.o.
Kazao je kako je bio svjestan da je zaključeni ugovor za njega nepovoljan te da je mogao dati otkaz u bilo kojem trenutku, ali da to nije učinio iz razloga što je dao društvu pozajmicu od 600.000,00 kuna, a S. D. P. da je mogla u bilo kojem trenutku njemu otkazati ugovor o radu.
Dok je radio u trgovačkom društvu V. da se nije radilo "na crno" i da nikada nisu bile isplaćivane plaće u gotovini, a prvo njegovo saznanje o radu "na crno" da je bilo 6. kolovoza 2012. godine kada je S. D. P. na sastanku predložila da se radi "na crno". Sljedećeg dana da je njegova supruga dala otkaz, a on da je uzeo pozajmicu od 600.000,00 kuna, nakon čega je i smijenjen. Na tom sastanku da mu je rečeno da ako ne želi raditi "na crno" da se može smatrati smijenjenim. Nije htio pristati raditi "na crno", odnosno nije htio kršiti zakon. Protiv S. D. P. da nije podnio kaznenu prijavu u svezi njenog traženja da se radi "na crno" obzirom da u tom trenutku nije raspolagao dokazom koji bi potkrijepio svoju tvrdnju.
Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima, vijeće smatra utvrđenim kako je okrivljeni G. Š. počinio kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka. 1. KZ/11, i to na način kako je opisano u izreci ove presude.
U ovom postupku nije prijeporno da je okrivljeni G. Š. , u inkriminiranom vremenu, bio direktor trgovačkog društva V. te da je isti u tom svojstvu od 10. do 20. kolovoza 2012. u S. nakon sklapanja ugovora o poslovnoj suradnji od 7. kolovoza 2009. s trgovačkim društvom A. M. S. V. T. vlasništva S. D. P. koja je ujedno za 80% vlasnik trgovačkog društva V. , sklopio s ovim trgovačkim društvom više ugovora o zajmu na ukupan iznos od 600.000,00 kuna.
Nespornim je da je isti kao jamstvo garancije uspješnog poslovanja, te eventualnog namirenja duga uslijed nastalih posljedica loših poslovanja, prethodno izdao zadužnice i to dvije mjenice na iznos svaka od po 1.000.000,00 kuna, te da je potom uplatio pozajmicu trgovačkom društvu V. u iznosu od 600.000,00 kuna, a koji iznos pozajmice se obvezao uložiti u poslovanje firme bez da navedeni iznos pozajmice može podignuti ukoliko firma posluje s gubitkom, s iznimkom jedino u slučaju ako bude razriješen funkcije člana uprave bez svoje krivnje.
Nije sporno ni da je financijski gubitak u poslovanju trgovačkog društva V. do 2. travnja 2012. iznosio 4.306.748,00 kn.
Također, nesporno je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju izvršio povrat pozajmice u cijelosti i time otuđio dijelom preko blagajne trgovačkog društva V. za sebe osobno iznos od 210.543,57 kn, a dijelom asignacijama i cesijama na svoju majku J. Š. u iznosu od 379.456,43 kn preko raznih kupaca koji su umjesto plaćanja prema trgovačkom društvu V. plaćanje vršili na privatni račun J. Š.
Na taj način okrivljenik je nedvojbeno postupio protivno odredbi članka 1.4. i članka 1.4.3. Dodatka broj 1 višestranom obvezujućem očitovanju sklopljenim 17. prosinca 2010. između trgovačkog društva A. d.o.o., G. Š. , B. M., trgovačkog društva V. S. i S. D. P. Naime, ove činjenice je u svojoj obrani potvrdio sam okrivljenik, a iz dokumentacije pregledane u dokazne svrhe, i to višestrano obvezujućeg očitovanja, odnosno Dodatka broj 1 tom očitovanju od 17. prosinca 2010. proizlazi da nisu bili ispunjeni uvjeti za povrat navedene pozajmice okrivljenom G. Š.
Nadalje, sam okrivljenik je naveo kako je navedenim očitovanjem, odnosno njegovim dodatkom, bilo regulirano da se povrat njegove pozajmice u iznosu od 600.000,00 kuna trgovačkom društvu V. ne može realizirati prije nego što to društvo ne sanira ukupni gubitak iz ranijeg poslovanja u iznosu od 1.746.311,68 kuna, osim ako on ne bude razriješen funkcije člana uprave društva bez svoje krivnje.
Tijekom postupka nespornim je utvrđeno kako navedeni gubitak ne samo da nije saniran nego je do inkriminiranog događaja povećan, odnosno u spornom razdoblju i to najprije do 31. listopada 2010. firma V. poslovala s gubitkom od 1.746.311,68 kuna, a koji dug je u kasnijem razdoblju do 2. travnja 2012. narastao na iznos od 4.306.748,00 kuna.
Ova nesporna utvrđenja proizlaze kako iz same obrane okrivljenika, tako i iz iskaza svjedoka M. P. i S. D. P., te financijsko-knjigovodstvene dokumentacije.
Naime, sam okrivljenik je u svojoj obrani priznao činjenične navode optužnice negirajući pritom da je na opisani način počinio utuženo kazneno djelo i poričući postupanje s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi i braneći se da je on samo vratio pozajmicu koju je prethodno dao trgovačkom društvu V. i da nije bilo razloga da tu pozajmicu ne vrati.
Uvidom u izvadak iz registra Trgovačkog suda u Splitu za trgovačko društvo V. (listovi 96-98, 106-118 i 598-606 spisa) proizlazi kako je navedeno društvo osnovano 7. kolovoza 2009., a isto da je osnovao G. Š. koji je ujedno bio direktor društva do 29. kolovoza 2012. Toga dana da je održana izvanredna skupština društva na kojoj je G. Š. razriješen dužnosti člana uprave, a članovi uprave su postali M. P. iz Z. i E. I. iz S., s tim da je sjedište tvrtke iz S. prešlo u V. T.
Da su trgovačko društvo A. i V. 6. studenog 2009. sklopili ugovor o prodaji s dodacima prema kojem se društvo V. kao kupac obvezuje da će od prodavatelja A. kupovati i distribuirati proizvode prodavatelja, te da neće biti u poslovnim odnosima ni s jednim drugim proizvođačem u H. ili u inozemstvu, razvidno je iz ugovora o prodaji s dodacima (listovi 119- 134 spisa). Prema citiranom ugovoru dobit nastala prodajom proizvoda prodavatelja dijelit će se tako da će 75 % dobiti pripadati prodavatelju, a 25% kupcu.
Iz Ugovora o prijenosu i preuzimanju poslovnih udjela u društvu V. sklopljenog 17. prosinca 2010. (listovi 185-186 spisa) G. Š. kao prodavatelj i prenositelj prenio i prodao kupcu i stjecatelju S. D. P. poslovni udio od 16.000,00 kuna što predstavlja 80% udjela kojeg G. Š. ima u društvu V. u temeljnom kapitalu, a koji udio je kupila i primila S. D. P.
Dana 6. studenog 2009. je sklopljeno višestrano obvezujuće očitovanje s dodatkom, i to između trgovačkog društva A., G. Š. , B. M. i tvrtke V. (listovi 188-199 spisa). U odredbi 1.4. dodatka broj 1. višestrano obvezujućeg očitovanja od 17. prosinca 2010. utvrđeno je kako G. Š. ima potraživanje prema društvu V. na dan potpisa očitovanja u iznosu od 600.000,00 kuna s osnova pozajmice. U odredbi 1.4.3. dodatka br. 1. navedeno je kako povrat predmetne pozajmice ni u kojem slučaju ne može dospjeti prije nego li društvo V. iz redovnog poslovanja ne sanira ukupno nastali gubitak koji s 31. listopada 2010. iznosi 1.746.311,68 kuna, osim ako G. Š. bude razriješen s funkcije člana uprave bez svoje krivnje.
Da je 29. kolovoza 2012. održana izvanredna skupština društva V. proizlazi iz zapisniku kojeg je sastavio javni bilježnik M. J. iz Z. (listovi 84-95 spisa), a na toj skupštini je donesena odluka o imenovanju predsjednika uprave društva, te člana uprave društva i opoziva člana uprave, kao i odluka o promjeni sjedišta društva. Naime, tada je "opozvan" član uprave, odnosno direktor G. Š., a odluka o opozivu je donesena zbog skrivljenog ponašanja člana uprave-nanošenja štete društvu koje je ostvarilo gubitke u poslovanju. Navedena odluka je stupila na snagu danom donošenja.
Iskazujući u svojstvu predstavnika oštećenog trgovačkog društva V. , stečajni upravitelj D. P. je naveo kako je stečajni postupak za spomenuto društvo pokrenut 15. listopada 2012. Prijedlog za otvaranje stečajnog postupka da je podnio tadašnji direktor društva M. P. . Imenovani da je bio direktor društva od 29. kolovoza 2012. do otvaranja stečajnog postupka, a prije njega direktor društva da je bio G. Š. U prethodnom postupku da je utvrđeno kako je stanje blokade računa navedenog društva iznosilo 2.814.327,93 kuna, s tim da je neprekidna blokada trajala 155 dana. Od direktora društva M. P. da je zatražen popis imovine iz kojeg je bilo vidljivo da predloženi stečajni dužnik ne raspolaže nikakvom imovinom. U smislu članka 4. stavak 3. i 4. Stečajnog zakona da se radi o stečajnom razlogu nesposobnosti za plaćanje. Obzirom na činjenicu da društvo nije raspolagalo imovinom dostatnom niti za pokriće troškova stečajnog postupka Trgovački sud u Zagrebu da je pozvao stečajne vjerovnike da u roku od 15 dana od objave u Narodnim novinama predujme ukupan iznos od 50.000,00 kuna, a na što da su se vjerovnici oglušili. Inače, kada vjerovnici ne uplate zatraženi predujam temeljem članka 63. Stečajnog zakona da sud otvara i zaključuje stečajni postupak. Upravo takav razvoj događaja da se odvio i u konkretnom slučaju. Brisanje trgovačkog društva V. da je iz sudskog registra provedeno 6. lipnja 2013. Predstavnik oštećenika je dalje naveo kako imovinskopravni zahtjev ne može postaviti u egzaktnom iznosu jer nema parametre o visini štete koju bi prema navodima optužnice G. Š. počinio trgovačkom društvu V. Međutim, u ime stečajne mase navedenog društva je postavio imovinskopravni zahtjev za slučaj da okrivljeni G. Š. bude proglašen krivim i to u onom iznosu za koji bi se utvrdilo da je dotični oštetio trgovačko društvo V. Na kraju je naveo kako mu je prestala dužnost stečajnog upravitelja trgovačkog društva V. u stečaju. No, prema odredbama Stečajnog zakona za slučaj da se naknadno pronađe imovina TD V., odnosno da to društvo dođe do imovine, da je i dalje predstavnik stečajne mase društva V. jer je u trenutku zaključenja stečajnog postupka bio stečajni upravitelj. Inače, da je vjerovnik s najvećim potraživanjima prema dužniku tvrtci V. u stečaju bilo trgovačko društvo A. Međutim, nije potpuno siguran u ovaj navod jer ispred sebe nema očevidnik o redoslijedu plaćanja.
Svjedok M. P. je prilikom ispitivanja naveo kako je sa suprugom S. D. P. tijekom 1994. osnovao trgovačko društvo A. koje se u početku bavilo trgovinom, a nakon toga su prešli na proizvodnju i prodaju proizvoda na bazi kave. On da je bio direktor tvrtke do 2007. kada je direktorica postala njegova supruga dok je on nastavio raditi u tvrtki i to kao direktor logistike i nabave. Tvrtka da je poslovala dobro pa su im se početkom 2009. počeli obraćati razni ljudi koji su se bavili sličnom djelatnošću, a među kojima su bili G. Š. i B. M. S imenovanima da su se dogovorili da ovi u S. osnuju svoju tvrtku, a što je i realizirano tako što su osnovali tvrtku V. u kojoj je G.
Š. bio direktor, a B. M. zaposlenica i financijski direktor. Da bi tvrtka V. pokrenula poslovanje da je trebala nabaviti vozila radi distribucije kave njihovog branda C. B. Tako da je nabavljeno 12 vozila i to preko leasinga s tim da je tvrtka A. radi garancije plaćanja ispustila zadužnicu. U smislu realizacije zajedničkog poslovanja da je između tvrtki A. i V. sklopljeno više predugovora i ugovora kojima da su regulirani međusobni odnosi. Unatoč obećanju G. Š. kako će tvrtka V. poslovati s dobitkom da je ta tvrtka iz mjeseca u mjesec ostvarivala gubitke.
U međuvremenu da je njegova supruga S. D. P. ušla u vlasničku strukturu tvrtke V. stekavši 80 % udjela dok je 20% udjela zadržao G. Š. Kasnije da su uočili da je to bio krajnje loš poslovni potez budući da je tvrtka V. nastavila s negativnim poslovanjem, te je njen dug i dalje rastao. Da bi se nekako osigurali od rizika poslovanja sa tvrtkom V. da su zatražili ispuštanje garancija i u tom smislu da je tvrtka V. ispustila dvije garancije, svaku u iznosu od po 1.000.000,00 kuna. Inače, G. Š. da je u tvrtku V. unio 600.000,00 kuna na ime pozajmice.
Dogovor da je bio kako se ovaj iznos ne može predignuti za vrijeme dok tvrtka V. posluje s gubitkom. Vezano za gubitke u tvrtki V. da se često razgovaralo s G. Š. i B. M., koji su obećavali bolje poslovanje, ali do toga nažalost nije dolazilo. Smatra kako je tome doprinijela činjenica što su u tvrtci V. zaposlili veći broj nepotrebnih ljudi, te da su svi imali velike plaće koje se iz poslovanja nisu mogle podmirivati. Nastale dugove tvrtke V., koliko je god to bilo moguće, da je sanirala tvrtka A., a zbog čega da su se i zadužili u iznosu preko 1.000,000,00 EUR-a.
Vezano za spomenutu pozajmicu od 600.000,00 kuna, koju je u tvrtku V. unio G. Š. da mu je poznato kako su o tome sklopljeni ugovori o višestranom obvezujućem očitovanju, te dodaci koji su regulirali na koji način G. Š. može predignuti tu pozajmicu. Budući da je poslovanje tvrtke V. stalno bilo u gubitku G. Š. da je jednim takvim ugovorom odlučio prepustiti iznos od 300.000,00 kuna pozajmice s tim da preostali iznos od 300.000,00 kuna nije smio predignuti dok ne sanira nastali gubitak odnosno mogao bi ga predignuti tek ako bude razriješen dužnosti člana uprave društva V. bez svoje krivnje.
Kako više nisu mogli podnijeti gubitke u poslovanju tvrtke V. da su odlučili spasiti što se može. Zato su početkom kolovoza 2012. u Zagrebu organizirali zajednički sastanak tražeći očitovanje može li se pokrenuti poslovanje tvrtke V. u cilju saniranja dugovanja, a na što su dobili negativan odgovor. Nadalje je tražio da oni (G. Š. i B. M. ) iziđu iz uprave tvrtke, čemu su se dotični usprotivili govoreći da oni (P. ) rade ono što moraju. U tom smislu da su pokušali spasiti sredstva tvrtke V. kao i ukupno poslovanje pa da su pokrenuli postupak aktiviranja izdanih zadužnica, u čemu nisu uspjeli budući je aktiviranje kasnilo za tri dana što je omogućilo G.
Š. da u vremenu od 8. do 13. kolovoza 2012. podigne sav novac s računa tvrtke V. kao i novac s blagajne. Sazvana je i skupština društva, s tim da G. Š. nije htio primiti poziv za skupštinu, ali da je ista ipak održana 29. kolovoza 2012. Na skupštini da je G. Š. razriješen člana uprave tvrtke V., a na njegovo mjesto da je stupio on, M. P. Potom da je došao u S. radi primopredaje dužnosti s G. Š. koji je izbjegavao susret. Međutim, dotični da je ipak došao u tvrtku V. donoseći dio dokumentacije, ali nije donio ključne ugovore s kupcima i drugu važnu dokumentaciju.
Uvidom u žiro račun društva da je utvrdio kako na istome nema sredstava, a kojih sredstva da nije bilo ni u blagajni. Kroz dokumentaciju blagajne da je uočio kako je gotov novac podigao G. Š. osobno s tim da je dio sredstava uplaćen na žiro račun njegove majke i to putem ugovora o cesijama i asignacijama koje su sklopljene 10. kolovoza 2012. s kupcima koji su umjesto da uplate izvrše na žiro račun firme V. te uplate izvršili na račun G. majke. Takvim postupanjem da je G. Š. predigao ukupno 600.000,00 kuna. Uz to da na skladištu tvrtke nije bilo robe koju je G. prodao vjerojatno po nižim cijenama, a za vrijeme trajanja blokade računa tvrtke.
Dug tvrtke V., i to u iznosu oko 90% da pripada tvrtki A. pa kako su se stekli uvjeti za pokretanje stečaja da je isti i pokrenut pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Stečajni postupak da je otvoren i ubrzo okončan jer tvrtka V. nije imala sredstava za podmirivanje ni najnužnijih troškova postupka. Tijekom ovih problema sa tvrtkom V. da mu se i supruga teško razboljela. Zbog problema koje je tvrtka A. imala s tvrtkom V. odnosno G. Š., da su on i supruga prodali 70% udjela u tvrtki A. stranom partneru, te su sredstvima od dokapitalizacije uspjeli sanirati sve poslovne poteškoće i tvrtka A. da posluje pozitivno.
Sve informacije koje iznosi u svezi utuženog događaja da su mu poznate jer je do 2007. bio direktor tvrtke A., a potom je direktor te tvrtke bila njegova supruga uz koju se stalno nalazio. Uz to da je od 29. kolovoza 2012. i direktor tvrtke V. . Inače, da je tvrtka V. protiv G. Š. podnijela tužbu Općinskom sudu u Splitu, a ujedno da je podnesena i kaznena prijava koja je rezultirala kaznenim postupkom.
Svjedokinja S. D. P. je u bitnom je iskazivala jednako kao i njen suprug, svjedok M. P. Dodatno je navela kako je u prodajnoj cijeni kave, koja je bila distribuirana od strane TD V. , ukalkulirana njena osobna dobit ili dobit tvrtke A. od 75%.
Svjedokinja B. M. prilikom ispitivanja iskazivala istovjetno kao i njen suprug okrivljeni G. Š. Istaknula je kako je S. D. P. u cijenu kave tvrtke A., a koju je prodavala tvrtka V., ukalkulirala svoju dobit od 75%. Iako svjesni teških uvjeta poslovanja ona i njen suprug da su pristali na te uvjete koje su nastojali izmijeniti, ali u tome da nisu uspjeli. S. D. P. da je imala problema u poslovanju svoje tvrtke A. zbog čega nije pristajala na smanjivanje dobiti koju je ostvarivala u prije spomenutom srazmjeru, a što da je produciralo gubitke u poslovanju trgovačkog društva V. Ona pozajmica od 600.000,00 kuna, koja sredstva da je u tvrtku V. u više navrata unio njen suprug G. Š. , da je poslužila pri pribavljanju kredita za kupnju transportnih vozila kao i u druge poslovne svrhe navedenog društva. U jednom trenutku da je S. D. P. od nje i supruga tražila da pristupe nezakonitom načinu poslovanja tj. da "prodaju robu na crno", da se plaće drastično smanje i da se otpuste radnici, a na što da nisu pristali. U takvim uvjetima da je sporazumno raskinula radni odnos s tvrtkom V., a njen suprug da je vratio one pozajmice u ukupnom iznosu od 600.000,00 kuna, što se sve događalo tijekom kolovoza 2012. Naglasila je kako se dio gotovine s blagajne društva podizao, te da su se ugovori o cesiji sklapali, odnosno da se sve to događalo prije blokade računa tvrtke V. koja da je uslijedila 13. kolovoza 2012. nakon što je tvrtka A. aktivirala zadužnice. Kada je nastupila blokada računa da je G. Š. da podigao s blagajne još 100.000,00 kuna zbog čega da je protiv njega vođen prekršajni postupak od strane Porezne uprave i da je on u tom postupku kažnjen. Njen suprug da je razriješen dužnosti direktora društva V. 29. kolovoza 2012., te da je na mjesto direktora došao M. P. nakon čega je uslijedila primopredaja. Tijekom te primopredaje da je preuzeta roba iz skladišta, kao i sva vozila, inventar i sve drugo što je bilo u vlasništvu tvrtke V. Nije joj poznato je li novi direktor prodavao ove stvari, ali joj je poznato kako je ubrzo nastupio stečaj s tim da je stečajni postupak otvoren i ubrzo zatvoren jer tvrtka V. nije imala sredstava. Tvrtka V. da je između ostalih ostala dužna njoj i još 5-6 djelatnika po osnovu neisplaćenih plaća.
Iz provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja sačinjenog po stalnom sudskom vještaku Srđanu Kovačiću proizlazi kako je G. Š. u vremenu od 6. rujna 2009. do 2. ožujka 2010. trgovačkom društvu V. ukupno dao 600.000,00 kuna pozajmice. Novčana sredstva pozajmice dijelom da su korištena za uplatu učešća pri kupnji 12 kombi vozila marke Renault Master na leasing. Ta pozajmica da je trošena i u druge poslovne svrhe trgovačkog društva V., a G. Š. da je tijekom kolovoza 2012. iz blagajne društva V. izvršio povrat pozajmice prema samome sebi u iznosu od 210.543,57 kuna. Od toga novca da je iznos od 139.143,57 kuna podigao u vrijeme kada je račun društva bio blokiran, a koje isplate temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima nisu smjele biti izvršene. Pored toga, a slijedom ugovora o asignaciji zaključenog između uputitelja G. Š. s primateljem uputa J. Š. i upućenikom V. , a potom Ugovorima o cesiji zaključenim 10. kolovoza 2012. između TD V. i J. Š., da su razni vjerovnici društva V. upućivani da svoja dugovanja koja su imali prema društvu V. u ukupnom iznosu od 389.456,43 kune uplate na račun privatne osobe J. Š., što su ovi i napravili. Vještak je zaključio da G. Š. nije imao osnova za namirenje potraživanja iz pozajmica koje je prethodno dao trgovačkom društvu V. jer prema dodatku broj 1. višestrano obvezujućeg očitovanja povrat pozajmice ni u kom slučaju ne može dospjeti prije nego li društvo V. iz redovitog poslovanja ne sanira ukupno nastali gubitak koji je 31. listopada 2010. iznosio 1.746.311,68 kuna, osim ako G. Š. bude razriješen s funkcije člana uprave bez svoje krivnje. Dakle, G. Š. je razriješen predsjednika uprave svojom krivnjom, a gubici nisu sanirani pa je njegovim postupcima, a za koje nije bilo osnova, nastala šteta za tvrtku V. u iznosu od 600.000,00 kuna.
Kako je već navedeno okrivljenik je u svojoj obrani pokušao prikazati kako navedeni dug u poslovanju tvrtke V. nije nastao zbog njegovog lošeg poslovanja, već da je na to utjecala S. D. P. i njezina tvrtka A. V. T., a koji su bili suvlasnici tvrtke V. za 80%. Okrivljenik tvrdi kako je zapravo on oštećen te da S. D. P. nije postupala sukladno odredbama zaključenog ugovora prema kojima je prodajna cijena robe tvrtke A. prema društvu V. proizvođačka cijena uvećana za 5%, već da su cijene bile uvećane za 30-40%. Naveo je da kada je postao svjestan da tvrtka V. propada bez njegove krivnje da je odlučio podignuti te da je i podigao iznos pozajmice od 600.000.00 kn.
Obranu okrivljenika u dijelu u kojem isti negira da je počinio utuženo kazneno djelo jer da nije postupao s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi sud ne prihvaća kao osnovanu i drži da je ista usmjerena ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti zbog čega nije ni prihvaćena. Jednako tako, sud nije vjeru poklonio ni iskazu svjedokinje B. M., držeći da je ista kao okrivljenikova supruga svjedočenjem na neki način htjela pomoći svom suprugu, u ovom postupku okrivljenom, ka otklanjanju njegove kaznene odgovornosti. Osim toga, kako obrana okrivljenika, tako i iskaz svjedokinje B. M. su u suprotnosti s iskazima svjedoka M. P. i S. D. P. koje sud u cijelosti prihvaća kao jasne, detaljne, uvjerljive, međusobno podudarne, a isti su potvrđeni i nalazom i mišljenjem te usmenom dopunom vještačenja stalnog sudskog vještaka S. K. čiji nalaz i mišljenje odnosno iskaz sud cijeni stručnim i kvalitetno obrazloženim.
Tako su svjedoci M. P. i S. D. P. naveli da je za poslovanje tvrtke V. bila zadužena njezina Uprava, odnosno okrivljenik kao direktor iste, te da tvrtka jako loše poslovala, a da je imala veliki broj zaposlenika koji su imali velike plaće. Ovi svjedoci su kazali i to da tvrtka V. nije uspjela realizirati prodaju proizvoda koje su im dostavljali, te da je sve to uzrok lošem poslovanju i nastalom dugu. Posebno su naglasili kako nastanku dugu ničim nije doprinijela tvrtka A., a loše poslovanje tvrtke V. i njen gubitak da se uvelike odrazio i na poslovanje njihove tvrtke A. kao većinskog vlasnika. Nadalje, svjedoci M. P. i S. D. P. su naveli kako su, kada su primijetili te negativnosti u poslovanju i nastali dug, pokušali poduzeti sve u cilju da se taj dug sanira i poboljša poslovanje tvrtke, ali da do toga nije došlo pa da su pokušali aktivirati zadužnice kako bi putem istih naplatili iznos od 2.000.000,00 kuna, ali da u tome nisu uspjeli jer je račun tvrtke V. u međuvremenu blokiran. Isto da se dogodilo i s pozajmicom od 600.000,00 kuna, a koji iznos je podigao okrivljenik i to jedan dio novca osobno preko blagajne za sebe, a drugi dio iznosa putem asignacija i cesija na svoju majku J. Š., a zbog kojeg postupanja okrivljenika da su sazvali Skupštinu društva na kojoj su 29. kolovoza 2009. donijeli odluku o opozivu člana Uprave direktora G. Š. zbog skrivljenog ponašanja člana Uprave nanošenjem štete društvu V. koje je ostvarilo gubitak u poslovanju.
Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka S. K., odnosno prema njegovoj usmenoj dopuni vještva, okrivljeni G. Š. je iz blagajne društva u kolovozu 2012. izvršio vraćanje pozajmice u iznosu od 210.543,57 kuna, od čega od iznos od 139.143,57 kuna u vrijeme kad je račun društva bio blokiran. Nadalje, vještak je utvrdio kako je Ugovorima o asignaciji i ugovorima o cesiji zaključenim 10. kolovoza 2012. iznos od 389.456,43 kuna okrivljenik prebacio na račun svoje majke J. Š.
Kako je već navedeno pozajmica od 600.000,00 kuna je uložena u poslovanje tvrtke V. i time je postala vlasništvo tvrtke V. u sredstvima pa njen povrat nije bio moguć, izuzev u slučajevima navedenim u dodatku broj 1 višestano obvezujućeg očitovanja od 17. prosinca 2010.
Prema tome, okrivljenik nije smio podizati za sebe bilo kakav novac preko blagajne ili putem asignacija i cesija i to zbog velikog duga tvrtke te je isti kada je postao svjestan da će zbog lošeg poslovanja tvrtke V. doći od blokade računa, nezakonito i bez odobrenja jedan dio novca podigao s blagajne, a jedan dio preko cesija i asignacija preko kupaca.
Dakle, iz navedenog proizlazi kako je opisanim postupanjem okrivljenika trgovačkom društvu V. pričinjena štetu u iznosu od 600.000,00 kuna, te da je okrivljenik postupio protivno dodatku broj 1. višestranog obvezujućeg očitovanja u točki 1.,4., 3. na način da je izvršio povrat pozajmice bez da je sanirao nastali gubitak koji je s 31. listopada 2010. iznosio 1.746,311,68 kuna, osim ako G. Š. bude razriješen funkcije člana Uprave bez svoje krivnje.
Nesporno je da navedeni gubitak ne samo da nije saniran nego je isti i povećan, kako je prethodno navedeno, te da je okrivljenik u vrijeme počinjenja inkriminiranih radnji još uvijek bio direktor tvrtke V. , a koje funkcije je razriješen tek 29. kolovoza 2012.
Slijedom naprijed navedenog, a kako je to ovom sudu u ukidnoj odluci ukazao i viši sud, okrivljenik je povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa budući je na način opisan u izreci ove presude sebi i svojoj majci isplatio ukupno 600.000,00 kuna unatoč tome što nije bila ostvarena ni jedna od ugovorenih pretpostavki realizacije povrata pozajmice od 600.000,00 kuna, i to saniranje gubitka ili razrješenje okrivljenika s funkcije direktora društva. Okrivljenik je umjesto da štiti interese tvrtke čiji je direktor, istoj tvrtci prouzročio štetu.
Dakle, okrivljenik niti je bio ovlašten niti je smio izvršiti povrat pozajmice od 600.000,00 kuna koju je unio u temeljni kapital trgovačkog društva V. sve dok nije saniran nastali dug u poslovanju tvrtke. Imajući u vidu činjenicu da je isti razriješen funkcije direktora, člana uprave društva V. nakon što je neosnovano predigao iznos pozajmice, to je za zaključiti da se radi o njegovom skrivljenom postupanju.
Osim toga, za istaći je kako je okrivljeni u obrani naveo da je on, svjestan da će zbog aktiviranja zadužnica uslijediti blokada računa društva V., držeći za poslovne probleme društva odgovornom S. D. P., dio sredstava koje je unio u tvrtku navedenom pozajmicom, spasio na način naveden u optužnici. Upravo, iz ovakve njegove obrane proizlazi njegova namjera ostvarenja osobne koristi uz spoznaju da time nanosi štetu društvu.
Stoga vijeće drži utvrđenim da je okrivljenik, radnjom opisanom u izreci presude, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na pravnom poslu i da je na taj način pribavio sebi i drugoj osobi protupravnu imovinsku korist, te je time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, s time što je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist i prouzročena je znatna šteta jer iznos iste premašuje 60.000,00 kuna, na koji način je počinio kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.
Imajući u vidu oblik krivnje vijeće smatra kako je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog djela te je htio njegovo počinjenje. Naime, okrivljenik je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja, odnosno činjenice da se radi o nedopuštenim djelatnostima. Kako je okrivljenik počinio kazneno djelo s izravnom namjerom, te kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv, što tijekom postupka nije bilo upitno, niti je isticano kao sporno, onda je kriv za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, trebalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije.
Prilikom odabira vrste i visine kaznene sankcije, vijeće je okrivljeniku cijenilo sve okolnosti koje bi mogle utjecati na pravilan izbor iste, pa mu je, kao olakotne okolnosti, cijenilo dosadašnju neosuđivanost, korektno držanje pred sudom te obiteljske prilike, odnosno narušeno zdravstveno stanje njegove supruge i majke, dok mu je kao otegotne okolnosti cijenilo visinu protupravno pribavljene imovinske koristi koja višestruko premašuje novčani iznos kvalificiranog kaznenog djela i koju, unatoč proteku vremena, nije vratio. Stoga je vijeće okrivljenika, za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a nakon čega je temeljem članka 56. KZ/11 prema istom izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo, te ako sukladno članku 56. stavak 4. KZ/11 u svezi sa člankom 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 ispuni posebnu obvezu na način da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude popravi štetu oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju kao pravnom slijedniku oštećenog t. d. V. d.o.o. u iznosu od 600.000,00 kuna.
Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 vijeće je obvezalo okrivljenog da u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude naknadi štetu oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju kao pravnom slijedniku oštećenog t.d. V. u iznosu od 600.000,00 kuna.
Naime, D. P. je kao predstavnik stečajne mase društva V. u ime stečajne mase navedenog društva postavio imovinskopravni zahtjev za slučaj da okrivljeni G. Š. bude proglašen krivim i to u onom iznosu za koji bi se utvrdilo da je dotični oštetio trgovačko društvo V. navodeći da prema odredbama Stečajnog zakona, a za slučaj da se naknadno pronađe imovina tvrtke V.
Vijeće smatra kako će izrečena sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da se ubuduće više tako ne ponaša te na sve druge građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kaznena djela, odnosno da će se postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.
Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. ZKP/08 oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju kao pravnom slijedniku oštećenog t.d. V. dosuđuje se u cijelosti imovinskopravni zahtjev na način da je okrivljenik G. Š. obvezan oštećenoj stečajnoj masi t.d. V. u stečaju isplatiti iznos od 600.000,00 kuna.
Uvidom u spis Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-761/2012 u pravnoj stvari tužitelja V. protiv tuženika G. Š. radi isplate 5.806.082,40 kuna utvrđeno je kako je rješenjem od 22. listopada 2014. obustavljen postupak jer je pravna osoba prestala postojati slijedom čega nije bilo zapreke dosuditi imovinskopravni zahtjev i naložiti okrivljenom posebnu obvezu.
Obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, a tijekom postupka su nastali troškovi, to ga je sud na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 obvezao da plati troškove kaznenog postupka u iznosu od 7.322,00 (sedamtisućatristotinedvadesetdvije) kune, od čega se iznos od 4.669,00 kuna odnosi na ime naknade financijsko-knjigovodstvenom vještaku S. K. (od čega iznos od 4.000,00 kuna za izradu pisanog nalaza i mišljenja, 500,00 kuna na ime usmene dopune vještva na raspravi od 28. studenog 2014., iznos od 169,00 kuna na ime usmene dopune vještva na raspravi od 9. svibnja 2019.), iznos od 662,00 kuna na ime putnog troška i nužnih izdataka svjedoka M. P. (za 2 pristupa na rasprave iznos od po 322,00 kn radi dolaska iz Z. u S. i natrag), dok se iznos od 2.000,00 kuna odnosi na ime paušala, koji je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu 5. lipnja 2019.
Predsjednica vijeća:
Višnja Strinić, v. r.