Croatian Supreme Court dismisses labor contract termination appeal and costs review as inadmissible.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that declared an extraordinary termination of the labor contract inadmissible. The employer argued for a review of the second-instance judgment regarding the termination and procedural costs, but the court found the appeal on merits was unfounded based on correct application of labor law. Furthermore, the court ruled the appeal against the costs decision inadmissible because such decisions do not conclude the main proceedings and thus cannot be reviewed via appeal.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 382. st. 1. ZPP; Čl. 392.b ZPP; Čl. 393. ZPP; Čl. 400. st. 1. ZPP: An appeal against a second-instance judgment declaring a labor contract termination inadmissible is rejected if the lower courts correctly applied substantive law, and an appeal against a costs ruling is inadmissible as it does not conclude the main proceedings.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 870/16-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. I. iz M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u M., protiv tuženika R. E., vlasnika odjavljenog obrta za proizvodnju, trgovinu i bravariju E. M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-493/2015 od 28. siječnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Imotskom broj Pr-253/2015 od 20. svibnja 2015., u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude (rješenja) kojim je odlučeno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:
„I Utvrđuje se da nije dopuštena odluka tuženika od 9.kolovoza 2012.g. o izvanrednom otkazu ugovora o radu sklopljenim s tužiteljem dana 1. listopada 2005.g. i aneksa tog ugovora sklopljenog dana 1. listopada 2006.g.
II Raskida se zaključno s danom 9. rujna 2012.g. ugovor o radu sklopljen dana 1. listopada 2005.g. između tužitelja i tuženika, kao i aneks tog ugovora sklopljen dana 1. listopada 2006.g. čime tužitelju zaključno s danom 9. rujna 2012.g. prestaje radni odnos kod tuženika.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudne ovrhe isplati tužitelju naknadu bruto plaće u iznosu od 2.636,53 kn, za razdoblje od 14.kolovoza 2012.g. do zaključno 9. rujna 2012.g., sa propisanom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počev od 10. rujna 2012.g., obračunato prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, pa sve do konačne isplate.
IV. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudne ovrhe isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 12.243,00 kn, što odgovara iznosu od tri prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju za prethodna tri mjeseca zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od presuđenja obračunatoj prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, pa sve do konačne isplate, dok se s viškom zatraženog iznosa od 13.171,10 kn, tužitelj odbija kao neosnovanim.
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana nadoknati tužitelju troškove postupka u iznosu od 18.250,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja, obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a sve do konačne isplate.“
Protiv drugostupanjske presude i protiv odluke o troškovima postupka tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred izmijenjenim sucem.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu nije osnovana.
Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Tuženik u reviziji u navodi da je tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima počinjen niz bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to:
- bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 434. ZPP jer je revizijom pobijana presuda donesena 32 mjeseca nakon podnošenja tužbe;
- bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 335. st. 4. ZPP jer je prvostupanjski sud glavnu raspravu zaključio 1. travnja 2015., a prvostupanjska presuda nije objavljena u zakonskom roku, odnosno 20. svibnja 2015., da prvostupanjski sud nije održao ročište za objavu presude, presudu nije objavio niti je izradio u zakonskom roku već je prvostupanjska presuda punomoćniku dostavljena dva mjeseca nakon navodne objave presude;
- bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 10. ZPP jer prvostupanjski sud nije postupio sukladno čl. 10. ZPP, nego je proveo niz rasprava, saslušao niz svjedoka, dopuštao odgode ročišta i na kraju cjelokupni trošak postupka stavio na teret tuženiku;
- bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP jer je prvostupanjski sud izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka, ali te dokaze nije cijenio u obrazloženju presude;
- bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presude suda prvog i drugog stupnja imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreke su nerazumljive, proturječne same sebi i dokazima koji prileže spisu, u presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama;
- bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer se drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije očitovao o svim žalbenim navodima stranaka niti nije obrazložio iz kojeg razloga žalbene navode prihvaća ili ne prihvaća.
Tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revident iznosi niz činjeničnih navoda, upušta se u subjektivno, filigransko ocjenjivanje dokaza izvedenih tijekom postupka i daje vlastitu ocjenu o valjanosti utvrđenog činjeničnog stanja, čime zapravo iznosi vrlo opširne činjenične navode pokušavajući osporiti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
U odnosu na revidentov navod da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 434. ZPP jer je drugostupanjske presuda donesena 32 mjeseca nakon podnošenja tužbe treba reći da su rokovi propisani odredbom čl. 434. ZPP rokovi instruktivnog karaktera. Zato činjenica da prvostupanjski sud i drugostupanjski sud nisu postupali u instruktivnim rokovima propisanim čl. 434. ZPP prema ocjeni ovoga suda nije utjecala na pravilnost niti na zakonitost tih odluka.
Na pravilnost i zakonitost revizijom pobijane drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda ne utječe niti činjenica što je prvostupanjski sud glavnu raspravu u ovoj pravnoj stvari zaključio 1. travnja 2015. te da je presudu objavio na ročištu održanom 20. svibnja 2015., a kako to proizlazi iz zapisnika o održanom ročištu za objavu presude od 20. svibnja 2015. (list 219 spisa). Opisanim postupanjem prvostupanjski sud je doduše postupio protivno odredbi čl. 335. st. 4. ZPP, međutim ta relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 335. st. 4. ZPP, koju je počinio prvostupanjski sud, nije utjecala na pravilnost i zakonitost te odluke.
Neosnovano revident u reviziji tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 10. ZPP. To stoga što se postupanje prvostupanjskog suda, koji je proveo dokaze koje su stranke predlagale radi utvrđenja odlučnih činjenica, a koje dokaze je sud ocijenio potrebnim provesti na temelju ovlaštenja propisanog čl. 220. st. 1. ZPP, ne može tumačiti kao postupanje protivno čl. 10. ZPP.
Prihvaćenjem ocjene dokaza, koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Suprotno tvrdnji tuženika tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženjima nižestupanjskih presuda su jasni i međusobno ne proturječe zbog čega je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka.
Osim toga, tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Što se tiče navoda tuženika kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, prigovara utvrđenom činjeničnom stanju i upušta se u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Zato ovaj sud činjenične navode tuženika iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti.
Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji revident upire u reviziji.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. (13). kolovoza 2012. kojim je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 1. listopada 2005. i aneks tog ugovora od 1. listopada 2010., zahtjev da sud utvrdi raskid ugovora o radu s danom 9. rujna 2012. s kojim danom tužitelju prestaje radni odnos kod tuženika, zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu bruto plaće u iznosu od 2.636,53 kune za razdoblje od 14. kolovoza 2012. do 9. rujna 2012. sa zateznom kamatom tekućom od 10. rujna 2012. do isplate te zahtjev tužitelja damu tuženik isplati naknadu štete u iznosu od 12.243,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR), tijekom postupka nije dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR jer tužitelj nije počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja mu se tom odlukom stavlja na teret. Budući da su utvrdili nedopuštenom tuženikovu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, sudovi su pozivom na odredbu čl. 117. st. 1. ZR prihvatili tužiteljev zahtjev za sudski raskid ugovora o radu s danom 9. rujna 2012. te tužitelju dosudili naknadu štete u iznosu od 12.243,00 kune sa pripadajućom zateznom kamatom. Na temelju čl. 87. ZR sudovi su tužitelju dosudili naknadu plaće u iznosu od 2.636,53 kuna.
Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR, čl. 117. st. 1. ZR te čl. 87. ZR. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši tužiteljev tužbeni zahtjev. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.
Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.
Revizija tuženika podnesena protiv dijela drugostupanjske presude (rješenja) kojim je odlučeno o troškovima postupka nije dopuštena.
U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji kojima pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u drugostupanjskoj presudi treba reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP. Isto pravno shvaćanje zauzeto je već u odluci ovoga suda broj Rev-1353/11 od 17. studenoga 2015.
Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP te čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 22. veljače 2017.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.