Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž Ovr-56/2025-2 Generato dall'IA

Court dismisses appeal on statute of limitations, confirming enforcement based on 1993 judgment with interrupted limitation periods.

Numero d'incarto Gž Ovr-56/2025-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Court of County Velika Gorica dismissed the debtor's appeal against an enforcement order issued by the District Court in Čakovec. The debtor argued that the claim from 1993 was time-barred, asserting the court should have ruled on limitation rather than enforcing the debt. The court rejected this, noting that the limitation period was interrupted multiple times, thereby preventing the claim from expiring after ten years from the judgment's enforceability.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona; čl. 52. Ovršnog zakona; The first-instance court retains jurisdiction to decide on the objection of limitation of action raised by the debtor in an enforcement appeal, and such an objection is unfounded if the limitation period was interrupted.

Parole chiave

Generato dall'IA
enforcement appeal statute of limitations interrupted limitation period enforcement order enforceable judgment objection of limitation first instance jurisdiction

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona
čl. 52. Ovršnog zakona
čl. 23. toč. 1. Ovršnog zakona
čl. 41. st. 1. u vezi čl. 41. st. 4. Ovršnog zakona
čl. 204. i 205. Ovršnog zakona

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo



Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž Ovr-56/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Goranu Škugoru, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Vidović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vidović & Vidović d.o.o. u Varaždinu, protiv ovršenice UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Brica, odvjetnik u Čakovcu, radi ovrhe na novčanim sredstvima, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024., dana 19. veljače 2025.

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovršenice UN kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-847/2024-2 od 8. studenog 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice radi namirenja tražbine u iznosu od 3.652,80 eura na ime glavnice i 42,65 eura na ime parničnih troškova, na temelju ovršne isprave – presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica navodeći da prvostupanjsko rješenje pobija u cijelosti budući da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo jer se radi o tražbini iz 1993. Smatra da je dužnost suda donijeti odluku o zastari potraživanja, a ne upućivati ovršenicu na pokretanje parnice.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj navodi da je žalba u cijelosti neosnovana i da je istaknuti prigovor zastare potraživanja neosnovan. Ističe da je netočno da bi nastupila zastara istekom 10 godina od ovršnosti presude jer da je u nekoliko navrata došlo do prekida roka zastare, a da nakon svakog prekida zastarni rok počinje teći iznova. Predlaže odbiti žalbu ovršenice i nastaviti ovršni postupak.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje ni jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Naime, rješenje o ovrsi je doneseno na temelju pravomoćne i ovršne presude na temelju priznanja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-277/93-3 od 28. svibnja 1993. kao ovršne isprave iz čl. 23. toč. 1. OZ-a.

7. Budući da su u prijedlogu za ovrhu naznačeni ovršna isprava na temelju koje se određuje ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, a i drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, pravilno je prvostupanjski sud primijenio pravo sadržano u odredbi čl. 41. st. 1. u vezi čl. 41. st. 4. OZ-a i odredio ovrhu.

8. Sukladno odredbi čl. 204. i 205. OZ-a određena je ovrha na novčanoj tražbini koja po računima i oročenim sredstvima u svim bankama pripada ovršenici te je naloženo Financijskoj agenciji da izda nalog banci da novčani iznos za koji je ovrha određena prenese sa svih računa ovršenice na račun ovrhovoditelja.

9. O žalbenom navodu ovršenice kojim ističe prigovor zastare, a koji predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud.

U Velikoj Gorici 19. veljače 2025.

Sudac

Goran Škugor