Croatian Supreme Court dismisses appeal due to procedural error regarding applicable disciplinary regulations.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal against a labor dispute judgment, ordering the case back to the first instance court. The lower courts failed to determine which specific disciplinary regulations applied to the employee, as they did not clarify whether the employee was a worker of the original company or its successor entity at the time of the alleged misconduct. Consequently, the court could not verify if the conditions for terminating the employment contract were met under the correct rules.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; Zakon o osnovnim pravima iz radnog odnosa čl. 58. st. 1. i 3.; Sudovi moraju utvrditi primjenu točnog pravilnika o disciplinskoj odgovornosti kako bi se donijela zakonita odluka o prestanku radnog odnosa.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1674/1996-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š. iz Z., kojega zastupa punomoćnik L. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika J. tvornica d.d. iz Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Ž. suda u Gradu Zagrebu od 12. ožujka 1996. br. Gž 4787/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. veljače 1995. br. Pr 2712/91, u sjednici održanoj dana 13. studenog 1996.,
r i j e š i o j e:
Ukidaju se presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. ožujka 1996. br. Gž 4787/95-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 8. veljače 1995. br. Pr 2712/91, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Poništavaju se odluke tuženika br. 58/DK-4/91 od 19. 3. 1991.g. i br. 493 od 17. 4. 1991.g. i nalaže tuženiku da tužitelja vrati na navedeno radno mjesto uz isplatu plaće u visini od 4.377,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška, a sve to u roku od 15 dana."
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presude sudova nižeg stupnja preinače i udovolji tužbenom zahtjevu ili da se iste presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.
U odgovoru na reviziju tuženik pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Odlukom tuženika od 19. 3. 1991. br. 58/DK-4/91 tužitelj - poslovođa prodavaone u J. ulici …, proglašen je odgovornim što je kao osoba odgovorna za materijalno-financijsko poslovanje prodavaone isto poslovanje za 1990. godinu završilo sa inventurnim manjkom u visini od 121.629,20 dinara, te je poduzeću nanesena znatna materijalna šteta čime je učinio težu povredu radne obveze opisane u čl. 8. toč. 1. i 3. Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti pa mu se na osnovi čl. 14. spomenutog općeg akta izriče disciplinska mjera prestanak radnog odnosa.
Utvrđeno je, da je u prodavaonici u kojoj je tužitelj bio poslovođa poslovanje u 1990. godini završilo sa inventurnim manjkom i da su disciplinski postupak protiv tužitelja provela tijela tuženika primjenom Pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženika.
Sudovi nižeg stupnja učinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer nižestupanjske presude ne sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama za donošenje zakonite odluke u ovom sporu, pa se ne može ispitati njihova pravilnost. Naime, iz obrazloženja nižestupanjskih presuda ne može se sa sigurnošću zaključiti, da li je tužitelj u vrijeme kada je učinio teže povrede radne obveze bio radnik tuženika ili poduzeća Z., koje je pripojeno tuženiku. Ukoliko je tužitelj bio radnik poduzeća Z. u vrijeme kada mu se stavljaju na teret teže povrede radnih obveza, a iz pobijane odluke tuženika radilo bi se o težim povredama radnih obveza iz čl. 58. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/90) tada se za primjenu disciplinskih mjera Pravilnikom poduzeća u smislu odredbe čl. 58. st. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa utvrđuju okolnosti i uvjeti pod kojima se može izreći za težu povredu radnih obveza disciplinska mjera prestanak radnog odnosa. Navedene okolnosti nisu utvrđivali sudovi nižeg stupnja, iako su one predviđene kako u Pravilniku o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti tuženika tako i ranijeg poduzeća Z.
Sud drugog stupnja u svom obrazloženju navodi, da je tužitelj učinio znatnu materijalnu štetu, a ne navodi da li se radi o stvarnoj šteti i visinu te štete. Stoga se sa sigurnošću ne može zaključiti, da li je sud drugog stupnja ispitujući pravilnost prvostupanjske presude imao u vidu Pravilnik tuženika, kojeg je primjenio sud prvog stupnja, prilikom ispitivanja zakonitosti pobijanih odluka tuženika ili Pravilnik poduzeća Z.
Po ocjeni ovog suda na tužitelja se primjenjuje Pravilnik poduzeća čiji je radnik bio u vrijeme težih povreda radne obveze.
Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti presude sudova nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi sporne okolnosti u smislu izloženog, a potom će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.
Na temelju izloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP. U Zagrebu, 13. studenog 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.