Croatian Supreme Court allows employer's appeal against wrongful dismissal due to hidden misconduct in property settlements.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the employer's appeal and overturned lower court rulings that had reinstated the employee. The employee, a senior legal officer, had previously settled property disputes without board approval, an act the court deemed hidden misconduct justifying dismissal. Although the employee argued he was unaware of these violations, the court found he had sufficient professional knowledge to anticipate them, thus validating the employer's grounds for termination.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanak 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku; Članak 354. stavak 2. točka 8. Zakona o parničnom postupku; Članak 110. stavak 1. Zakona o radu: An employee's hidden misconduct, such as settling property disputes without board approval while acting as a legal representative, constitutes a valid ground for dismissal even if the employee claims lack of knowledge, provided they held a position requiring professional awareness of such rules.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Revr 1282/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. V., odvjetniku iz S., protiv tuženika „H. š.“ d.o.o. Z., zastupan po punomoćnicima D. K. i K. S., dipl. pravnicima kod tuženika, radi utvrđenja ništavosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3413/08 od 10. prosinca 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj VP-69/07 od 12. lipnja 2007., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2011.
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-3413/08 od 10. prosinca 2009. i presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj VP-69/07 od 12. lipnja 2007. i sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
''Poništava se odluka tuženika H. š. d. o. o. Z., Uprava š., Podružnica S., o otkazu Ugovora o radu broj: DIR-09-2005-2063/8 od 20. lipnja 2005., pa se slijedom toga utvrđuje da je tužitelj I. K., Š. iz S. u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja pravnog, kadrovskog i općeg odjela Uprave š. – Podružnice S. i nakon proteka otkaznog roka, te mu se priznaju sva prava iz radnog odnosa, pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe vratiti tužitelja na rad i rasporediti ga na navedeno radno mjesto.“
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev na poništenje odluke tuženika kojom je tužitelju dat otkaz ugovora o radu; na utvrđenje da je isti kod tuženika u neprekidnom radnom odnosu; te je naloženo tuženiku da tužitelju prizna sva prava iz radnog odnosa, kao i da naknadi trošak parničnog postupka.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv pobijane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu, podredno istu ukine i predmet vrati nižestupanjskim sudovima na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je osnovana.
Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP) ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovog Zakona.
Suprotno navodima revizije, ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ista sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u međusobnom proturječju, a ne postoji ni proturječje o onome što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP).
Međutim, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na poništenje odluke tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. lipnja 2005.; na utvrđenje da se tužitelj nalazi u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu rukovoditelja Pravnog, kadrovskog i općeg odjela Uprave š. – Podružnica S., te zahtjev da se tužitelju priznaju sva prava iz radnog odnosa, kao i da mu se omogući raspored na njegovo radno mjesto.
Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev zaključujući da je nezakonit redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju na temelju odredbe čl. 106. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst, 68/05 – dalje: ZR) zbog skrivljenog ponašanja tužitelja. Nezakonitost se očituje u tome što je odluku o otkazu ugovora o radu donijelo nenadležno tijelo, što poslodavac nije tužitelja pismeno upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza za slučaj nastanka kršenja tih obveza, a ne postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini (čl. 110. st. 1. ZR).
U tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da je odlukom tuženika broj: DIR-09-2005-2063/8 od 20. lipnja 2005. tužitelju otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 349-1/98-5044/100, zaključen 30. lipnja 1998., te aneks tog ugovora broj: 349-7/99-2781/308, koji je zaključen 1. travnja 1999., na temelju kojih je tužitelj radio na radnom mjestu rukovoditelja Pravnog, kadrovskog i općeg odjela Uprave š., Podružnica S.;
- da je odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika donio direktor tuženika mr. sc. D. B.;
- da tuženik nije upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa, a niti mu je ukazao na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza;
- da je Radničko vijeće tuženika dalo negativno mišljenje na prijedlog odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju na sjednici od 5. svibnja 2005.;
- da je otkaz tužitelju dat iz razloga što je kao rukovoditelj Pravnog, kadrovskog i općeg odjela Uprave š. – Podružnica S., u svojstvu punomoćnika tuženika, u postupcima koji su vođeni pred Općinskim sudom u Šibeniku i Općinskim sudom u Makarskoj, zaključio sudske nagodbe kojima se na određenim nekretninama priznaje vlasništvo trećih osoba, bez da je za do imao prethodnu suglasnost Nadzornog odbora tuženika.
Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da je otkaz tuženika nezakonit zbog nedostataka formalnih pretpostavki za njegovo donošenje, a da bi u suštini odluka o otkazu bila pravilna po svom sadržaju, budući je nesporno kako tužitelj nije imao uredne punomoći za zaključenje nagodbi, a da mu je za zaključenje nagodbi bila potrebna suglasnost Nadzornog odbora tuženika.
Prema zaključku nižestupanjskih sudova odluku o otkazu nije donio voditelj Uprave š.
– Podružnice, premda je prema odredbi čl. 6. st. 3. toč. 2. Pravilnika o radu tuženika za to bio isključivo nadležan.
Nepravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju nedostataka u postupku kod poslodavca (tuženika), zbog kojih je otkaz nezakonit.
Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo sadržano kako u odredbama Zakona o radu, tako i u odredbama Pravilnika o radu tuženika, za kojeg je nesporno utvrđeno da je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke.
Na temelju odredbe čl. 21. Izjave o ustroju H. š., društva s ograničenom odgovornošću, a sukladno sa čl. 123. Zakona o radu i čl. 81. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Uprava tuženika je donijela Pravilnik o radu s izmjenama i dopunama koje su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu.
Prema odredbi čl. 6. st. 1. navedenog Pravilnika radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Prema st. 2. istog članka ugovor o radu s predsjednikom i članovima Uprave društva sklapa predsjednik Skupštine društva i to na temelju odluke Skupštine o imenovanju, a na prijedlog Ministarstva. Prema st. 3. istog članka za sklapanje i prestanak ostalih ugovora o radu isključivo su nadležni:
1. Uprava društva:
- za radna mjesta pomoćnika Uprave i voditelj Uprave š. podružnice,
- za radna mjesta zamjenik i pomoćnik voditelja Uprave š. podružnice, savjetnik i rukovoditelj odjela u Upravi š. podružnici, upravitelj š. i upravitelj radne jedinice, na prijedlog voditelja Uprave š. podružnice,
- za radna mjesta u direkciji, samostalno ili na prijedlog pomoćnika Uprave.
2. Voditelj Uprave š. podružnice:
- za ostala radna mjesta Uprava š. podružnice.
Kako je nesporno da je tužitelj obavljao poslove rukovoditelja Pravnog, kadrovskog i općeg odjela Uprave š. – Podružnice S., to je za donošenje odluke o prestanku ugovora o radu, a prema odredbama navedenog Pravilnika, nadležna Uprava društva. Pogrešan je zaključak nižestupanjskih sudova da je za donošenje predmetne odluke nadležan voditelj Uprave š. podružnice, budući to ne proizlazi iz dikcije odredbe navedenog članka. Voditelj Uprave š. Podružnice daje prijedlog za prestanak ugovora o radu za radnike koji rade na radnom mjestu rukovoditelja odjela. Činjenica što isti taj prijedlog nije dao nije od odlučnog značaja, niti može predstavljati takvu bitnu povredu odredaba postupka koja može utjecati na zakonitost odluke o otkazu.
Također je nesporno da je direktor D. B. jedini član Uprave tuženika. Isti je ovlašten za donošenje odluke o otkazu, a sve u smislu odredbe čl. 132. st. 2. ZR. Naime, ovlaštenje za donošenje odluka o pravima iz radnog odnosa pravne osobe temelji se na odredbi čl. 132. st. 2. ZR. Prema odredbi čl. 132. st. 2. ZR ako je poslodavac pravna osoba, ovlaštenja za zastupanje u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom ima direktor ili drugo tijelo za to ovlašteno statutom, ugovorom ili izjavom o osnivanju ili drugim pravilnicima pravne osobe. Nesporno je da je D. B. imao to ovlaštenje kao direktor tuženika, te da je isti bio jedini član Uprave. Zbog toga se zaključak nižestupanjskih sudova da je odluku donio nenadležni organ ne može prihvatiti.
Također je nesporno da je tuženik propustio pismeno upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza (u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR), no izostanak tog upozorenja, i po ocjeni ovog revizijskog suda, nema za posljedicu ništavost odluke o otkazu.
Naime, prema odredbi čl. 110. st. 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem, poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
Stavkom 2. istog članka određeno je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.
U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelju dat otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja zato što je zaključio dvije sudske nagodbe, kojima se na određenim nekretninama priznaje vlasništvo trećih osoba bez da je za to imao prethodnu suglasnost Nadzornog odbora tuženika. Također je nesporno da je tužitelj radio na radnom mjestu rukovoditelja Pravnog, kadrovskog i općeg odjela, te da je isti kod tuženika bio zaposlen dugi niz godina.
S obzirom na naprijed utvrđene činjenice nižestupanjski sudovi su zaključili da je tužitelj kao diplomirani pravnik i dugogodišnji radnik tuženika imao dovoljno saznanja o načinu i postupanju pri zaključenju sudskih nagodbi, u skladu s pravilima struke, te pri poduzimanju radnji u okviru svojih ovlaštenja, pa tako i radnji koje se tiču zaključivanja sudskih nagodbi, zbog kojih mu je dat otkaz ugovora o radu.
Takvo postupanje tužitelja samo za sebe je dovoljna okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da postupi u skladu s odredbom čl. 110. st. 1. ZR. Nadalje, u tijeku postupka je utvrđeno da se u spisu nalazi dopis tuženika od 7. ožujka 2005. broj DIR-09-2005-2063, koji je upućen tužitelju, a u kojem mu se ukazuje da postoji i da ima mogućnost prava na obranu, a u vezi s povredama radnih obveza koje su identično i činjenično opisane kao u odluci o otkazu koja se pobija u ovom predmetu. Također je utvrđeno da se o tom dopisu tužitelj pismeno očitovao 16. ožujka 2005., nakon čega je donesena odluka o otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2005., koju je tuženik poništio vlastitom odlukom od 27. travnja 2005. Nakon tog postupka protiv tužitelja je proveden novi postupak zbog skrivljenog ponašanja, a za iste povrede pri zaključenju sudskih nagodbi, u kojem je tužitelju dat otkaz ugovora o radu, koji je predmet ovog spora.
S obzirom na tako utvrđene činjenice nesporno je da u novom postupku tužitelju nije omogućeno iznošenje obrane prije donošenja pobijane odluke, no s obzirom na to da je isti bio upoznat s povredama radne obveze koje mu se stavljaju na teret prijašnjim odlukama, po ocjeni ovog suda postoji okolnost zbog koje nije opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje svoje obrane u ovom predmetu.
Slijedom naprijed navedenog revizijski sud je utvrdio da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su zaključili da je otkaz tuženika nezakonit zbog formalno-pravnih propusta. Budući je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj kao rukovoditelj Pravnog, kadrovskog i općeg odjela Uprave š. – Podružnica S., u svojstvu punomoćnika tuženika, u postupcima koji su vođeni pred Općinskim sudom u Šibeniku i Općinskim sudom u Makarskoj, zaključio sudske nagodbe kojima se na određenim nekretninama priznaje vlasništvo trećih osoba, bez da je za to imao prethodnu suglasnost Nadzornog odbora tuženika, a kako to zahtijevaju pravila tuženika, ta okolnost i po ocjeni ovog revizijskog suda predstavlja opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.
Stoga je zbog pogrešne primjene materijalnog prava valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tuženika, preinačiti pobijane presude i odlučiti kao u izreci.
Odluka o parničnom trošku donesena je u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 2. ZPP.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2011.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.