Supreme Court allows claim for delay in civil proceedings due to expert appraisal delays and lack of judicial efficiency.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court violated the right to a trial within a reasonable time, ordering a six-month decision deadline and awarding 10,200 kuna in damages. The plaintiff argued that a six-year civil dispute over vehicle damage was unreasonably prolonged due to repeated expert appraisal delays and the court's failure to enforce procedural rules. The court found the lower court inefficient in managing the expert process and confirmed the violation based on the duration and complexity of the proceedings.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 27. st. 2. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava: The right to a trial within a reasonable time is violated when the court fails to manage proceedings efficiently, particularly regarding expert appraisals, and does not utilize available procedural tools to expedite the case.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 920/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice L. F. iz N., zastupana po punomoćnicama S. D. i L. O.-V., odvjetnicama u Zajedničkom odvjetničkom uredu S. D. & L. O.-V. u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 3. prosinca 2007., dana 19. veljače 2008.,
r i j e š i o j e :
I. Županijski sud u Puli dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-2470/07 u roku od šest (6) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagateljici L. F. iz N., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 10.200,00 (desettisućadvjesto) kuna.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 3. prosinca 2008. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl.27.st.2 Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05, 16/07 dalje:ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se, povodom žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Bujama posl.br.P-312/01 od 29. prosinca 2006., vodi kod Županijskog suda u Puli pod posl.br.Gž-2470/07.
Zahtjev je osnovan.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Bujama posl.br.P- 312/01 i očitovanja Županijskog suda u Puli od 18.siječnja 2008., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):
- da je predlagateljica Općinskim sudu u Bujama 31. kolovoza 2001. podnijela tužbu protiv tuženika 1. B. d.o.o. U. i 2. D. M. d.o.o. Z., radi naknade štete;
- da je na ročištu 18. ožujka 2002. zaprimljen podnesak tužiteljice kojim je postavila i alternativni tužbeni zahtjev za isporuku novog odgovarajućeg vozila te je predložila da sud sasluša djelatnike koji su sastavili zapisnik o izvršenom očevidu i vještačenju na okolnosti uzroka štetnog događaja, što je sud i prihvatio, pa je na ročištu 15. travnja 2002. izveden dokaz saslušanjem jednog od navedenih djelatnika;
- da je na ročištu 14. svibnja 2002. izveden dokaz saslušanjem još jednog svjedoka a tužiteljica je predložila provođenje vještačenja oštećenog vozila po Zavodu za motorna i transportna sredstva, što je sud prihvatio te je rješenjem posl.br. P-312/01-13 odredio predloženo vještačenje;
- da su podneskom, zaprimljenim od suda 15. srpnja 2002., tuženici izvijestili sud kako je saslušani svjedok, mr.sc.K. O., dipl.inž.str., zaposlen na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, pa da bi, stoga, tužiteljica mogla dovesti u pitanje vještački nalaz i mišljenje izrađen po stručnjacima te ustanove, zbog čega je sud, rješenjem posl.br.P-312/01-18 od 27. kolovoza 2002. razriješio dužnosti vještačenja Zavod za motorna i transportna sredstva te je vještačenje povjerio Zavodu za prometna i tehnička vještačenja pri Fakultetu prometnih znanosti u Z., kome je spis otpremio 20. rujna 2002.;
- da je dopisima od 27. prosinca 2002.i od 11. veljače 2003. sud požurio Zavod za prometna i tehnička vještačenja u izradi predmetnog nalaza i mišljenja;
- da je dopisom zaprimljenim 13. ožujka 2003. Zavod za prometna i tehnička vještačenja izvijestio sud kako zbog opterećenosti Zavoda nisu bili u mogućnosti obraditi predmetni spis, kao i da će, zbog proteka vremena, nastojati čim prije izraditi nalaz i mišljenje, odnosno, ako je to potrebno, da mogu vratiti cjelokupni spis;
- da je podneskom zaprimljenim 7. srpnja 2003. tužiteljica požurila zakazivanje ročišta, a podneskom od 26. veljače 2004. predložila je da se Zavod za prometna i tehnička vještačenja razriješi dužnosti vještačenja te da se vještačenje povjeri trgovačkom društvu „ V. O..“ d.o.o. sa sjedištem u Z.;
- da je dopisom od 17. ožujka 2004. sud tražio od Zavoda za prometna i tehnička vještačenja vraćanje predmetnog parničnog spisa te je 14. travnja 2004. predmetni parnični spis vraćen sudu;
- -da je rješenjem posl.br.P-312/01-29 od 19. svibnja 2004. sud razriješio dužnosti vještačenja Zavod za prometna i tehnička vještačenja i povjerio vještačenje „ V. O.“ d.o.o. Z.;
- da je dopisom od 3. lipnja 2004. ing. I. O., stalni sudski vještak, izvijestio sud kako se u konkretnom slučaju radi o složenom-kombiniranom vještačenju, za koje je potrebno otići na lice mjesta i obaviti temeljiti očevid, pa da je, stoga, potrebno pozvati stranke na uplatu razlike predujma nakon čega je sud rješenjem posl.br.P-312/01-31 od 8. lipnja 2004. pozvao stranke da doplate razliku predujma za troškove vještačenja;
- podneskom zaprimljenim 20. rujna 2004. tužiteljica na strani tuženika označuje D. M. d.o.o. Z.. navodeći kako je uslijed statusne promjene B. d.o.o. pripojen D. M. d.o.o.;
- da je 29. rujna 2004. predmetni parnični spis otpremljen „V. O.“ d.o.o. Z. na vještačenje te je 5. listopada 2004. zaprimljena obavijest V. O. d.o.o. o terminu održavanja očevida;
- da je 30. prosinca 2004. zaprimljen vještački nalaz i mišljenje te je sud, rješenjem posl.br.P-312/01-45 od 10. siječnja 2005. pozvao stranke na očitovanje vezano za zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka;
- da je sud rješenjem posl.br.P-312/01-51 od 1. ožujka 2005., zbog bolesti vještaka odgodio ročište koje se trebalo održati toga dana i zakazao ročište za 22. ožujka 2005.;
- da je na ročištu održanom 22. ožujka 2005. izveden dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. I. O., nakon čega je, na prijedlog tuženika, sud odlučio provesti novo vještačenje;
- da je rješenjem posl.br.P-312/01-63 od 30. svibnja 2005. sud odredio da će se vještačenje oštećenog vozila tužiteljice provesti po stalnom sudskom vještaku Z. L. pri Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Z., pa je stoga tuženik pozvan da predujmi troškove vještačenja;
- da je 23. lipnja 2005. tuženik dostavio u spis dokaz o uplati predujma za troškove vještačenja te je 24. lipnja 2005. spis otpremljen na vještačenje;
- da je podneskom zaprimljenim 7. studenog 2005. tužiteljica zatražila da sud hitno, posebnim rješenjem, odredi vještaku primjereni rok za izradu nalaza i mišljenja, uz upozorenje na zakonske posljedice;
- da je dopisom od 26. siječnja 2006. vještak ponovno požuren u izradi nalaza i mišljenja a da je podneskom zaprimljenim 7. veljače 2006. tužiteljica predložila sudu zakazivanje ročišta na kojem bi pozvao vještaka da svoj nalaz i mišljenje iznese usmeno na raspravi;
- da je sud, dopisima od 8. lipnja 2006. i od 19. listopada 2006. pozvao vještaka na dostavu nalaza i mišljenja;
- da je 20. studenog 2006. zaprimljen vještački nalaz i mišljenje;
- da je na ročištu 14. prosinca 2006. glavna rasprava zaključena te je na ročištu 29. prosinca 2006. sud objavio presudu posl. br. P-312/01 kojom je prihvatio alternativno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice;
- da je, povodom žalbe tuženika protiv navedene presude, predmet zaprimljen u Županijskom sudu u Puli 9. srpnja 2007. pod posl. br. Gž-2470/07;
- da, do dana donošenja odluke o predlagateljevom zahtjevu, postupak nije pravomoćno završen.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno kod ocjene da li predlagateljici pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice.
Iz navedenog proizlazi da razdoblje razmatranja aktivnosti suda teče od 31. kolovoza 2001 do 19. veljače 2008., tako da ukupno iznosi šest godina, pet mjeseci i devetnaest dana.
Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra kako trajanje i duljina sudskog postupka u pravno relevantnom razdoblju ukazuju na to da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav).
Naime, postupak se pred Općinskim sudom u Bujama znatno odužio zbog toga što je sud u četiri navrata donosio rješenja o povjeravanju vještačenja ovlaštenim institucijama (rješenje posl.br. P-312/01-13 od 14. svibnja 2002., rješenje posl.br.P-312/01-18 od 27. kolovoza 2002., rješenje posl.br.P-312/01-29 od 19. svibnja 2004. i rješenje posl.br.P-312/01- 63 od 30.svibnja 2005.) pri čemu je Zavod za prometna i tehnička vještačenja tek po proteku više od šest mjeseci od donošenja rješenja kojim mu je povjereno vještačenje obavijestio sud da zbog preopterećenosti nije u mogućnosti postupiti u skladu s navedenim rješenjem.
Međutim, nakon primitka tog dopisa (13.ožujka 2003.) sudu je trebalo nešto više od jedne godine da od Zavoda zatraži vraćanje spisa (dopis od 17. ožujka 2004.) i odredi vještačenje po novom vještaku (19. svibnja 2004). Isto tako je i vještak, određen rješenjem od 30. svibnja 2005., unatoč požurnicama suda, svoj nalaz i mišljenje dostavio nakon više od jedne godine od zaprimanja sudskog rješenja.
Iz svega navedenog proizlazi da prvostupanjski sud nije pokazao potreban stupanj učinkovitosti zbog toga što nije koristio odredbe Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91,91/92,112/99,88/01 i 117/03- dalje: ZPP) koje ga ovlašćuju da rukovodi vještačenjem (odredba čl.259.ZPP) pa i da sankcionira ponašanje vještaka koji se ne pridržava roka određenog za dostavljanje nalaza i mišljenja (odredba čl.251.st.4.ZPP i čl. 260.st.4.ZPP u vezi odredbe čl. 255.st.3.ZPP).
Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji nije riječ o složenijem sporu iako je dokazni postupak bio nešto opsežniji, ali ne u tolikoj mjeri da bi to opravdavalo duljinu trajanja postupka preko šest godina, tim više što predlagateljica svojim ponašanjem nije doprinijela duljini trajanja sudskog postupka.
Stoga je visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pa je , temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 19. veljače 2008.
SUDAC:
Željko Glušić, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.