Croatian Supreme Court dismisses appeal on lost wages, upholding lower courts' finding that vehicle repair restored pre-loss status.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment awarding 5,000 kn in lost wages. The lower courts ruled that the appellant failed to prove further financial loss after the defendant repaired the vehicle, effectively restoring the pre-loss status. The court affirmed this conclusion, rejecting the argument that the repair timeline should have triggered additional wage loss claims.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 189. ZOO; čl. 185. ZOO; čl. 392. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP; čl. 8. ZPP; čl. 1163. ZOO; čl. 19. ZOO/05: Where a defendant's performance restores the victim to the pre-loss state, further claims for lost wages based on the timing of that restoration are inadmissible.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 614/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz O., kojeg zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u K., protiv tuženice C. O. d.d., filijala R., koju zastupaju punomoćnici B. Š., T. Z.-J. i A. J., odvjetnici iz Z. o. u. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-29/09 od 21. siječnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1391-00 od 17. rujan 2008., u sjednici održanoj 2. ožujka 2011.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-29/09 od 21. siječnja 2009. potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1391/00, od 17. rujna 2008. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos 5.000,00 kn na ime izgubljene zarade s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen (toč. I. izreke). Pod toč. II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev uz dosudu parničnog troška, odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
Tuženica nije odgovorila na reviziju.
Revizija nije osnovana.
nom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, Prema odredbi čl. 392. a Zakona o parnič
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.
Postupajući u smislu prethodno citirane odredbe Vrhovni sud Republike Hrvatske nije našao da bi u konkretnom slučaju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju pazi po službenoj dužnosti.
Suprotno navodima revizije, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako i o tome zbog čega drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada naknada štete za izgubljenu zaradu za period od 18. listopada 1997. do 13. studenog 1997., u iznosu prosječne plaće.
Prema tome, neosnovano tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu s osnove izgubljene zarade i izmakle koristi, zbog nemogućnosti korištenja vozila kao i zbog povrede prava osobnosti.
U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj bio vlasnik teretnog vozila registracijskih oznaka … na kojem je nastala šteta u prometnoj nezgodi … 1997., a koju je prouzročio osiguranik tuženice,
- da je … 1997. između stranaka sklopljen sporazum o naknadi štete broj … po kojem sporazumu mu je isplaćena naknada štete za uništeno vozilo u iznosu od 37.073,40 kn,
- da je šteta procijenjena kao totalna, a ostatak vozila procijenjeno sa 30% tržišne vrijednosti vozila, odnosno, na dan utvrđenja visine štete iznosila je 52.962,00kn,
- da je ostatak vrijednosti vozila 15.880,60 kn, da je tužitelj preuzeo ostatke, a za taj iznos je smanjio ukupnu štetu, pa je stoga tužitelju isplaćeno 37.073,40 kn,
- da je tuženica tužitelju isplatila štetu … 1997., a tužitelj je naknadu primio …1997,
- da je tužitelj kroz to vrijeme gubio zaradu i to za razdoblje od … do … 1997,
- da je izgubio 5.000,00 kn neto zarade, a ne onoliko koliko je tražio tužbenim zahtjevom – za jedan sat rada po 50 DEM, devet sati dnevno puta 25 radnih dana, što mjesečno iznosi 44.437,53 kn,
- da je isplatom vrijednosti ostatka vozila tužena uspostavila tužitelju onakvo stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala,
- da je tužitelj o svom trošku u četiri mjeseca popravljao vozilo, te ga osposobio za vožnju … 1998..
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi zaključuju da je danom sklapanje nagodbe, odnosno isplatom totalne štete tužitelju prestala obveza tuženice za isplatu daljnje štete, jer je navedenom isplatom tužitelj mogao kupiti kamion iste kvalitete i na taj način umanjiti svoju štetu, time da okolnost što je četiri mjeseca popravljao vozilo ne može ići na štetu tuženice. Naime, zaključak je nižestupanjskih sudova da je isplatom naknade štete za vozilo (umanjenu za ostatak vrijednosti vozila) tuženica uspostavila tužitelju onakvo stanje kakvo je bilo prije nego je šteta nastala, pa slijedom toga za razdoblje od … 1997. do …1997. dosuđuju tužitelju iznos 5.000,00 kn na ime izgubljene zarade utvrđujući visinu kroz prosječnu plaću, te ocjenjujući da tužitelj nije dokazao da bi trpio štetu i u daljnjem zatraženom iznosu, slijedom čega zatraženi daljnji iznos s osnove izgubljene zarade za razdoblje od … 1997. odbijaju kao i zahtjev za naknadu štete s osnove izgubljene zarade i izmakle koristi za razdoblje od … 1997. do … 1998. te zbog povrede prava osobnosti s obzirom da je taj institut uveden tek stupanjem na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO/05).
U revizijskoj fazi postupka, između stranka je sporno pripada li tužitelju na ime naknade štete i daljnji iznos s osnove izgubljene zarade i izmakle koristi za razdoblje od … do … 1997., te naknada štete s iste osnove za razdoblje od … 1997. do … 1998. kao i zbog povrede prava osobnosti.
Imajući na umu odredbu čl. 189. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 – dalje: ZOO), kao i odredbu čl. 185. ZOO, kojom je propisano da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje kakvo je bilo prije nego što je šteta nastala, odnosno, kada to nije moguće isplatiti naknadu u novcu, te činjenice utvrđene po nižestupanjskim sudovima, pravilno su i po ocjeni ovog suda, nižestupanjski sudovi primijenili naprijed navedene zakonske odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 – dalje: ZOO) kada su tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa u toč. I. izreke odbili. Naime, isplatom iznosa totalne štete (… 1997.) tuženica je i po ocjeni ovog suda uspostavila stanje kakvo je bilo prije nego je šteta nastala, pa suprotni revizijski navodi o vremenu u kojem je tužitelj izvršio popravak vozila (kroz četiri mjeseca) i tvrdnja da bi mu i u tom razdoblju pripadala naknada s osnove izgubljene zarade i izmakle koristi, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
U vezi sa zahtjevom za naknadu štete na ime povrede prava osobnosti (čl. 19. ZOO/05), neosnovano tužitelj ističe da je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu tužbeni zahtjev valjao prihvatiti. To zbog toga jer je, pravilno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da je taj institut uveden Zakonom o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., pa kako je u konkretnom slučaju štetni događaj od … 1997. to imajući na umu odredbu čl. 1163/05 i nije moguće ZOO/05 primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona.
Obzirom na izloženo, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Ostali revizijski navodi odnose se na tužiteljevu drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, a pravo ocjene dokaza pripada sudu, a ne strankama (čl. 8. ZPP).
Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 2. ožujka 2011.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.