Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations for disciplinary fines and lack of procedural violation grounds.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a final judgment confirming a fine imposed on a union representative. The lower courts found the disciplinary action time-barred because the employer knew of the violation in May 1990 but did not initiate proceedings until July 1990, exceeding the six-month statutory limit. The appellate court rejected the claim of procedural error because the appellant failed to specify which procedural rule was violated, and the court of review examines such issues only upon specific objection.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 67. st. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 386. Zakona o parničnom postupku: Disciplinary proceedings lapse if initiated after the statutory six-month period from knowledge of the violation, and appellate courts examine procedural violations only upon specific objection.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2188/1994-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.T.V. iz S., zastupane po punomoćniku A.L., odvjetniku u Splitu, protiv tuženika J. d.d. B., Glavna filijala S. u likvidaciji poslovanja, zastupana po zakonskom zastupniku Z. b. - P. b. d.d. S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-575/94 od 4. ožujka 1994. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-525/92 od 19. svibnja 1993. godine, u sjednici održanoj 11. veljače 1998. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu br. Gž-575/94 od 4. ožujka 1994. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu br. IV P-525/92 od 19. svibnja 1993. godine kojom je poništena odluka glavnog direktora Radne zajednice "J. " S. od 3. listopada 1990. godine o izricanju tužiteljici novčane kazne u visini 10% akontacije mjesečne plaće za razdoblje šest mjeseci, potvrđena odlukom Radničkog savjeta od 27. prosinca 1990. godine uz obvezu tuženika da isplati tužiteljici iznos od 7.944,60 HRD (sada 7,94 kn) s pripadajućom kamatom na način kako je to pobliže naznačeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužiteljici parnične troškove od 387.500 HRD (sada 387,50 kn).
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje i odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženika niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Protiv tužiteljice tuženik je pokrenuo disciplinski postupak dana 25. srpnja 1990. godine u kojem postupku je odlukom glavnog direktora tuženika od 3. listopada 1990. godine, koja odluka je potvrđena odlukom Radničkog savjeta radne zajednice tuženika od 19. prosinca 1990. godine tužiteljici izrečena disciplinska mjera novčane kazne a radi povrede radne obveze počinjene u razdoblju veljača - ožujak 1990. godine.
Prema odredbi čl. 67. st. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91 - dalje ZOPRO) vođenje disciplinskog postupka zastarijeva protekom šest mjeseci od saznanja za povredu radne obveze i počinitelja odnosno protekom jedne godine od dana kada je povreda učinjena.
Dakle suglasno citiranoj odredbi unutar zakonom određenog roka od šest mjeseci (subjektivni rok) potrebno je ne samo pokrenuti disciplinski postupak već i izreći disciplinsku mjeru.
Kako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je za povredu radne obveze počinjenu od tužiteljice tuženik saznao još u ožujku - travnju 1990. godine, a najkasnije 14. lipnja 1990. godine, te obzirom na nespornu činjenicu da je disciplinski postupak završen 19. prosinca 1990. godine, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da ovaj disciplinski postupak nije proveden unutar zakonskog (subjektivnog) roka od šest mjeseci, sve u smislu odredbe čl. 67. st. 1. ZOPRO, zbog čega da je za njegovo vođenje nastupila zastara. Stoga je usvajanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenjeno materijalno pravo.
Tuženik je zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužiteljice podnio 25. srpnja 1990. godine. No taj dan se ne može smatrati danom samog saznanja tuženika za počinitelja u smislu odredbe čl. 67. ZOPRO, kod činjenice da je tuženik za propuste u postupanju tužiteljice imao konkretno saznanje temeljem izvješća interne revizije tuženika od 29. svibnja 1990. godine, koje izvješće je upravo i bilo temelj za pokretanje disciplinskog postupka protiv tužiteljice. Dakle saznanje tuženika za počinitelja datira znatno ranije od dana kada je disciplinski postupak protiv tužiteljice formalno pokrenut (25. srpnja 1990. godine). Prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) revizijski sud pazi po službenoj dužnosti samo na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, dok postojanje drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka revizijski sud ispituje samo na konkretni prigovor. Revident konkretno ne navodi koja bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena, a kako nije ostvarena ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, proizlazi da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren. Zbog navedenog reviziju tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 11. veljače 1998.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.