Criminal appeal dismissed; insufficient evidence proved defendant sold drugs despite possession findings.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal of the defendant for drug trafficking. The lower court found that while MDMA tablets were discovered in the defendant's vehicle and she surrendered some later, the evidence failed to prove she possessed them with intent to sell. The court upheld the acquittal because the defense's explanation regarding shared vehicle use and the defendant's own testimony regarding the nature of the drugs was credible and uncontradicted by other evidence.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanci 354. točka 3. i 3. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku; sud mora utvrditi činjenice na način povoljniji za okrivljenika kada postoje dvosmislenosti u dokazima.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 78/05-3
U I M E R E P U B L I K E H RVATSKE
PRESUDA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Josipa Budinskog kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene A. T. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 29. studenog 2004. godine broj K-33/04, u sjednici vijeća održanoj 25. listopada 2006. godine, u nazočnosti zamjenika glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom optužena A. T. oslobođena je na temelju članka 354. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) od optužbe da bi počinila kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. i 50/00.) u vezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 129/00.).
Na temelju članka 123. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv ove presude žalbu je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Puli, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnijet.
I Kž 78/05-3
Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba nije osnovana.
Suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da na temelju provedenih dokaza nije moguće s potrebnom izvjesnošću utvrditi da je optužena A. T. počinila kazneno djelo koje joj je optužbom stavljeno na teret.
Naime, nesporne činjenice da je u vozilu kojim je upravljala optuženica, a u kojem su se nalazile i B. O. te L. D., pronađena 101 tableta droge MDMA te da je optuženica dan kasnije iz drugog vozila predala djelatniku policije kutiju s 11 tableta iste droge, s obzirom na obranu optuženice koja je potvrđena i drugim dokazima, niti po ocjeni ovog suda nisu dostatne za nedvojbeno utvrđenje da je upravo optuženica posjedovala te tablete s namjerom njihove prodaje.
Optužena A. T. u svojoj je obrani navela da su oba vozila - i ono u kojem su djelatnici policije pronašli vrećicu sa 101 tabletom droge, i ono iz kojeg je optuženica predala 11 tableta droge - koristile i druge osobe, kako članovi njene obitelji, tako i djelatnici trgovačkog društva „H.“ koje je vlasnik tih automobila. Takvu njenu obranu potvrđuje i iskaz svjedokinje L. D., djelatnice navedenog društva, a ona nije osporena niti jednim provedenim dokazom.
Optuženica također daje objašnjenje razloga zbog kojih je predala djelatniku policije kutiju s 11 tableta (o čemu je i potpisala potvrdu, za razliku od potvrde o privremenom oduzimanju 101 tablete koju je dan ranije odbila potpisati), navevši da je te tablete dan ili dva prije predmetnih događaja bila uočila u vozilu, ali joj iste nisu bile sumnjive, a da je, tek nakon pronalaska u drugom vozilu istih tableta za koje je od policije saznala da se radi o drogi, htjela sve to raščistiti pa je zbog toga otišla s policajcem do tog vozila, iz njega izvadila tablete i predala ih policajcu. Ovakvo objašnjenje, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, ne može se otkloniti kao potpuno neuvjerljivo i neživotno.
Državni odvjetnik u žalbi analizira gdje su optuženica, L. D. i B. O. sjedile u vozilu u kojem je pronađena droga te zaključuje da niti L. D. niti B. O. te tablete nisu donijele u vozilo već, s obzirom na činjenicu da su te tablete istovjetne onima u drugom vozilu, ustraje pri tvrdnji da je to mogla biti samo optuženica. Međutim, zbog okolnosti da su i druge osobe koristile oba vozila uistinu se ne može isključiti realna mogućnost da je neka druga osoba, a ne optuženica, ove tablete ostavila u tim automobilima.
Državni odvjetnik u žalbi ukazuje i na iskaz svjedokinje L. D. prema kojemu su se ona i optuženica nakon ovog događaja „malo razišle“ jer joj optuženica nije htjela ništa reći, ali pritom zanemaruje iskaz svjedokinje B. O. koja je također iskazala da joj je optuženica rekla da pronađena droga nije njena.
Slijedom iznesenog, prvostupanjski je sud, nakon svestrane i valjane analize svih provedenih dokaza, svakog pojedinačno i u vezi s ostalima, ispravno primijenivši načelo iz članka 3. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku, prema kojem dvojbu glede postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika,
I Kž 78/05-3
pravilno utvrdio odlučne činjenice i zaključio da nije dokazano da je optužena A. T. počinila kazneno djelo za koje je optužena te ju, na temelju članka 354. točke 3. Zakona o kaznenom postupku, oslobodio od optužbe.
Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 387. Zakona o kaznenom postupku žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a kako je i odlučeno u izreci ove presude.
U Zagrebu, 25. listopada 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Vojimir Katić, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.