Croatian Supreme Court dismissed appeal on lost wages claim where employer terminated worker due to professional disability.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that rejected compensation for lost wages. The appellant argued that his termination was personally conditioned rather than business-conditioned, yet the court found he agreed to the dismissal and received a disability pension. Consequently, the court held that the difference between his former salary and pension did not constitute damage caused by his professional illness.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; čl. 393. ZPP: An appeal is inadmissible when the disputed judgment contains no significant procedural violation and the loss of wages following a voluntary agreement to termination due to professional disability is not considered damage caused by the illness itself.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 537/05-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz G., kojeg zastupa J. P., odvjetnik iz G., protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb (Uprava šuma – podružnica Bjelovar), radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 07. travnja 2005. broj Gž-473/05, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 02. studenog 2004. broj P- 1110/03, u sjednici održanoj dana 08. veljače 2006.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 07. travnja 2005. broj Gž-473/05, u dijelu u kojem je presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 02. studenog 2004. broj P-1110/03 preinačena i tužbeni zahtjev odbijen za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 9.647,67 kn spp.
Obrazloženje
Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 07. travnja 2005. broj Gž-473/05 djelomično je uvažena žalba tuženika i prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 02. studenog 2004. broj P-1110/03 preinačena je tako da je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 9.646,67 kn spp. U izreci te presude drugostupanjski je sud odredio da je protiv iste dopuštena revizija (čl. 382. st. 2. ZPP), uz obrazloženje, da je presuda u ovoj pravnoj stvari važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, s obzirom da je Programom zbrinjavanja viška radnika tuženika od 29. travnja 2002. obuhvaćeno 599 radnika s profesionalnom nesposobnošću za rad na području cijele Republike Hrvatske.
Tužitelj je koristio ovo dopuštenje i protiv citirane pravomoćne presude izjavio je
. 11. ZPP i reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i potvrdi prvostupanjska presuda.
U reviziji se, u bitnom, navodi da navedena bitna povreda postoji, jer da je izreka presude suprotno dokazima iz kojih ne proizlazi da je uzrok štete poslovno uvjetovani otkaz s kojim se tužitelj složio, a ne profesionalna bolest. Nadalje, da predmetni otkaz ugovora o radu po svojoj pravnoj prirodi nije poslovno uvjetovani otkaz, već osobno uvjetovani otkaz, budući je tužitelju ugovor o radu otkazan zbog toga što je invalid rada, a tuženik nema mogućnosti da ga zaposli na lakšim poslovima. Stoga, da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog izgubljene zarade.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 392. a/ ZPP.
Nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer osporena presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i, posebno, ne postoji proturječje između izreke presude i razloga o odlučnim činjenicama koje su utvrđene u dokaznom postupku.
U razlozima presude navedeno je da je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen, jer uzrok štete – izgubljene zarade, koja se sastoji u razlici između plaće koju je tužitelj primao dok je radio i invalidske mirovine koju prima nakon što mu je ugovor o radu prestao, nije profesionalna bolest, već prestanak ugovora o radu.
Takvi razlozi presude suglasni su s izvedenim dokazima i nisu proturječni izreci presude.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U ovoj parnici radi naknade štete zbog izgubljene zarade, koja se sastoji u razlici između plaće koju je tužitelj primao dok je radio i invalidske mirovine koju prima nakon što mu je ugovor o radu prestao otkazom, sporno je da li ta izgubljena zarada predstavlja štetu uzrokovanu profesionalnom bolešću.
Odlučujući o sporu, sudovi su utvrdili da je tužitelj zbog profesionalne nesposobnosti za rad na poslovima sjekača, koja je uzrokovana bolešću 50% i profesionalnom bolešću 50%, raspoređen na mjesto šumskog radnika; da mu je, nakon takvog rasporeda, radni odnos prestao otkazom na temelju Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 15. listopada 2002.; da se tužitelj s tim otkazom suglasio i da nakon otkaza (prestanka radnog odnosa) ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu, suglasno propisima Zakona o mirovinskog osiguranju.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, u osporenoj je presudi pravilno primijenjeno materijalno pravo, kada je, argumentum a contrario iz čl. 102. st. 1. i 2. Zakona o radu (ZR) i čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), zauzeto pravno stajalište da eventualno izgubljena zarada – razlika između plaće koju bi tužitelj mogao ostvariti radeći na radnom mjestu šumskog radnika i invalidske mirovine, ne predstavlja štetu uzrokovanu profesionalnom bolešću, te da ne postoji obveza tuženika da izgubljenu zaradu naknadi tužitelju.
Zbog profesionalne nesposobnosti za rad na poslovima sjekača, u dijelu u kojem je ona posljedica profesionalnog oboljenja u omjeru 50%, tužitelj je eventualno trpio štetu u razlici plaće sjekača i plaće šumskog radnika. Međutim, ta šteta ukoliko i postoji i ukoliko tužitelju nije naknađena, nije predmet ovog spora.
Neodlučni su revizijski navodi o tome radi li se o poslovno uvjetovanom ili osobno uvjetovanom otkazu, jer se tužitelj s otkazom suglasio, a tuženik kao poslodavac, prema odredbi čl. 78. ZR, može otkazati radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad kao posljedica oboljenja od profesionalne bolesti, ako mu ne može osigurati odgovarajuće poslove. Programom zbrinjavanja viška radnika od 29. travnja 2002. tuženik je dokazao da tužitelju ne može osigurati odgovarajuće poslove (poslove koji isključuju rad motornom pilom i sve teže i teške fizičke poslove), budući da zbog organizacijskih promjena, poslove šumskog radnika, kao pomoćnog radnika, obavljaju sjekači za koje tužitelj nije profesionalno sposoban.
Ocjenjujući zbog ovih razloga da revizija nije osnovana, istu je, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, valjalo odbiti.
U Zagrebu, 08. veljače 2006. godine
Predsjednik vijeća:
Petar Milas, v. r.