Supreme Court dismisses appeal against civil damages claim against state for police misconduct, ruling state not liable successor.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' revision against a final judgment denying civil damages for alleged police torture. The court held that the Republic of Croatia was not the legal successor to the former municipal internal affairs secretariats responsible for the 1988 incident, as the 1989 law transferred only assets and personnel without assuming liabilities. Consequently, the lower courts correctly rejected the claim against the state, and the revision was found to be unfounded.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku čl. 390. st. 1.; Zakon o unutrašnjim poslovima čl. 109., 115.; Republika Hrvatska nije pravni slijednik bivših općinskih i gradskih sekretarijata za unutrašnje poslove te nije odgovorna za njihove obveze iz prethodnog razdoblja.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3038/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Đ. iz C., M. L. iz C., S. G. iz K., i T. J. iz K., protiv I-tužene Republike Hrvatske zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske i II-tužene Općine Omišalj, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Krk, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1998. br. Gž- 4927/96, kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 1995. br. Pn-430/91, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
II. Odbacuje se revizija protiv rješenja o nedopuštenosti preinake tužbe kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom i rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 15. svibnja 1995. br. Pn-430/91 odbijeni su tužitelji s tužbenim zahtjevom radi naknade štete protiv tužene Republike Hrvatske, dok rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe na novotuženu Općinu Omišalj.
Drugostupanjskom presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1998. br. Gž-4927/96 navedena presuda i rješenje su potvrđeni.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja tužitelji su uložili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i rješenja i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti nalaze u propustu drugostupanjskog suda odgovoriti na žalbene razloge tužitelja, te odbijanju preinake tužbe na novotuženu Općinu O., dok pogrešnu primjenu materijalnog prava nalaze u odbijanju tužbenog zahtjeva radi naknade štete.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.
Revizija tužitelja protiv presude nije osnovana, dok revizija protiv rješenja o nedopuštenosti preinake tužbe nije dopuštena primjenom odredbe članka 400. st. 1. ZPP-a, jer se rješenjem o nedopušteni proširenja tužbenog zahtjeva konačno ne rješava spor, pa je u tom dijelu reviziju tužitelja valjalo odbaciti.
Predmet spora je naknada štete koju su tužitelji pretrpjeli kao noćni čuvari "INA – Petrokemija" O. dana 11. travnja 1988. privođenjem u Stanicu milicije O. radi sumnje na izvršenje kaznenog djela krađe, pri čemu su u Stanici milicije bili pretučeni, ponižavani i psihički maltretirani, pa traže naknadu štete zbog pretrpljenog straha i narušenog ugleda po 25.000,00 kn svaki, tim više što su kasnije u kaznenom postupku bili oslobođeni svake krivnje.
Sudovi su odbili tužbeni zahtjev protiv Republike Hrvatske pozivom na odredbe Zakona o organima unutrašnjih poslova (“Narodne novine” br. 11/77, 34/79, 27/81, 12/85, 46/87 i 55/88), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, a kojim je bilo propisano da su gradski i općinski sekretarijati za unutrašnje poslove organi gradova i općina, a ne Republike Hrvatske. Odredbama novog Zakona o unutrašnjim poslovima donijetog 1989. godine (“Narodne novine” br. 55/89, 16/90, 19/91 i 29/91) propisano je da s 01. siječnjem 1990. prestaju postojati općinski i gradski sekretarijati za unutrašnje poslove, a njihove ovlasti prelaze na Republički sekretarijat za unutrašnje poslove, slijedom čega Republika Hrvatska nije pravni slijednik bivših općinskih i gradskih sekretarijata za unutrašnje poslove.
Ovakvo stajalište u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud, budući da je odredbom čl. 109. i 115. Zakona o unutrašnjim poslovima iz 1989. godine Republički sekretarijat za unutrašnje poslove preuzeo zaposlenike općinskih i gradskih sekretarijata za unutrašnje poslove, njihove nekretnine, pokretnine i druga sredstva, ali nije preuzeo prava i obveze bivših općinskih i gradskih sekretarijata, pa stoga Republika Hrvatska nije glede prava i obveza bivših općinskih i gradskih sekretarijata za unutrašnje poslove njihov pravni slijednik. Pravni slijednici bivših općina su županije, gradovi i općine u Republici Hrvatskoj osnovani Zakonom o područjima županija, gradova i općina (“Narodne novine” br. 90/92), kako to izrijekom propisuje odredba čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (“Narodne novine” br. 90/92, 90/93, 117/93 i 5/97).
Kad tužitelji temelje tužbeni zahtjev na postupcima Stanice milicije u O., koja je bila u sastavu Sekretarijata za unutrašnje poslove Općine K., a Zakonom o područjima županija, gradova i općina su na području bivše Općine K. osnovane Općine B., D., M., O., P., V. i Grad K., onda su te općine i Grad K. pravni slijednici bivše Općine K.
Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev prema Republici Hrvatskoj, jer Republika Hrvatska nije pravni slijednik bivše Općine K.
Također pravilnom primjenom odredbe čl. 196. st. 2. ZPP-a nije dopušteno proširenje tužbe na novotuženu Općinu O., budući da tužba može biti proširena na novog tuženika samo s njegovim pristankom, a Općina O. se takvom proširenju izrijekom protivila (zapisnik od 15. svibnja 1995.).
Stoga pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, pa kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuju revidenti, kao ni oni na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. i čl. 400. st. 4. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
U Zagrebu, 23. travnja 2003.
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v. r.