Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2416/2010-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismissed appeal on sale of mortgaged property, ruling breach of auction law causes liability, not contract invalidity.

Numero d'incarto Rev-2416/2010-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a lower court ruling that declared a property sale contract void. The plaintiff argued the seller violated enforcement laws by selling mortgaged real estate directly instead of via public auction, claiming this rendered the contract invalid under mandatory law. The court held that such a violation creates liability for damages but does not automatically invalidate the sale, as the law explicitly validates such transfers while imposing compensation obligations on the unauthorized seller.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 277. Ovršnog zakona; čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; čl. 274.f. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona; čl. 275. st. 2. Zakona o obveznim odnosima: Breach of mandatory auction procedures regarding mortgaged property results in liability for damages rather than automatic contract invalidity.

Parole chiave

Generato dall'IA
mortgaged property sale public auction requirement contract validity liability for damages enforcement law violation supreme court appeal civil liability

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 277. Ovršnog zakona
pokrenuo postupak naplate svoje tražbine, sukladno odredbi čl. 277. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/03), da je na poziv Javne bilježnice od 22.
čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
čl. 274.f. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona
Argument za takvo zaključivanje je odredba čl. 274.f. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 88/05) koja je važila u vrijeme sporne prodaje kao i odredba čl.
čl. 275. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. ZPP
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 2416/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Lucije Čimić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra … L., V., zastupanog po I. D., odvjetnici iz S. I. Z., protiv tuženika 1. H. A.-A.-B. d.d. Z., zastupanog po G. B., dipl. pravniku i 2. D.G. C. d.o.o., P., zastupanog po K. S., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda K. S., N. M.-Đ. i N. J. iz Č., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Čakovcu broj II Gž-734/09-2 od 11. ožujka 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-727/09 od 19. lipnja 2009., u sjednici održanoj 17. prosinca 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine upisane kod naslovnog suda u z.k.ul.br. 3346, B. k., čest. br. 573/1/2, označene kao ugostiteljski objekt, spremište, parkiralište, dvor, livada, terasa, ukupne površine 2 rala i 1536 čhv, sklopljen dana 24.12.2007.g., između H. A.-A.-B. d.d. Z., kao prodavatelja i D.G. C. d.o.o. P., kao kupca, te se tuženicima nalaže da tužitelju nadoknade trošak ovog postupka u iznosu od 129.316,00 kn, u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja uz prihvaćanje žalbe tuženika prvostupanjska presuda je preinačena na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku D.G. C. d.o.o. P. parnične troškove u iznosu od 178.647,00 kn. Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i pobijana presuda preinačena, a podredno da presuda bude ukinuta i da se predmet vrati na ponovno suđenje.

Tuženik D.G. C. podnio je odgovor na reviziju u kojem predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana te da se obveže tužitelja naknaditi mu troškove odgovora u iznosu od 29.766,00 kn.

Revizija je neosnovana.

Predmetni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji sklopljenog 24. prosinca 2007. između prvotuženika H. A.-A.-B. d.d. kao prodavatelja i drugotuženika D.G. C. d.o.o. kao kupca, predmet kojeg su bile nekretnine na kojima je na temelju sporazuma sklopljenog između tužitelja i prvotuženika H. A.-A.-B. na prvotuženika H. A.-A.-B. d.d. Z. izvršen prijenos vlasništva radi osiguranja tražbine prvotuženika prema tužitelju iz ugovora o kreditu, tužitelj temelji na tužbenim navodima da je zbog njegove nemogućnosti vraćanja kredita prvotuženik putem javne bilježnice J. C. iz Č. pokrenuo postupak naplate svoje tražbine, sukladno odredbi čl. 277. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/03), da je na poziv Javne bilježnice od 22. veljače 2005., 10. ožujka 2005. tužitelj odobrio pokretanje javne dražbe te odredio najnižu cijenu po kojoj se predmetna nekretnina može prodati, da Javna bilježnica nije uspjela prodati nekretninu u roku od tri mjeseca od kada je bila ovlaštena na prodaju, da je zbog toga sukladno odredbi čl. 277. st. 4. Ovršnog zakona prvotuženik stekao pravo da nekretninu proda putem javne dražbe i to sudske ili javnobilježničke, da prvotuženik nije prodao nekretninu putem javne dražbe već da je cjelokupni predmet preuzela javna bilježnica J. C. koja je u njegovo ime nekretninu prodala drugotuženiku. Tužitelj tvrdi da je sporni ugovor o kupoprodaji protivan prisilnim propisima jer da prvotuženik nije bio ovlašten bez provedene javne dražbe prodati tu nekretninu i da je zbog toga ugovor ništetan.

Tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim uz obrazloženje da je postupak koji je prethodio sklapanju spornog ugovora trebalo provesti po odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96), a ne po odredbama novele toga zakona iz 2003. na temelju koje je postupak proveden, pa da je stoga kupoprodajni ugovor sklopljen protivno prisilnom propisu.

Navedeno zaključivanje prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je ocijenio pogrešnim navodeći da je s obzirom na odredbu čl. 102. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 173/03) postupak prodaje predmetne nekretnine trebalo provesti prema odredbama toga zakona, te da je to i učinjeno, a da činjenica što je javna bilježnica J. C. provela postupak prodaje nekretnine bez održavanja javne dražbe usmenim nadmetanjem nije razlog zbog kojeg bi sporni kupoprodajni ugovor bio ništetan.

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj, jednako kao i drugostupanjski sud, navodi da je s obzirom na odredbu čl. 102. st. 3. ZIDOZ ("Narodne novine", broj 173/03) Javna bilježnica osnovano provodila prodaju predmetne nekretnine primjenom toga zakona, s tim da ponavlja u postupku pred prvostupanjskim sudom isticanu tvrdnju da nakon provedenog postupka kod javnog bilježnika prvotuženik nije stekao pravo prodati predmetnu nekretninu na ijedan drugi način osim na javnoj dražbi.

Tužiteljeva tvrdnja da je postojala obveza prvotuženika prodati spornu nekretninu na javnoj dražbi je neodlučna jer je tužbeni zahtjev neosnovan i u slučaju osnovanosti te tvrdnje. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 65/05) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

Tužitelj neosnovano smatra da je odredba čl. 277. st. 4. OZ-a prisilan propis zbog čije povrede bi sporni ugovor bio ništetan.

Povreda navedene zakonske odredbe počinjena na način da predmet osiguranja kojeg je predlagatelj osiguranja bio ovlašten prodati putem javne dražbe nije prodan na taj način već neposrednom pogodbom ima za posljedicu odgovornosti predlagatelja osiguranja za štetu koju bi time prouzročio protivniku osiguranja, a ne ništetnost prodaje.

Argument za takvo zaključivanje je odredba čl. 274.f. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 88/05) koja je važila u vrijeme sporne prodaje kao i odredba čl. 275. st. 2. OZ 57/96 koja je važila u vrijeme sklapanja predmetnog sporazuma o osiguranju.

Prema odredbi čl. 274.f. st. 2. ZID OZ 88/05 ako predlagatelj osiguranja prije dospjelosti tražbine otuđi stvar ili pravo koji su na njega preneseni, takvo je otuđenje pravno valjano a predlagatelj osiguranja odgovara protivniku osiguranja za štetu koju mu je takvim otuđenjem prouzročio.

Prema odredbi čl. 275. st. 2. OZ 57/96 ako predlagatelj osiguranja otuđi ili optereti stvar iako na to nije ovlašten sporazumom iz čl. 274. st. 1. ovoga Zakona, takvo je otuđenje ili opterećenje pravno valjano,a predlagatelj osiguranja odgovara protivniku osiguranja za štetu koju mu je time prouzročio.

Iz sadržaja citiranih odredaba proizlazi da je pravno valjano otuđenje predmeta osiguranja kojeg predlagatelj osiguranja nije, bio ovlašten otuđiti, što podrazumijeva da je valjano i otuđenje predmeta osiguranja na koje je predlagatelj osiguranja imao pravo ali ga nije proveo na propisan način.

Slijedom navedenog proizlazi da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, zbog kojeg je revizija izjavljena, pa budući da ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 – dalje: ZPP) na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana. Odlučujući o zahtjevu drugotuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju, ovaj sud je ocijenio da ti troškovi nisu bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP, pa je taj zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu, 17. prosinca 2013.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Lucija Čimić, v.r.