Supreme Court dismisses appeal on statute of limitations for death damages under Civil Obligations Act.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellants' appeal against a lower court's judgment denying compensation for death-related damages. The lower courts correctly applied Article 376 of the Obligations Act, ruling the claim statute-barred due to the three-year limitation period, as no criminal conviction existed to trigger the longer period under Article 377. The court held that without a final criminal judgment establishing the offense, the specific limitation rule for criminal damages could not apply, and the appeal was therefore unfounded.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 376. st. 1. ZOO-a; čl. 377. ZOO-a; The statute of limitations for damages arising from a criminal act runs according to Article 376 of the Obligations Act unless a final criminal judgment has established the offense and liability.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 1082/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja B. N. K., drugotužiteljice Z. N. K. i trećetužiteljice S. N. K. kćeri B., svi iz O., koje sve zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženog Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici Z. P. i M. D., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-621/14 od 12. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-268/12 od 19. svibnja 2014., kao i o reviziji tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-621/14 od 12. veljače 2015., kojom je preinačena odluka o troškovima parničnog postupaka sadržana u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-268/12 od 19. svibnja 2014., u sjednici održanoj 14. travnja 2016.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 620.000,00 kn s osnove naknade nematerijalne štete kao i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 41.791,34 kn s osnove materijalne štete. Također naloženo je tužiteljima naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka.
Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 644.166,36 kn, a djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku isplatiti prvo i drugotužiteljici 17.624,99 kn sa pripadajućim zateznim kamatama. Također je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su podnijeli tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da tužiteljima dosudi tužbeni zahtjev u cijelosti.
U svom odgovoru na reviziju tužitelja, tuženik predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije reviziju tužitelja kao neosnovanu. Traži trošak sastava revizije.
Pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu kojim je odlučeno o parničnom trošku, reviziju je podnio tuženik s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji reviziju, preinači drugostupanjsku odluku o troškovima postupka na način da odbije tužitelje u cijelosti s njihovim traženjem te dosudi parnični trošak tuženiku.
Na reviziju tuženika nije odgovoreno.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Revizija tuženika je nedopuštena.
Neosnovan je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.
Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Na temelju odredbe iz čl. 385. st. 1. ZPP-a revizija se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi iz revizije koji se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani.
Nadalje, na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP-a u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za naknadu štete za pretrpljene duševne boli zbog smrti bliske osobe (sina prvotužitelja i drugotužiteljice, odnosno brata trećetužitelja), na temelju odredbe čl. 201. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje: ZOO), kao i zahtjev za naknadu troškova pogreba na temelju odredbe iz čl. 193. st. 1. ZOO-a.
Pošavši od utvrđenja da se štetni događaj zbio ..., a da je sada pokojni prednik tužitelja preminuo ..., da su tuženici podnijeli tužbu 26. veljače 2004., sudovi nižeg stupnja presuđuju da je potraživanje naknade štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe tužitelja zastarjelo istekom roka od tri godine od trenutka kada su oštećenici saznali za štetu i za osobu koja je štetu učinila na temelju odredbe iz čl. 376. st. 1. ZOO-a, zbog čega odbijaju tužbeni zahtjev u ovom dijelu.
Revidenti smatraju da su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili materijalno pravo te da se u ovom slučaju radi o potraživanju naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, pa navode da su sudovi propustili primijeniti odredbu iz čl. 377. ZOO-a koja propisuje da zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kada istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja.
Suprotno revizijskim navodima pravilno su sudovi nižeg stupnja u ovom slučaju primijenili odredbu iz čl. 376. st. 1. ZOO-a, a ne odredbu iz čl. 377. ZOO-a.
Zastara potraživanja naknade štete uzrokovane kaznenim djelom dosuđuje se prema čl. 377. ZOO-a samo kada je pravomoćnom, osuđujućom presudom kaznenog suda utvrđeno postojanje kaznenog djela i odgovornost počinitelja. Kako u ovom slučaju kazneni postupak nije proveden, to nema mjesta primjeni čl. 377. ZOO-a. Nadalje, samo strogo iznimno, kada bi postojale određene procesne smetnje zbog kojih nije bilo moguće protiv počinitelja provesti kazneni postupak, što revident sam niti ne tvrdi, parnični sud bi bio ovlašten radi ocjene je li nastala zastara zahtjeva za potraživanje naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, sam ispitati je li šteta učinjena takvim radnjama koje sadrže biće kaznenog djela.
Slijedom navedenog, kako se nisu ostvarili revizijski razlozi iz revizije tužitelja to je na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP-a njihovu reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
U odnosu na reviziju tuženika.
Na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.
Pri zauzimanja navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP-a odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili povodom postupka (čl. 151. st. 1. ZPP-a), pa odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a (tako i u odluci broj Rev 1353/11 od 17. studenoga 2015.).
Na osnovi izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.
Tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (argumentum a contrario odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 14. travnja 2016.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v. r.