Legislator Giurisprudenza & Legislazione
IV Kž-76/2002-2 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld lower court's rejection of investigation request due to lack of evidence for malicious intent.

Numero d'incarto IV Kž-76/2002-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the victim's appeal against the County Court's rejection of an investigation request. The victim argued that the defendants published articles with malicious intent to damage his reputation, citing the lack of corrections and the number of publications. The court rejected this claim, noting that the defendant had responded to initial inaccuracies and that the evidence only supported charges of defamation or insult rather than the alleged crime of abuse of position.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o kaznenom postupku; Zakon o kaznenom postupku: The court may reject an investigation request if the prosecution fails to prove malicious intent or external instigation, as mere repetition of defamatory content without evidence of a specific plan to cause harm does not establish the requisite intent for abuse of position.

Parole chiave

Generato dall'IA
abuse of position freedom of expression malicious intent defamation via press investigation request criminal appeal reputation damage

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona
zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja S.
čl. 337. st. 2. Kaznenog zakona
zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) i povrede slobode izražavanja misli iz čl.
čl. 107. st. 1. KZ
Kaznenog zakona (KZ) i povrede slobode izražavanja misli iz čl. 107. st. 1. KZ.
čl. 367. st. 3. Zakona o kaznenom postupku
Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. Zakona o kaznenom postupku time što je propustio postupiti u skladu s odredbom čl.
čl. 189. st. 2. i 3. i 58. ZKP
čl. 397. st. 3. ZKP
Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u dispozitivu (čl. 397. st. 3. ZKP).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-76/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, osum. I. P. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja S. S. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu br. Kv-41/02 od 23. siječnja 2002. godine, u sjednici vijeća održanoj 18. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja S.S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski je sud u Zagrebu odbio kao neosnovan istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja S.S. da se protiv I.P. i S.K. zbog kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) i povrede slobode izražavanja misli iz čl. 107. st. 1. KZ.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu oštećenik kao tužitelj putem svoga opunomoćenika S.B., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predloživši da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. Zakona o kaznenom postupku time što je propustio postupiti u skladu s odredbom čl. 189. st. 2. i 3. i 58. ZKP i na ročište, na koje je pozvao osumnjičenike, pozvati i oštećenika kao tužitelja, pa da je time onemogućio da, eventualno, dopuni ili izmijeni istražni zahtjev, što je bilo od utjecaja na odlučivanje u ovom predmetu.

ćenika kao tužitelja o ročištu na kojemu Točno je da istražni sudac nije obavijestio ošte

je ispitivao osumnjičenike, ali s obzirom da su se oboje osumnjičenika izjasnili da će se braniti šutnjom okolnost što žalitelj nije bio nazočan ispitivanju nije mogla, niti je utjecala na donošenje pobijane odluke, pa ovo vijeće ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda na koju se žalba poziva.

Ne može se prihvatiti tvrdnja žalitelja da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja o tome da nema osnovane sumnje da su osum. I.P. i S.K. na poticaj nepoznate osobe, postupajući s ciljem da mu nanesu štetu, objavili niz članaka navedenih u činjeničnom opisu istražnog zahtjeva, kojima je doveden u pitanje njegov ugled kao uspješnog poslovnog čovjeka u Švicarskoj i SR Jugoslaviji, što se negativno reflektiralo na njegovo poslovanje, radi čega mu je nastala materijalna šteta velikih razmjera.

Tu svoju tvrdnju žalitelj temelji na jednoj jedinoj činjenici, a ta je da su osumnjičenici u četrnaest brojeva tjednika N. objavljivali napise u kojima su ga neistinito prikazivali kao kriminalca najvećeg kalibra, šefa balkanske mafije i organizatora "eskadrona smrti", iako je on već nakon prvih napisa reagirao dajući odgovore na netočne navode u objavljenim člancima i tražeći ispravak tih informacija.

U pravu je sud prvog stupnja da se iz tih činjenica ne može zaključivati o postojanju osnovane sumnje da su osumnjičenici sustavno objavljivali inkriminirane članke s ciljem da žalitelju nanesu štetu i da su na to bili potaknuti od strane nepoznate osobe, već da se, s obzirom na sadržaj objavljenih tekstova može, eventualno, raditi o kaznenom djelu kletve ili uvrede počinjenih putem štampe.

Iz broja objavljenih članaka i činjenice da su članci istog sadržaja objavljivani i nakon protestiranja oštećenika kao tužitelja, a ispravci netočnih navoda nisu objavljivani, ili su objavljivani, ali ne na uobičajeni način, ni po ocjeni ovoga suda ne može se zaključiti da postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici postupali s izravnom namjerom da oštećeniku kao tužitelju nanesu štetu.

U spisu predmeta nema niti jednog podatka koji bi mogao predstavljati barem indicij o čenici bili potaknuti od strane nepoznate osobe na objavljivanje članaka, a tome da su osumnji

pogotovo ne takvih podataka koji bi ukazivali na postojanje osnovane sumnje o tome.

Ne može se prihvatiti niti tvrdnja žalitelja da je iz spisa predmeta nejasno da li je istražni sudac uopće saslušao S.K., protiv koje je podnesen istražni zahtjev.

Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika, što se nalazi na listu 20 spisa stvarno proizlazi da je porodično i rođeno ime osobe koju je sud ispitao S.Š., ali je iz sadržaja tog zapisnika vidljivo da se radi o glavnoj urednici tjednika N. koja se na zapisniku i potpisala kao S.K. U pravu je sud prvog stupnja kada u pobijanom rješenju navodi da oštećenik kao tužitelj nije bio ovlašten preuzeti kazneni progon protiv osumnjičenika zbog kaznenog djela iz čl. 107. st. 1. KZ.

Iz spisa predmeta vidljivo je da je državni odvjetnik odbacio kaznenu prijavu oštećenika kao tužitelja protiv osumnjičenika samo zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 2. KZ a da nije odlučivao o dopuni kaznene prijave koju je oštećenik podnio 24. rujna 2001. godine kojom je obuhvatio i kazneno djelo iz čl. 107. st. 1., za koje se, s obzirom na propisanu kaznu zatvora istraga i ne provodi.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu oštećenika kao tužitelja kao neosnovanu i riješiti kao u dispozitivu (čl. 397. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 18. rujna 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.