Court allows employer's summary dismissal for minor overcharging, ruling it insufficient to break employment continuity.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia allowed the employer's appeal against a lower court's decision to reinstate an employee. The employee had sold items at a higher price than approved but issued a receipt for the full amount, preventing personal profit. The court found this minor overcharging did not constitute a severe breach of duty justifying immediate termination without notice. Consequently, the dismissal was ruled invalid, and the employee was ordered to return to work with back pay.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlanak 114. Zakona o radu; Članak 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: A minor financial discrepancy where an employee issues a receipt for overcharged items does not constitute a severe breach of duty sufficient to justify summary dismissal without notice.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Revr 522/08-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Đure Sesse kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. J. iz O., koju zastupa Z. Š., dipl. pravnica, protiv tuženika K.-P. d.o.o. O., koga zastupa J. P., zakonski zastupnik, radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-1195/08-2 od 15. svibnja 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj Pr-294/07-13.od 31. siječnja 2008., u sjednici održanoj 26. studenoga 2008.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužiteljice B. J. i preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-1195/08-2 od 15. svibnja 2008. i sudi:
Odbija se žalba tuženika T. d.d. Z. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj Pr-294/07-13 od 31. siječnja 2008.
Obrazloženje
Presudom suda drugog stupnja odlučeno je:
„I/ Preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je u pogledu glavne stvari usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice i sudi:
Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„Utvrđuje se nedopuštenim otkaz ugovora o radu u odluci od 4. listopada 2007.g. kojim tuženik K.-P. d.o.o. O., otkazuje ugovor o radu tužiteljici B. J. iz O., te odluka tuženika kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 31. listopada 2007.g. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na poslove koje je obavljala po ugovoru o radu od 1. rujna 2005.g. te da joj prizna kontinuitet radnog odnosa od prestanka ugovora o radu do povratka na rad, te da joj za taj period isplati svakomjesečno bruto plaću u visini od 1.600,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečno dospijeće pojedinog iznosa plaće koje teku od svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“
II /Potvrđuje se rješenje prvostupanjskog suda sadržano u presudi, a u kojem dijelu je prijedlog tužiteljice da se donese privremena mjera vraćanja tužiteljice na rad, odbijen.“
Protiv te presude reviziju podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Tužena je podnijela odgovor na reviziju.
Revizija je osnovana.
Ovaj sud kao revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Iako tužiteljica pobija presudu suda drugog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka u reviziji osim općenitog pozivanja na ovaj razlog ne navodi u čemu bi se sastojala bitna povreda postupka počinjenja po sudovima nižeg stupnja u smislu članka 385. st. 1. točka 1. i 2. i stavak 2. toga članka Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) pa ovaj revizijski prigovor nije niti razmatran odlučujući povodom revizije tužiteljice.
Tijekom postupka utvrđeno je da je tuženik putem interne kontrole utvrdio da je tužiteljica radeći na kiosku prodala četiri artikla među kojima i slane štapiće i upaljač a koje je naplatila po višoj cijeni od odobrene i to slane štapiće po 3,00 kn umjesto 2,00 kune i upaljač po 3,00 kune umjesto 2,50 kuna.
Utvrđeno je nadalje da je tužiteljica za sve prodane artikle izdala račun na zahtjev kontrolora i da su u računu navedene pojedinačne cijene artikala upravo u iznosima kako su naplaćene pa je time i pravilan zaključak suda prvog stupnja da postupanje tužiteljice nije povezano s pribavljanjem imovinske koristi.
Tužiteljica je radnik tuženika 25 godina i nije do sada bila sankcionirana radi ma koje povrede radne obveze.
Temeljem članka 114. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, ispravak 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, ispravak 142/03, 137/04 - pročišćeni tekst – dalje: ZR) poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana nastavak radnog odnosa nije moguć.
U ovoj fazi postupka jedino je sporno pitanje je li postupanje tužiteljice osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja čini nastavak radnog odnosa nemogućim.
Imajući u vidu postupanje tužiteljice koje sastoji u tome da je dva artikla naplatila više za 1,50 kuna ukupno od cijene određene po tuženoj, da više naplaćeni iznos nije mogla zadržati za sebe zbog toga što je za prodanu robu izdala račun, po ocjeni ovog suda ne radi se u konkretnom slučaju o kršenju obveze iz radnog odnosa koje se može smatrati osobito teškom i zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć. Slijedom toga opisana povreda obveze iz radnog odnosa ne predstavlja valjan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem članka 114. ZR-a.
Slijedom navedenog, kako ostale pravno relevantne činjenice u ovoj fazi postupka nisu sporne jer se nisu osporavale tijekom postupka pred sudom prvog stupnja, niti u žalbi a niti u revizijskog fazi postupka,a koje se odnose na visinu plaće tužiteljice, primjenom odredbi članka 122. i 91. ZR-a valjalo preinačiti odluku suda drugog stupnja na način da se žalba tuženika odbija i potvrđuje presuda suda prvog stupnja kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu kojim tuženik otkazuje ugovor o radu odlukom od 4. listopada 2007. i odlukom od 31. listopada 2007., naloženo vraćanje tužiteljice na rad na poslove koje obavljala po ugovoru o radu od 1. rujna 2005. i priznavanje kontinuiteta radnog odnosa od prestanka ugovora o radu do povratka na rad te naložena isplata plaće u bruto iznosu od 2.600,00 kn mjesečno za to vrijeme s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki mjesečni iznos plaće od dospijeća do isplate.
Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude temeljem odredbe članka 395. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu, 26. studenoga 2008.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.