Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-Us-59/2015-4 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeals regarding sentencing for customs evasion and unauthorized trade crimes.

Numero d'incarto I Kž-Us-59/2015-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed appeals filed by the Anti-Corruption Office and defendants regarding the first-instance verdict on sentencing. The court found that the lower court correctly assessed aggravating factors like the defendants' persistence in committing crimes and mitigating circumstances such as family ties and confession. Consequently, the original sentences for customs evasion and unauthorized trade were upheld without modification.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 298. st. 1. i 2. KZ/97; čl. 297. KZ/97; čl. 60. KZ/97; čl. 67. KZ/97: The court established that sentencing for customs evasion and unauthorized trade requires a balanced evaluation of all circumstances, where family status and confession may mitigate punishment but do not override the gravity of the crimes or prior criminal history.

Parole chiave

Generato dall'IA
customs evasion unauthorized trade sentencing appeal mitigating circumstances aggravating factors conditional sentence Croatian Criminal Code

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Art. 298. st. 1. and 2. KZ/97
Art. 297. KZ/97
Art. 60. KZ/97
Art. 67. KZ/97
Art. 482. ZKP/08

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 59/15-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. V. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 298. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. R. V. i opt. T. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 27. studenoga 2014., br. K-Us-20/12, u sjednici održanoj 10. lipnja 2015.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. R. V. i opt. T. M. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, presudom od 27. studenoga 2014., br. K-Us-20/12 proglasio je krivima opt. R. V., opt. M. M. i opt. T. M., zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja i to opt. R. V. i opt. M. M. zbog kaznenih djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 61. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97) i kaznenih djela nedozvoljene trgovine iz čl. 297. u svezi čl. 61. KZ/97, a opt. T. M. zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97 i kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz čl. 297. st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97.

Optuženiku R. V. je na temelju čl. 298. st. 2. KZ/97 za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i četiri (4) mjeseca, a na temelju čl. 297. st. 1. KZ/97 za kazneno djelo nedozvoljene trgovine kazna zatvora u trajanju od četiri (4) mjeseca, pa je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, opt. T. M. je za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora na temelju čl. 298. st. 1. KZ/97 utvrđena kazna

I Kž-Us 59/15-4

zatvora u trajanju od devet (9) mjeseci, a za kazneno djelo nedozvoljene trgovine, na temelju čl. 297. st. 1. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca, te je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ/97 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci.

Optuženiku M. M. je na temelju čl. 298. st. 2. KZ/97 uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. b. KZ/97 za kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedanaest (11) mjeseci, a za kazneno djelo nedozvoljene trgovine, na temelju čl. 297. st. 1. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od dva (2) mjeseca i uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c. KZ/97 izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine i na temelju čl. 67. KZ/97 primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako opt. M. M. u roku od tri (3) godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini neko novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ/97 u vezi čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14

– dalje u tekstu: ZKP/08) a u vezi čl. 1. st. 4. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem utvrđeno je da su optuženici R. V., M. M. i T. M. ostvarili imovinsku korist u iznosu od najmanje 180.000,00 kn, odnosno svaki od po 60.000,00 kn te im se navedeni novčani iznos koji je imovina Republike Hrvatske oduzima i svakom od njih nalaže da iznos od po 60.000,00 kn uplati u korist državnog proračuna u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, sve pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženici su obvezani na platež troškova kaznenog postupka kao u izreci pobijane presude.

Protiv te presude žali se Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i opt. R. V. i opt. T. M. izreknu bezuvjetne kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju, a opt. M. M. izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

Optuženik R. V. žali se po branitelju M. B., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda iz M. iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Po istom branitelju, opt. R. V. podnio je i dopunu žalbe, obrazlažući žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Optuženik T. M. žali se osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i izrečena kazna zatvora zamjeni radom za opće dobro.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U skladu sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

I Kž-Us 59/15-4

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. V. navodi da prvostupanjski sud nije ocijenio sve provedene dokaze, prije svega presude Županijskog suda u Splitu donesene na temelju sporazuma stranaka, čime bi ukazivao na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je dužan u obrazloženju presude iznijeti razloge za svaku točku optužnice, što je u pobijanoj presudi i učinjeno. U skladu sa čl. 459. st. 5. ZKP/08 navedene su činjenice koje sud nalazi nespornima, a nakon toga su izloženi razlozi iz kojih je sporne činjenice našao dokazanima. U konkretnom slučaju, kao svjedoci su saslušani optuženici u odnosu na koje su donesene presude na temelju sporazuma stranaka, koje je prvostupanjski sud pregledao u dokaznom postupku i s obzirom da iskazi nisu bili u proturječju s presudama, nije bilo potrebe za njihovom detaljnom analizom.

U dopuni žalbe opt. V. parafrazira bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći niz primjera iz kojih, po stavu žalbe, proizlazi ta postupovna povreda međutim, na taj način optuženik u stvari osporava utvrđeno činjenično stanje.

Optuženik V. navodi i da je nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka nezakonit dokaz što bi ukazivalo na postupovnu povredu iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Navodi da je vještačenje provedeno po nalogu državnog odvjetnika što ga međutim, ne čini nezakonitim dokazom, s obzirom da je istragu u skladu sa zakonom provodilo Državno odvjetništvo. Osim toga, vještački nalaz je na raspravi pročitan suglasnošću stranaka i na njega nije bilo primjedbi (list 2421 spisa).

Stoga nije osnovana žalba opt. V. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 nisu utvrđene ni postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana žalba opt. V. niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U tom dijelu žalbe optuženik polemizira s podnesenom optužnicom, zanemarujući da je pobijana presuda utemeljena na provedenom dokaznom postupku, na način da su provedeni dokazi cijenjeni svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti.

Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio obranu opt. M. M. koji se u odnosu na podnesenu optužnicu očitovao krivim i u obrani je detaljno naveo i potvrdio da je postupao upravo na način kako je to činjenično opisano u izreci presude. Potvrdio je da je postupao i djelovao s ostalim optuženicima, kako s opt. V. i opt. M. tako i sa onima u odnosu na koje je donesena presuda na temelju sporazuma stranaka. Radi se o dugogodišnjem prijatelju i kumu opt. V., što je opt. V. iskazao, pa je neprihvatljiva žalbena teza da se pobijana presuda temelji isključivo na priznanjima počinitelja koji su se sporazumjeli s Državnim odvjetništvom. S obzirom na bliski odnos opt. V. i opt. M. sigurno je da ga ne bi neosnovano teretio, a to je učinio na raspravi, u prisutnosti opt. V..

Takva obrana opt. M. potvrđena je drugim provedenim dokazima, prije svega telefonskim razgovorima i SMS porukama vođenim i izmjenjivanim između osoba koje su

I Kž-Us 59/15-4

činile grupu ljudi koja je bila povezana radi činjenja inkriminiranih kaznenih djela, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, a što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno. Optuženici koji su se sporazumjeli s Državnim odvjetništvom saslušani su kao svjedoci i potvrdili su, kako svoju djelatnost, tako i djelatnost ostalih optuženika u onom dijelu s kojim su bili upoznati. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi opt. V. da se pobijana presuda temelji na jednom priznanju, što je u kontradikciji s žalbenim navodom da se temelji na iskazima optuženika koji su se nagodili s državnim odvjetništvom.

Priznanje opt. M., iskazi saslušanih svjedoka P., K., G., te prvotni iskazi svjedoka B. i Č. koje prvostupanjski sud prihvaća istinitima, potvrđeni su i izvješćima policije koja je pratila vozila koja su prevozila cigarete, sve do njihova zaustavljanja na određenoj adresi i kojima je upravljao svjedok P. koji je i potvrdio da je njegova uloga u krijumčarenju cigareta bila njihovo prevoženje iz P. u Z., koristeći dva vozila, gdje ga je sačekivao opt. M. u čijim garažama su cigarete skladištene.

Da se ne radi o neosnovanom terećenju opt. M. proizlazi i iz činjenice da isporuka dana 29. rujna 2009. nije izvršena, jer su opt. M. i svjedok P. zatečeni po policijskim djelatnicima tijekom primopredaje i pretragom su pronađene cigarete u količini i po vrstama navedenim u pobijanoj presudi. Obojica su osuđeni zbog kaznenog djela nedozvoljene trgovine presudom Općinskog suda u Sesvetama od 4. studenoga 2009. br. 5 K-699/09.

Stoga osnovano nije prihvaćena niti obrana opt. M. koju ponavlja u žalbi da zbog povrede ključne kosti nije mogao sudjelovati u počinjenju djela, jer je irelevantno da li je fizički sudjelovao svaki puta u pretovaru cigareta, s obzirom na sve ostale utvrđene aktivnosti u organiziranoj djelatnosti.

Z. P. je zaustavljen i dana 21. prosinca 2009. i pretragom prijevoznog sredstva je pronađeno 390 šteka cigareta marke R. L. 160 šteka cigareta R. S. L. i 200 šteka cigareta marke E. S. je i T. B. 20. siječnja 2010. i u njegovom vozilu, tovarnom sanduku pronađeno je sveukupno 1150 šteka cigareta iste vrste kao i kod P..

U A. je pak uhićen Ž. Č. prilikom prijevoza cigareta iz R. H., S. za N. i kod njega je pronađeno 29 baksi cigareta marke M. bez nadzornih markica Ministarstva financija Republike Hrvatske, zbog čega je u A. pritvoren i osuđen.

Stoga nije osnovana žalbena tvrdnja da ne bi bilo utvrđeno o kojim vrstama cigareta se radilo i o kojim količinama.

Na temelju vještačkog nalaza knjigovodstveno-financijskog vještaka na koji stranke nisu imale primjedbe na raspravi, utvrđena je visina javnih davanja uskraćena državnom proračunu Republike Hrvatske, a odnosi se na poseban porez na duhanske proizvode i trošarinu, porez na dodanu vrijednost i carinu u ukupnom iznosu od 3,589.858,79 kn. Nalaz je dan u odnosu na ukupan iznos šteka cigareta za koje je Državno odvjetništvo teretilo optuženike da su unesene u Republiku Hrvatsku.

I Kž-Us 59/15-4

Prvostupanjski sud je izmijenio činjenični opis u odnosu na količinu krijumčarenih cigareta u korist optuženika, a na temelju toga je oduzeta i imovinska korist u manjem iznosu u odnosu na prijedlog USKOK-a.

Izračun količine prokrijumčarenih cigareta vrlo opširno je obrazloženo na strani 59 pobijane presude i isti nije s uspjehom osporen žalbenim navodima, pa stoga žalba optuženika nije osnovana niti u tom dijelu.

Upravo na temelju tako provedenog dokaznog postupka osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su upravo opt. V. i opt. M. povezali pripadnike grupe s ciljem krijumčarenja cigareta iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku i njihovu distribuciju na ilegalnom tržištu. Svi svjedoci i međusobna komunikacija te priznanje opt. M. govore u prilog zaključka da su davali upute ostalima i koordinirali njihovu aktivnost, djelujući kao organizatori grupe, postupajući prema prethodnom dogovoru i podjeli posla.

Sve provedene dokaze treba sagledati u njihovoj ukupnosti, kako je to učinio i prvostupanjski sud, pa pokušajem da se žalbom ospori svaki pojedini iskaz saslušanih svjedoka nije s uspjehom osporena pobijana presuda, posebno kada se uzme u obzir da su ti svjedoci sklopili sporazum sa Državnim odvjetništvom i da su u odnosu na njih donesene presude na temelju sporazuma stranaka.

Utvrđeno je da je isporuka cigareta obavljana sukcesivno svakih 10-tak dana, što govori o organiziranosti, a ne pojedinačnom djelovanju kako se tvrdi u žalbi opt. V..

Preslušani razgovori iz kojih je utvrđena učestala komunikacija osoba koje su prevozile cigarete sa opt. V. i opt. M., kojima su "polagali račune", a koji su im s druge strane davali upute za konkretna postupanja, uvažavajući i da su cigarete preuzimane kod opt. V. u Bosni i Hercegovini, što nije sporno, neovisno o omašci u pisanju imena mjesta, upravo govore u prilog zaključaka prvostupanjskog suda.

Da obrana opt. V., te žalbeni navodi da je samo prodavao cigarete raznim kupcima u Bosni i Hercegovini, legalno, pa i osobama koje su osuđene, nisu prihvatljivi, proizlazi posebno iz iskaza svjedoka Č. danog pred policijskim istražiteljem u kojem je naveo da ga je opt. V. zvao dok je prevozio cigarete i provjeravao patrole u blizini granice, u pravcu P.. Iskazao je i o telefonskim kontaktima opt. V. s drugim osobama, vođenim u šiframa, ali koji su se odnosili na krijumčarenje cigareta. Bio je izričit da mu je poznato da se opt. V. zajedno s opt. M. bavi krijumčarenjem cigareta iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku. Iskazivao je vrlo detaljno i o vozačima koji su za njih radili, pa stoga nije osnovana žalba opt. V. da je na raspravi to sve demantirao. Bio je to neuspio pokušaj kao i kod svjedoka Brkića, što osnovano prvostupanjski sud nije prihvatio. Svjedok Č. na raspravi izjavljuje da jedino nije točna prva rečenica u prvotnom iskazu u kojoj tereti opt. V. iako ga u stvari tereti u cijelom iskazu i to vrlo detaljno opisujući njegove postupke i cijelu djelatnost.

Na temelju takvih iskaza utvrđeno je i mjesto počinjenja djela, pa žalba nije osnovana niti u tom dijelu.

I Kž-Us 59/15-4

S obzirom na sve navedeno, te prihvaćajući sve razloge iz pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi žalba opt. V. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja bila osnovana.

Nije ostvarena niti povreda kaznenog zakona, jer je u postupku utvrđeno mjesto počinjenja djela, a slijedom toga i nadležnost suda.

Ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 nije utvrđeno niti da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

Zbog odluke o kazni žali se USKOK nalazeći da su izrečene kaznene sankcije preblage, jer u odnosu na opt. R. V. nije kao otegotna okolnost cijenjena ranija osuđivanost zbog kaznenog djela prikrivanja, kod opt. M. izražena upornost u počinjenju kaznenog djela, brojnost izvršenih isporuka, te činjenica da su kaznena djela počinili zbog stjecanja neosnovane imovinske koristi, čiju visinu je također trebalo uzeti u obzir, kao i opasnost ovih kaznenih djela koja se učestalo javljaju na području nadležnosti prvostupanjskog suda, što je sve trebalo kao otegotno cijeniti i u odnosu na opt. M. M.. Smatra da su olakotne okolnosti precijenjene, prije svega priznanje i izraženo kajanje kod opt. M., kao i obiteljske prilike te raniju neosuđivanost.

Optuženik V. u uvodu žalbe ističe taj žalbeni osnov, ali ga ne obrazlaže, dok opt. M., žaleći se zbog odluke o kazni ističe da je stupio u brak u 3. mjesecu 2014. iz kojeg ima kćerku staru pet mjeseci, da radi samo supruga, da ima teško bolesnu majku i da su mu stoga obiteljske prilike teške, pa bi rad za opće dobro ostvario svrhu kažnjavanja.

Razmatrajući pobijanu presudu po žalbama zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne, cijeneći opt. V. kao olakotno obiteljske prilike, odnosno činjenicu da je otac troje maloljetne djece, a kao otegotno upravo ono što se ističe u žalbi USKOK-a iskazanu odlučnost i upornost u počinjenju kaznenih djela, brojnost radnji izvršenja kroz dulje vremensko razdoblje te činjenicu da je ova vrsta kaznenih djela sve raširenija i učestalija pojava na području nadležnosti prvostupanjskog suda, a opt. M. je kao otegotno cijenio i raniju višestruku osuđivanost, između ostalog i zbog istog i istovrsnog kaznenog djela, dok mu olakotnih okolnosti sud nije našao.

Sve navedene okolnosti su i pravilno ocijenjene i prema mišljenju ovog suda okolnosti na koje se ukazuje žalbom USKOK-a ne opravdavaju strože kažnjavanje. Istina, prvostupanjski sud je propustio cijeniti opt. V. raniju osuđivanost međutim, unatoč tome izrečena kazna je po mišljenju ovog suda primjerena za postizanje svrhe kažnjavanja. Upravo ta ranija osuđivanost opt. V. ne opravdava ni njegovo blaže kažnjavanje, pa stoga nije prihvaćena niti žalba ovog optuženika zbog odluke o kazni.

Nije osnovana niti žalba opt. M. iz istog žalbenog osnova, jer s obzirom na relativno blagu kaznu, činjenica rođenja djeteta nije okolnost koja bi uvjetovala blaže kažnjavanje, posebno kada se ima u vidu težina i društvena opasnost počinjenih djela.

U odnosu na opt. M. uz utvrđene olakotne okolnosti da se radi o obiteljskom čovjeku i ocu dvoje maloljetne djece koji ranije nije bio osuđivan, korektno držanje pred sudom,

I Kž-Us 59/15-4

iskreno i cjelovito te bezrezervno priznanje počinjenja djela, čime je neovisno što je sud raspolagao brojnim dokazima, ipak u znatnoj mjeri pridonio i olakšao utvrđenje kaznenih djela i počinitelja, izraženo kajanje i dano obećanje da se više neće upuštati u činjenje novih kaznenih djela, prvostupanjski sud je opravdano primijenio uvjetnu osudu koju kaznenu sankciju prihvaća i ovaj drugostupanjski sud nalazeći da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja, posebno u vidu specijalne prevencije, neovisno o otegotnim okolnostima koje se ponovno apostrofiraju u žalbi USKOK-a.

Stoga nije prihvaćena žalba USKOK-a niti u odnosu na opt. M..

Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, ista je oduzeta u skladu sa zakonom, pa stoga nije prihvaćena žalba opt. M. niti u tom dijelu.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. lipnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.