Supreme Court dismisses appeal and defense request, ruling unconstitutional housing sale laws voided prior to contract signing.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court dismissed the State's appeal and the Prosecutor's request for legal protection against a lower court judgment. The lower courts correctly found that specific articles of the Housing Sale Law were unconstitutional and void even before the Constitutional Court's 1997 ruling. Consequently, the contract price clause was deemed void, entitling the plaintiff to a refund of the overpaid amount.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo; Zakon o obveznim odnosima; When specific provisions of a housing sale law were unconstitutional prior to the contract's conclusion, the entire price clause is void, entitling the buyer to a refund of the overpaid amount.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IAGiurisprudenza citata
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-117/03-2
Gzz-50/03
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. F. iz S., koju zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz S., protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, zastupana po Državnom pravobraniteljstvu Županije splitsko-dalmatinske, sada nadležnom Državnom odvjetništvu, radi isplate, rješavajući reviziju tužene i zahtjev za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 3. veljače 1999. godine broj DOG 37/99 izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 1998. godine, broj Gž-2445/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 1998. godine, broj II P-1097/98, u sjednici održanoj dana 19. veljače 2003. godine,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e :
I. Revizija tužene odbija se kao neosnovana.
II. Utvrđuje se da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske odustalo od zahtjeva za zaštitu zakonitosti podignutog protiv presude Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 1998. godine, broj Gž-2445/98 i presude Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 1998. godine, broj II P-1097/98.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 1998. godine, broj Gž-2445/98 potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 1998. godine, broj II P-1097/98, kojom je tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane obvezena tužiteljici isplati iznos od 16.619,84 DEM u protuvrijednosti kuna po tečaju NBH na dan isplate sa kamatom koju S.b. d.d. S. plaća ne devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnog duga, počam od 11. travnja 1997. godine do isplate, više iznos od 3.916,20 kn na ime troškova spora.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužena je pravovremeno izjavila dopuštenu reviziju iz svih razloga označenih u čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 – nastavno: ZPP) i predložila da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude prihvaćen kao osnovan, tako da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude u cijelosti odbijen.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, niti na zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. siječnja 2000. godine broj Gzz- 55/99 i Rev-2026/99 prihvaćeni su kao osnovani revizija i zahtjev za zaštitu zakonitosti, preinačena presuda Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 1998. godine, broj Gž-2445/98 i presuda Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 1998. godine, broj II P-1097/98, tako da je odbijen tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu.
Povodom ustavne tužbe tužiteljice M.F. Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III-1530/00 od 23. listopada 2002. godine ukinuo je presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gzz-55/99 i Rev-2026/99 od 12. siječnja 2000. godine i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.
Podneskom od 18. veljače 2003. godine broj DOG-37/99 državni odvjetnik Republike Hrvatske odustao je od zahtjeva za zaštitu zakonitosti.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženu obveže da joj isplati određenu novčanu svotu na ime više isplaćene cijene stana, kojeg je tužiteljica kupila u smislu odredbi Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, s obzirom da su nakon zaključenja ugovora o kupnji stana ukinute, među ostalim, i odredbe čl. 20a. i čl. 8. st. 4. Zakona o prodaji stana na kojima postoji stanarsko pravo, a koje se odnose na izračun cijene stana za višak u površini stana.
Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a na ostale se u reviziji određeno i ne upire.
U postupku je, kao neprijeporno, utvrđeno:
a) da su stranke 1. veljače 1996. godine zaključile ugovor o kupoprodaji stana u S., Z. …, površine 72,61 m[2] , na kojem postoji stanarsko pravo, te da je cijena stana utvrđena i ugovorena u iznosu od 31.561,45 DEM sukladno tada važećim odredbama Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 58/95),
b) da je tužiteljica kao kupac u cijelosti jednokratno uplatila cijenu stana navedenu u ugovoru,
c) da tužiteljici za površinu stana u dijelu od 21,73 m[2] nije priznat popust kod kupnje stana, zbog čega je tuženiku isplatila veću cijenu i baš za iznos od 16.619,84 DEM.
Odredba čl. 20a. navedenog Zakona koji je bio u primjeni u času zaključenja ugovora o kupnji stana, propisivala je da ako je državni stan veći od ogovarajućeg stana iz čl. 8. st. 4. Zakona, višak u površini soba otkupljuje se prema cijeni koja odgovara građevinskoj vrijednosti etalonskog objekta uvećanoj za vrijednost koja proizlazi iz položajne pogodnosti stana.
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 1997. godine, broj U-I- 697/07 ("Narodne novine", broj 11/97) ukinute su, među ostalim i odredbe čl. 20a. i čl. 8. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, koje zakonske odredbe su ocijenjene kao nesuglasne ustavnom načelu o jednakosti građana (čl. 14. Ustava Republike Hrvatske).
Nižestupanjski sudovi prihvatili su kao osnovan tužbeni zahtjev, polazeći od toga da su odredbe čl. 20a. i čl. 8. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, zbog nesuglasnosti sa ustavnim načelom jednakosti, neustavne i prije donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kojom su navedene odredbe Zakona ukinute, tako da tužiteljicu, primjenom odredbi čl. 463. i čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim odnosima pripada pravo tražiti da joj se isplati iznos od 16.619,84 DEM u kunskoj protuvrijednosti, koliko je, na ime kupoprodajne cijene stana, platila više, primjenom zakonskih odredbi, koje su, kao neustavne ukinute.
Pravni zaključak nižestupanjskih sudova je pravilan.
Odredbe čl. 20a. i čl. 8. st. 4. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bile su neustavne i prije donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 1997. godine, pa i u času kada su stranke zaključile ugovor o kupoprodaji stana, iz čega slijedi da su i odredbe tog ugovora, u dijelu kojima je utvrđena cijena stana ništavne u smislu odredbi čl. 103. i čl. 105. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), što proizlazi i iz kasnije donesene Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 32/01).
Prema odredbi čl. 463. ZOO, kada je ugovorena veća cijena od one koju je za određenu vrstu stvari propisao nadležni organ, kupac duguje samo iznos propisane cijene, ako je već isplatio ugovorenu cijenu, ima pravo zahtijevati da mu se vrati razlika.
Kako je u postupku utvrđeno da tužiteljica zbog primjene neustavnih zakonskih odredbi isplatila veću cijenu za iznos od 16.619,84 DEM to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženu da isplati tužiteljici više isplaćeni iznos.
Iz izloženih razloga revizija se ne pokazuje osnovanom, pa je zato presuđeno kao pod
I. izreke (čl. 393. ZPP).
Budući je državni odvjetnik Republike Hrvatske odustao od već izjavljenog zahtjeva za zaštitu zakonitosti, to je riješeno kao pod II. izreke (čl. 408. st. 2. i čl. 399. u svezi sa čl. 349. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 19. veljače 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.