Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-407/2001-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court allows appeal, voiding lower court rulings on a lifetime support contract due to unproven capacity issues.

Numero d'incarto Rev-407/2001-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the appeal against a final judgment that upheld a lifetime support contract as valid. The lower courts relied on a notary's statement that the recipient was mentally competent in 1995, ignoring evidence of prior hospitalization. The court ruled that the lower courts erred in law by failing to independently assess the recipient's mental capacity at the time of signing, necessitating a new trial with medical records.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 56. st. 1. ZOO; Čl. 395. st. 2. ZPP: A contract involving a lifetime support agreement is voidable if the recipient lacked the requisite mental capacity at the time of signing, and lower courts must independently verify this capacity rather than relying solely on a notary's certification.

Parole chiave

Generato dall'IA
lifetime support contract mental capacity assessment notary certification validity contract voidability civil procedure appeal medical evidence admissibility business capacity requirement

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-407/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Gordane Matasić-Špoljarić, mr. Andrije Erakovića, Tome Gložinića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz O., i S. K. iz T., oboje zastupani po punomoćniku I. L., odvjetniku u O., protiv tuženika I. P. iz K., kojega zastupa punomoćnica Ž. K.-T., odvjetnik u V., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 23. lipnja 2000. godine broj Gž-1543/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 12. svibnja 2000. godine broj P-98/00, u sjednici održanoj dana 11. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija, te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 23. lipnja 2000. godine broj Gž-1543/00 i presuda Općinskog suda u Donjem Miholjcu od 12. svibnja 2000. godine broj P-98/00 i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 21. kolovoza 1995. godine između T.K. kao primatelja uzdržavanja i I.P. kao davatelja uzdržavanja ništav te se poništavaju pravne posljedice ovog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Slijedom toga se u zemljišnim knjigama ima izvršiti uknjižba brisanja prava vlasništva sa imena tuženika I.P. i uknjižba upisa prava vlasništva na ime pok. T.K. nekretnina pobliže označenih u st. 1. izreke a odbijen je i zahtjev za naknadu troška postupka.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude i vrati predmet na ponovno suđenje. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizijski sud odbije reviziju kao neosnovanu te traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništavim ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju zaključen 21. kolovoza 1995. godine između njihovog prednika T.K. kao primatelja uzdržavanja i tuženika kao davatelja uzdržavanja.

Tijekom postupka je utvrđeno da je dana 21. kolovoza 1995. godine primatelj uzdržavanja T.K. još za života prenio vlasništvo svojih nekretnina davatelju uzdržavanja tuženiku I.P. i taj ugovor ovjeren je po javnom bilježniku pa iako nosi naziv ugovor o doživotnom uzdržavanju, obzirom na činjenicu da je primatelj uzdržavanja odmah prenio u vlasništvo svoju imovinu davatelju uzdržavanja, radi se o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju koji nema formalnih nedostataka jer je ovjeren po javnom bilježniku. U revizijskoj fazi postupka sporno je da li je sada pok. T.K. imao poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju koje je predviđeno odredbom čl. 56. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO).

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da primatelju uzdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost jer je Općinski sud u Osijeku rješenjem od 25. svibnja 1988. godine poslovni broj R1-78/88 obustavio postupak radi lišenja poslovne sposobnosti T.K. i to stoga što je predlagatelj (Centar za socijalni rad O.) povukao svoj prijedlog nakon što mu je dostavljen nalaz i mišljenje liječničkog vještaka iz kojega slijedi da prijedlog nije osnovan. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju s obzirom na iskaz javnog bilježnika D.Đ. (koji je ovjerio predmetni ugovor) da je T.K. u trenutku sklapanja i ovjere ugovora bio svjesna i razumna osoba i da je mogao shvatiti značenje tog ugovora te odbijaju tužbeni zahtjev jer cijene da predmetni ugovor nije bio ništav.

Sa ovom ocjenom nižestupanjskih sudova ne može se, barem za sada, složiti ovaj sud. Prema odredbi čl. 56. st. 1. ZOO za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora u vrijeme zaključenja ugovora. Po ocjeni ovog suda za donošenje odluke u ovom predmetu nije od odlučnog značaja činjenica da je još 1988. godine, dakle sedam godina prije zaključenja ugovora kod Općinskog suda u Osijeku obustavljen postupak lišenja poslovne sposobnosti T.K. već je za pitanje da li je ugovaratelj imao valjanu poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje ugovora bitno utvrditi psihofizičke osobine ugovaratelja u vrijeme zaključenja ugovora (1995. godine) što međutim nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog stava da T.K. u vrijeme zaključenja ugovora nije bila oduzeta poslovna sposobnost, nisu utvrđivali. Činjenica da jednoj ugovornoj strani nije bila oduzeta poslovna sposobnost (zbog bolesti) ne isključuje mogućnost da u vrijeme sklapanja ugovora stvarno nije bila poslovno sposobna. Ta činjenica se nije mogla utvrditi jedino saslušanjem svjedoka, jer kako to pravilno ističu revidenti za ocjenu psihofizičkih osobina pok. T.K. u vrijeme zaključenja ugovora nije dostatno mišljenje javnog bilježnika već za pravilnu ocjenu poslovne sposobnosti ugovaratelja valja utvrditi njegovo zdravstveno stanje u vrijeme zaključenja ugovora. Tu činjenicu je sud mogao utvrditi pribavom i ocjenom povijesti bolesti od KB O. odnosno bolnice u N. u kojima se pokojnik liječio od 1988. do 1995. godine kao i pribavom mišljenja Centra za socijalnu skrb O. o njegovoj poslovnoj sposobnosti za isti taj period koje dokaze su tužitelji predlagali već u žalbi. Drugostupanjski sud se nije osvrnuo na taj žalbeni prijedlog iako je mogao biti od odlučnog značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke glede poslovne sposobnosti T.K. u vrijeme zaključenja ugovora (28. kolovoza 1995. godine).

Kako je zbog pogrešnog pravnog stava nižestupanjskih sudova činjenično stanje glede poslovne sposobnosti T.K. u vrijeme zaključenja ugovora ostalo nepotpuno utvrđeno to nije bilo uvjeta za preinačenje pobijane presude temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP su obje nižestupanjske presude ukinute i predmet je vraćen na ponovno suđenje istom prvostupanjskom sudu.

U ponovnom postupku će prvostupanjski sud od KB O. odnosno bolnice u N. pribaviti podatke da li se sada pok. T.T. od 1988.g.-1995.g. liječio u tim zdravstvenim ustanovama i zbog kojih bolesti, pribavit će mišljenje Centra za socijalnu skrb O. o zdravstvenom stanju T.K., u istom razdoblju te će ocjenom svih provedenih dokaza moći donijeti novu zakonitu odluku.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 11. rujna 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.