Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to untimely appeal filing. The appeal was filed one day after the deadline expired. The court rejected the claim based on statutory time limits. The court upheld the lower court's decision on procedural grounds. The appeal was rejected because it was filed after the deadline. The court ruled the appeal inadmissible due to the late filing. The decision confirms the strict application of procedural time limits. The court dismissed the appeal as untimely and without merit.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision as unfounded, upholding the lower courts' decision that the appeal was untimely. The appellant argued the appeal was filed before the official receipt confirmation, but evidence showed it was submitted one day after the statutory deadline expired. The court rejected the revision because the appeal was clearly late, and the statutory presumption of the public document's evidentiary value was not rebutted.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An appeal filed after the expiration of the statutory time limit is inadmissible, and the presumption of the public document's evidentiary value stands unless rebutted by contrary evidence.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1664/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u vanparničnom predmetu predlagateljice D.R. iz Ž., koju zastupa J.Z., odvjetnik u Ž., protiv Općine Županja, zastupane po Općinskom javnom pravobraniteljstvu Općine Županja, radi određivanja pravične naknade, odlučujući o reviziji protustranke protiv rješenja Okružnog suda u Osijeku br. Gž-1138/92 od 19. studenog 1992. godine kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Županji br. R1-40/85 od 15. lipnja 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 16. rujna 1993. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija protustranke odbija se kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostupanjskom odlukom Okružnog suda u Osijeku br. Gž-1138/92 od 19. studenog 1992. godine potvrđena je odluka Općinskog suda u Županji br. R1-40/85 od 15. lipnja 1992. godine kojom je, kao nepravovremena, odbačena žalba protustranke protiv rješenja od 21. travnja 1992. godine.
Protiv pravomoćne odluke donesene u drugom stupnju protustranka je pravovremeno izjavila reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) - navodeći da je žalba sudu predana prije nego što to proizlazi iz potvrde o prijemu pismena - pa predlaže, da se obje nižestupanjske odluke ukinu.
Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i nadležnom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Odluka suda prvog stupnja, što nije sporno, dostavljena je protustranci dana 6. svibnja 1992. godine.
Zadanji dan roka za izjavljivanje žalbe, nedvojbeno, istekao je dana 21. svibnja 1992. godine (radni dan - četvrtak).
Protustranka je žalbu izjavila i neposredno je dostavila sudu prvog stupnja (odredba čl. 133. Zakona o parničnom postupku) i to, kako je službeno konstatirano, dana 22. svibnja 1992. godine (list spisa br. 28). Takva isprava služi kao dokaz o vremenu predaje žalbe, pa se i na nju odnosi zakonska presumpcija o dokaznoj snazi javne isprave. Takva presumpcija -kako proizlazi iz rezultata provedenih izviđaja i saslušanja svjedoka - u postupku nije oborena.
Prema tome, sudovi su zakonito postupili odlučivši da je žalba nepravovremeno podnesena, pa kako istaknuti revizijski razlozi nisu osnovani valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu, temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 16. rujna 1993.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković v.r.