Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-3393/1995-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court partially allows appeal, increasing non-pecuniary damages for mental suffering due to disability.

Numero d'incarto Rev-3393/1995-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially accepted the appellant's review against lower court judgments regarding non-pecuniary damages. The appellant argued the awarded sum was too low for mental suffering caused by a 40% reduction in life activities, while the defendant remained silent. The court found a material law error, determining the original award was inappropriate given the permanent physical and mental consequences, and increased the damages by 19,000 kn.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 356. u svezi sa čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP; čl. 200. ZOO: The Supreme Court may partially accept a review when lower courts incorrectly apply material law regarding the quantum of non-pecuniary damages for mental suffering, increasing the award if the original sum is deemed inappropriate given the severity of permanent disability and life activity reduction.

Parole chiave

Generato dall'IA
non-pecuniary damages mental suffering reduction of life activities material law error partial acceptance of review permanent disability quantum of damages

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3393/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.D. iz O.S., koga zastupa D.G. i dr., odvjetnici iz M., protiv tužene C. o. d.d. Z., Poslovnica K., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 24. srpnja 1995. godine broj Gž-265/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pločama od 2. prosinca 1994. godine broj P-163/94, na sjednici održanoj dana 21. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija, preinačuju presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 24. srpnja 1995. godine broj Gž-265/95 i presuda Općinskog suda u Pločama od 2. prosinca 1994. godine broj P-163/94 i sudi:

Tuženica C. o. d.d. Z., dužna je tužitelju M.D. iz O.S. platiti svotu od 90.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama kroz vrijeme od 2. prosinca 1994. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.870,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Tužitelj se odbija s tužbenim zahtjevom za svotu od 52.750,00 kn. U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 24. srpnja 1995. godine broj Gž-265/95 djelomično preinačio presudu Općinskog suda u Pločama od 2. prosinca 1994. godine broj P-163/94. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pločama bilo je naloženo tuženoj platiti tužitelju svotu od 59.575,00 kn i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.000,00 kn, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za svotu od 83.425,00 kn. Preinačujućom drugostupanjskom presudom naloženo je tuženoj platiti tužitelju svotu od 71.250,00 kn i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 6.500,00 kn, dok je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za svotu od 71.750,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji tužitelj ističe da je preniska svota dosuđena na ime novčane naknade neimovinske štete pretrpljene po osnovu umanjena opće

životne aktivnosti. Smatra da sudovi nisu vodili računa prilikom utvrđivanja te svote o ozljedama, koje je tužitelj dobio te posljedicama tih ozljeda uključujući i dugotrajno liječenje, kao i dob tužitelja. Osim toga, ta odluka nije u skladu sa sudskom praksom. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova na način da sudi prema tužbenom zahtjevu.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Revident u reviziji navodi kao razlog za izjavljivanje revizije bitne povrede odredbi ZPP, ali ne navodi koje su to bitne povrede odredaba ZPP ostvarene i na koji način, a sam sadržaj revizije ne upućuje na zaključak da su bitne povrede odredbi ZPP uopće razlog za izjavljivanje revizije.

Ovaj sud smatra da je ostvaren djelomično revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP. Nižestupanjski sudovi su djelomično pogrješno primijenili materijalno pravo iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO). Naime, ovaj sud smatra da nije primjerena okolnostima slučaja svota utvrđena na ime novčane naknade neimovinske štete pretrpljene po osnovu duševnih boli zbog umanjenja općih životnih aktivnosti. Dosuđena svota nije primjerena i ako se ima u vidu doprinos tužitelja šteti, koji su pravilno utvrdili nižestupanjski sudovi. Prema mišljenju liječničkog vještaka kod tužitelja su i nakon liječenja ostale trajne posljedice, čija je posljedica umanjenje opće i životne aktivnosti od 40%. Ozljede je dobio u dobi od 53 godine života, a među ostalim posljedica je ograničenje pokreta u lijevom kuku i skočnom zglobu u glavnom stupnju, zatim ograničeni pokreti u koljenu lijeve noge, te je umanjena savitljivost koljena, i tužitelju su otežane mnoge kretnje tijela neophodne u svakodnevnom životu. Zbog toga, ovaj sud smatra da bi tužitelju na ime novčane naknade neimovinske štete pretrpljene po osnovu duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti bila primjerena svota od 79.000,00 kn, odnosno 19.000,00 kn više, nego što je utvrđeno drugostupanjskom pobijanom presudom.

Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačio presude nižestupanjskih sudova na način, da je već dosuđena svota uvećana za 19.000,00 kn.

Odluka o trošku temelji se na čl. 166. st. 2. u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 21. listopada 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac