Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-1009/2014-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to factual differences from cited precedents.

Numero d'incarto Revr-1009/2014-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the factual circumstances differed from the cited Supreme Court precedents. The plaintiff argued that previous rulings established that waiving severance pay before the notice period expired was legally ineffective, yet the current case involved a valid waiver after the termination decision became final. The court ruled that since the factual substrate was not identical to the cited cases, the legal reasoning from those precedents did not apply, rendering the appeal irrelevant.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku; čl. 392.b st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible when the factual circumstances of the case do not match the factual substrate of the cited Supreme Court precedents, rendering the cited legal reasoning irrelevant to the current dispute.

Parole chiave

Generato dall'IA
inadmissible appeal factual substrate severance pay waiver notice period termination precedent distinction Croatian Civil Procedure labor dispute

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku
Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st.
čl. 392.b st. 3. ZPP-a
Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1009/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. M. iz Š., zastupane po punomoćnicima Ž. Č. i D. Č., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. Č. i D. Č. iz Š., protiv tuženika „T.-T.“ d.d. za … iz Š., zastupanog po punomoćniku K. K., odvjetniku u Š., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. br. Gž-1403/2013-2 od 4. rujna 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. P-2686/12 od 27. svibnja 2013., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e :

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:

- u st. I. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice:

A/ na obvezivanje tuženika isplatiti joj 51.000,00 kn na ime dijela pripadajuće otpremnine s pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama računatim od 1. siječnja 2010. pa do isplate,

B/ na obvezivanje tuženika naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka,

- u st. II. izreke, tužiteljica obvezana isplatiti tuženiku 3.125,00 kn na ime parničnih troškova.

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja:

1. „Na koji način, odnosno temeljem kojeg propisa je, do stupanja na snagu Zakona o radu (Narodne novine broj: 149/09, 61/11 i 82/12), trebalo radniku dostavljati Odluke kojima se odlučuje o njegovom statusu u radnom odnosu?“

2. „Kada dospijeva obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza i otkaznog roka koji je radniku priznat, te određen Zakonom o radu i Odlukom o otkazu, a s tim u vezi i pitanje od kojeg trenutka se radnik, tj. tužiteljica mogla valjano odreći otpremnine ili dijela otpremnine, tj. da li je valjano odricanje od otpremnine koje je učinjeno prije isteka otkaznog roka?“

a čiju važnost nalazi u tome što je o tim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske u pojedinim svojim odlukama izrazio pravno shvaćanje koje je suprotno onom iz pobijane presude. Predloženo je stoga preinačiti obje nižestupanjske presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, a podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koje se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje u reviziji, valja istaknuti da tužiteljica u reviziji nije izložila razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, pozivanje tužiteljice na revizijsku odluku broj Revr 215/07-2 od 13. studenoga 2007. u kojoj se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u ovom postupku, po ocjeni ovog suda ne predstavlja valjano izlaganje razloga važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Osporavajući pobijanu presudu drugo postavljenim pravnim pitanjem tužiteljica u reviziji dovodi u pitanje pravilnost pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova o pravu odnosno mogućnosti tužiteljice da se odrekne dijela otpremnine, a prije no što je istekao otkazni rok dat tužiteljici u odluci o otkazu ugovora o radu sadržanog u odluci o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Pri tome se tužiteljica poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to Revr 607/2006-2 od 29. svibnja 2007., Revr 307/2007-2 od 19. lipnja 2007., Revr 544/2007-2 od 17. rujna 2007. i Rev 1747/1999-2 od 15. ožujka 2000. u kojima je, a kod činjeničnih utvrđenja:

- da je radnik – tužitelj istog dana ali prije nego je poslodavac – tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu radniku potpisao izjavu da je suglasan s otkazom ugovora o radu, da neće koristiti otkazni rok i pristao na isplatu otpremnine u ugovorenom iznosu, a

- da obveza poslodavca na isplatu otpremnine dospijeva danom prestanka radnog odnosa tj. istekom otkaznog roka, no

- da su u tim slučajevima radnik i poslodavac ugovorili isplatu otpremnine prije nastanka obveze poslodavca

ocjenjeno da je takvo odricanje od otpremnine bez pravnog učinka.

Obzirom na stanje spornog spisa predmeta i u njemu utvrđenje sudova:

- da je tužiteljici odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 10. prosinca 2009. dostavljena 11. prosinca 2009.,

- da je tužiteljica 22. prosinca 2009. izjavila tuženiku da se odriče osporavanja dopuštenosti otkaza pa da je slijedom toga Odluka o otkazu postala konačna i pravomoćna 22. prosinca 2009., nakon čega

- je 24. prosinca 2009. između stranaka sklopljen Sporazum kojim je uz ostalo izričito navedeno da je tužiteljici radni odnos prestao 23. prosinca 2009. i da se odriče otkaznog roka, te ujedno navedeno da prema čl. 34. Kolektivnog ugovora tužiteljici bi na ime otpremnine pripadalo 170.000,00 kn, no da se ona odriče dijela otpremnine od 51.000,00 kn, a prihvaća isplatu dijela otpremnine od 119.000,00 kn,

- da je tužiteljica izjavom od 22. prosinca 2009. potvrdila primitak odluke o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora s danom 11. prosinca 2009. koju nije pobijala,

proizlazi da činjenični supstrat ovog spisa predmeta nije jednak onome iz spisa predmeta na koje se referiraju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se revizija poziva u pravcu dokazivanja postojanja razloga važnosti postavljenog pitanja. Naime, pobijana presuda polazi od utvrđenja da se tužiteljica odrekla prava na dio pripadajuće otpremnine nakon prestanka radnog odnosa i nakon što joj je ta odluka uručena, te nakon što se ona odrekla pobijati takvu odluku o otkazu. U takvim okolnostima ona je bila ovlaštena sporazumjeti se glede svojih prava koja joj proizlaze na temelju odluke o otkazu, pa tako i odreći se prava na otkazni rok, što je i učinila, kao i odreći se dijela otpremnine, što je učinila. U takvim okolnostima, a kada se tužiteljica odrekla prava na otkazni rok, potpuno je neodlučno pitanje zbog kojeg se podnosi ova revizija, pa time ni razlog važnosti tog pitanja (na koje se poziva revizija) u smislu pozivanja na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije relevantan, pošto se ne radi o činjenično istovrsnim predmetima.

Slijedom navedenog reviziju je trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.