Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1257/1997-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court allows appeal, overturning lower court's damages award due to incorrect application of law regarding net income calculation.

Numero d'incarto Rev-1257/1997-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a final judgment awarding damages for personal care and nursing. The lower courts incorrectly applied the law by using a discretionary rate instead of calculating the net income of a hypothetical person capable of providing the necessary assistance in the plaintiff's location. Consequently, the court revoked the lower judgments regarding the care damages and remanded the case for a new trial to determine the correct compensation amount based on actual market rates.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 223. ZPP; čl. 395. st. 2. ZPP: When a specific person capable of providing assistance exists in the relevant location, the court must determine the net income of such a person rather than applying a discretionary rate.

Parole chiave

Generato dall'IA
damages for personal care net income calculation discretionary rate error remand for retrial wrongful application of law

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1257/1997-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. M. iz Z., zastupana po punomoćniku M. H., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. svibnja 1996. godine, br. Gž 4537/95, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1994. godine, br. Pn 1656/92, u sjednici održanoj 29. studenog 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Revizija se prihvaća kao osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 1996. godine, br. Gž 4537/95 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1994. godine, br. Pn 1656/92, u dijelu dosuđene naknade na ime tuđe pomoći i njege kao i odluka o trošku i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik iz osnova naknade štete tužiteljici isplatiti svotu od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. prosinca 1994. godine, te na ime mjesečne rente iznos od 280,00 kn počam od 1. listopada 1994. godine pa nadalje, a za više traženi iznos od 50.000,00 kn tužbeni zahtjev je odbijen. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.224,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, a djelomično prihvaćena kao osnovana žalba tuženika, tako da je preinakom prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev, na ime dosuđene naknade za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, preko dosuđene svote od 70.000,00 do 90.000,00 kn (tj. za 20.000,00 kn), dok je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je dosuđena naknada na ime tuđe pomoći i njege.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude u dijelu dosuđene svote na ime tuđe pomoći i njege, tuženik je pravovremeno izjavio dopuštenu reviziju pozivom na revizijski razlog: pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložio je da preinakom nižestupanjskih presuda u pobijanom dijelu tužbeni zahtjev bude odbijen, podredno da presuda u tom dijelu bude ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se tuženik obveže da joj naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu nastalu zbog ozljede zadobivene u prometnoj nesreći, koju je uzrokovao osiguranik tuženika.

U ovom stadiju postupka nije prijeporna pasivna legitimacija i puna odgovornost tuženika. Prijeporna je pravilnost utvrđene naknade za tuđu pomoć i njegu.

U postupku je, među ostalim, utvrđeno:

- da je, kao posljedica ozljede koju je tužiteljica zadobila u prometnoj nesreći, njena životna aktivnost smanjena ukupno za 50% od čega se 15% odnosi na slabiji vid, a preostalih 35% zbog nastupjelog psihoorganskog sindroma,

- da je tužiteljici trebala tuđa pomoć nakon izlaska iz bolnice za 3 mjeseca po 6 sati na dan, za vrijeme od jedne godine 2 sata na dan, a od 10. rujna 1994. godine, vezano za teže kućanske poslove (pospremanje stana) po 7 sati tjedno.

Prvostupanjski je sud po slobodnoj ocjeni, primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP), utvrdio visinu naknade tuđe pomoći, tako da je ocijenio primjernom naknadu od 6,55 kn za jedan sat pružene pomoći, te za vrijeme do 30. rujna 1994. godine tužiteljici iz tog osnova dosudio naknadu u visini od 10.000,00 kn, a od 30. rujna 1994. godine mjesečnu rentu u visin od 280,00 kn, računajući jedan sat pružene pomoći po 10,00 kn.

S razlogom revident prigovara pravilnost primjene materijalnog prava glede utvrđene visine naknade za tuđu pomoć.

Naknada za tuđu pomoć predstavlja novčani oblik materijalne štete, visina koje naknade se utvrđuje prema netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu.

Za slučaj da takva osoba ne postoji u mjestu gdje se tuđa pomoć treba pružiti, visina naknade utvrđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.

Tužiteljica, prema podacima u spisu, prebiva u Z., pa je izvjesno da u Z. postoje osobe sposobne tužiteljici pružiti potrebnu joj pomoć, iz čega slijedi da sud nije imao osnova da visinu naknade za tuđu pomoć utvrđuje po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe čl. 223. ZPP, već je trebalo utvrditi visinu netto zarade osobe koja bi tužiteljici mogla pružiti potrebnu pomoć.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi visinu netto zarade osobe sposobne da tužiteljici pruži potrebnu pomoć, čime je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zato je reviziju valjalo prihvatiti kao osnovanu i riješiti kao u izreci (čl. 395. st. 2. ZPP).

U nastavku će prvostupanjski sud utvrditi činjenicu na koje je gore ukazano, te nakon toga odlučiti o tužbenom zahtjevu upravljenom na naknadu tuđe pomoći.

U Zagrebu, 29. studenog 2000. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.