Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1630/1996-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to correct application of tort liability law.

Numero d'incarto Rev-1630/1996-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as unfounded, upholding the lower courts' judgment ordering compensation for vehicle damage. The defendant argued procedural violations and lack of documentation, but the court found she had access to the file and the driver was already convicted for the accident. The court ruled that the lower courts correctly applied the Tort Obligations Act regarding the military driver's liability and the calculated damage amount.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima; čl. 393. Zakona o parničnom postupku: An appeal is rejected when the lower courts correctly applied substantive law regarding tort liability and accurately assessed damages, even if the appellant claims procedural defects that were already dismissed or were not decisive.

Parole chiave

Generato dall'IA
tort liability vehicle damage military vehicle appeal dismissal procedural norms compensation assessment civil procedure

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Kako je konkretna šteta nastala pogonom motornog vozila u vlasništvu tuženice, to su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su je utvrdili odgovornom za tu štetu (čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuženicu obvezali da tužitelju naknadi štetu, pa je stoga reviziju tuženice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1630/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz S. B., koga zastupa Ž. R., odvjetnik u S. B., protiv tuženice R. H., koju zastupa Javno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske, radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 21. veljače 1996. br. Gž 1022/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 6. srpnja 1995. br. P 1301/94-13, u sjednici održanoj dana 31. ožujka 1999.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 5.907,20 kn zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji sud drugog stupnja je ocijenio prigovor tuženice što ga je ova stavila u žalbu protiv presude suda prvoga stupnja, da je naime taj sud povrijedio procesne norme, te je taj prigovor ocijenio neosnovanim i kao takvog ga odbio, a zato je dao i razloge.

Tuženica također neosnovano ukazuje u reviziji da je sud drugoga stupnja propustio provijeriti njezine navode u žalbi da njoj nije dostavljena dokumentacija vezana za činjenice koje se tvrde u tužbi. Taj tuženičin prigovor naime nije od odlučne važnosti, jer je ona imala mogućnosti uvida u dokumentaciju priloženu spisu i stoga se na nju po potrebi očitovati. Spisu je naime priložen spis suca za prekršaje, otštetni zahtjev, izvid štete, te snimka oštećenog tužiteljevog vozila.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je pripadnik Hrvatske vojske upravljajući vozilom Hrvatske vojske skrivio prometnu nezgodu u kojoj je oštećeno tužiteljevo vozilo. Tužitelj zahtjevom svoje tužbe traži naknadu te materijalne štete.

Također je sud prvog stupnja utvrdio da je vozač vozila Hrvatske vojske koji je skrivio predmetnu prometnu nezgodu, konkretno I.Š., oglašen krivim rješenjem u prekršajnom postupku za tu nezgodu.

Kako je konkretna šteta nastala pogonom motornog vozila u vlasništvu tuženice, to su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su je utvrdili odgovornom za tu štetu (čl. 174. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

Sud prvog stupnja je utvrdio i visinu štete.

Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuženicu obvezali da tužitelju naknadi štetu, pa je stoga reviziju tuženice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 31. ožujka 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.