Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-182/2004-3 Generato dall'IA

Attempted murder appeal partially allowed regarding medical expert fees but rejected on conviction and sentence grounds.

Numero d'incarto I Kž-182/2004-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against a conviction for attempted murder and the associated court costs. While the court upheld the finding of guilt and the three-year prison sentence, it found the lower court's decision on financial liability contradictory. The defendant was previously exempted from defense costs due to poverty but was ordered to pay for expert medical and psychiatric evaluations. The court ruled that this contradiction was unjustified given the defendant's lack of current employment and realistic prospects for future employment, thus ordering the exemption from these specific expert fees.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku; činjenično utvrđeno da optuženik nema realne šanse za zaposlenje i plaćanje troškova vještačenja, a sud je proturječno oslobodio dužnosti naknade troškova obrane, ali istovremeno naložio plaćanje troškova sudskih vještačenja.

Parole chiave

Generato dall'IA
attempted murder court costs expert fees financial liability contradictory decision criminal procedure exemption from costs

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona
zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt.
čl. 63. Kaznenog zakona
čl. 67. Kaznenog zakona
čl. 80. Kaznenog zakona
čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka tako da se optuženik, temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, oslobađa dužnosti snašanja troškova sudsko-medicinskog vještačenja, u iznosu od 1.854,20 kn i psihijatrijskog vještačenja, u iznosu od 2.200,00 kn.
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 390. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 387. Zakona o kaznenom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 182/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Marijana Svedrovića, Senke Klarić-Baranović i Lidije Grubić-Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. B. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju, iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi opt. I. B. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu broj K- 113/03, od 19. prosinca 2003. godine, u sjednici vijeća održanoj 13. travnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba opt. I. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka tako da se optuženik, temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, oslobađa dužnosti snašanja troškova sudsko-medicinskog vještačenja, u iznosu od 1.854,20 kn i psihijatrijskog vještačenja, u iznosu od 2.200,00 kn.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba opt. I. B. kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje se presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Splitu proglasio krivim I. B. zbog kaznenog djela ubojstava u pokušaju, iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona (KZ) za koje mu je, primjenom propisa o ublažavanju kazne, izrekao kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 5 (pet) mjeseci. Temeljem čl. 63. KZ-a u izrečenu kaznu optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 10. srpnja 2003. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 67. KZ-a prema optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, a temeljem čl. 80. KZ-a sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to noža skakavca kojim je počinjeno kazneno djelo.

I Kž 182/04-3

Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u daljnjem tekstu ZKP) sud je obavezao optuženika da naknadi trošak sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 1.854,20 kn i trošak sudskog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.200,00 kn, dok ga je temeljem čl. 122. st. 4. ZKP-a oslobodio dužnosti snašanja troškova obrane po službenoj dužnosti i plaćanja paušala.

Protiv ove presude uložio je žalbu optuženik osobno i putem branitelja P. T., odvjetnika iz S. Presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, ali koja je posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu optuženika nije podnesen.

Postupajući u skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP-a prije održavanja sjednice vijeća spis je dostavljen na dužno razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić predložio je u pismenu broj KŽ-DO-444/04 od 12. ožujka 2004. godine da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a kod tog prijedloga ostao je i zamjenik glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavko Zadnik na sjednici vijeća.

Žalba optuženika je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj, kada tvrdi, da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a time što je obrazlažući oblik njegove krivnje, pošao od pogrešnog zaključka da je ubo oštećenika M. Č. tijekom vožnje "koja podrazumijeva trešnju i pomicanje tijela u prostoru", radi čega nije mogao jamčiti hoće li pogoditi u vitalne centre na vratu, iako je iz provedenih dokaza proizlazi da je u vrijeme kada je ubo oštećenika nožem motorkotač bio zaustavljen.

čnom stanju, a ne bitnu

Ovi navodi žalbe predstavljaju prigovor utvrđenom činjeni

povredu na koju se žalitelj poziva, jer se tvrdi da je sud pogrešno utvrdio jednu činjenicu i na njoj temeljio zaključak koji je nužno morao biti pogrešan.

Ovaj je sud, stoga, ispitao pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a i ocijenio da sud prvog stupnja nije počini niti jednu postupovnu povredu na koju je sud drugog stupnja dužan paziti po službenoj dužnosti, pa ni onu iz toč. 11. čl. 367., na koju se poziva žalitelj.

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je motiv njegovog postupanja bila želja da dođe do heroina, kojega je i tražio od oštećenika, a ovaj mu drogu nije dao.

Prije svega, valja reći, da je za učin kaznenog djela irelevantno iz kojih je pobuda počinitelj poduzeo radnje kojima je ostvario elemente kaznenog djela. Te poticajne okolnosti mogu, eventualno, biti od značaja prilikom odabira vrste i visine kazne u smislu čl. 56. KZ-a,

I Kž 182/04-3

kao okolnosti u kojima je djelo počinjeno, ali su i relevantne prilikom utvrđivanja da li je kazneno djelo počinjeno ili nije.

Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je pogrešan zaključak suda o tome da je on od oštećenika M. Č. tražio drogu, i nije točno da taj zaključak suda ne proizlazi niti iz jednog provedenog dokaza.

Oštećenik M. Č. iskazao je da je žalitelj od njega tražio novac, a ne drogu, ali je sud prvog stupnja iz okolnosti u kojima je optuženik tražio novac pravilno zaključio da ga je tražio da bi nabavio heroin. Oštećenik je, opisujući izgled i ponašanje optuženika, naveo da je izgledao loše, a kada je govorio da je osjetio da mu je podebljan jezik, što upućuje na to da se nalazio u apstinencionoj krizi. To proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. D. B. koja je iskazala da je apstinencijska kriza evidentirana u vrijeme dolaska optuženika u zatvor, dakle nedugo nakon događaja i da je djelo počinio u stanju "gladi za heroinom". Konačno, i iz njegove obrane proizlazi da je nakon odlaska oštećenika u bolnicu pretražio njegov motorkotač ne bi li našao drogu.

Ne može se, stoga, prihvatiti prigovor žalitelja da je sud "selektivno prihvatio obranu optuženika i iskaz oštećenika" i to samo u onom dijelu koji čini osnovanom pobijanu presudu, sugerirajući time da sud nije postupao u skladu s odredbom čl. 8. st. 1. ZKP-a i s jednakom pažnjom utvrđivao činjenice koje ga terete i koje mu idu u korist. Naprotiv, sud je s potrebnom pažnjom analizirao obranu optuženika i iskaz oštećenika uspoređujući ih s drugim provedenim dokazima i na taj način zaključio da je neuvjerljiva obrana u onom dijelu u kojemu optuženik tvrdi da je od oštećenika tražio novac da bi nabavio heptanon i u komuni za liječenje od ovisnosti olakšao si odvikavanje od droge.

Ne može se prihvatiti ni tvrdnja žalitelja da je sud iz pravilno utvrđenih činjenica izveo pogrešan zaključak o tome da je on, ubadajući nožem oštećenika u predjelu vrata, bio svjestan da ga može usmrtiti i pristao na nastupanje takve posljedice, dakle da je postupao sa neizravnom namjerom.

Optuženik u žalbi ponavlja obranu da nije htio oštećenika usmrtiti jer da je to htio nije bilo nikakvih zapreka da takvu odluku realizira. Zadao mu je tri brza udarca koja nisu bila jaka, a učinio je to ispred bolnice, gdje ga je oštećenik dovezao na njegovu molbu, upravo radi toga što nije htio riskirati nastupanje mogućih težih posljedica, a sud iz te činjenice pogrešno zaključuje da je tražio da ga dovede pred bolnicu iz straha od nastupanja najteže posljedice, smrti oštećenika, koje mogućnosti je bio svjestan.

Ovaj sud, međutim, smatra da je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza pravilno zaključio da je optuženik bio svjestan da radnjama koje poduzima može usmrtiti oštećenika i da je na nastupanje takve posljedice pristao.

Optuženik je u vrijeme događaja bio star 40 godina, radi se o obrazovanoj osobi, sa završenom srednjom školom, dakle o osobi i po životnom iskustvu i obrazovanju zna da se uz vrat protežu velike krvne žile, čijim presijecanjem dolazi do tako obilatog krvarenja koje može prouzrokovati smrt povrijeđene osobe u vrlo kratkom vremenu.

I Kž 182/04-3

I pored toga nesporno je da je on nožem ubo tri puta u vrat oštećenika pri čemu je jedan od uboda penetrirao u tkiva vrata u dubini od 3,5 cm.

S obzirom da iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka doc. dr. sc. M. D. proizlazi da se u području vrata, na kojemu su zadane povrede, nalazi jedna od glavnih krvnih žila i ogranci dviju arterija, da su udarci nožem zadani lakim do srednje jakim intenzitetom, da je jedna ubodna rana dubine 3,5 cm, s jedne strane, a s druge da se događaj zbio u mraku, da je oštećenik sjedio na motorkotaču a optuženik upravo sišao s njega, dakle da je motor vozila još uvijek radio, pravilno je zaključio sud prvog stupnja da pod tim okolnostima optuženik nije mogao biti siguran da oštećenika neće pogoditi u vitalne centre na vratu i usmrtiti ga, kao što on tvrdi u svojoj obrani navodeći da dobro poznaje anatomiju ljudskog tijela.

Ovaj zaključak ne temelji se isključivo na navodu suda da "vožnja na motorkotaču podrazumijeva i određenu trešnju i pomicanje tijela u prostoru" što se posebno ističe u žalbi, već na svim okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, vremenu i mjestu izvršenja, sredstvu kojim je djelo počinjeno i načinom na koji je to sredstvo upotrijebljeno.

Iz naprijed navedenih razloga ovaj sud, smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji odluka suda o odgovornosti optuženika, pravilno utvrđeno i da je sud na tako utvrđene činjenice pravilno primijenio zakon kada je postupanje optuženika pravno označio kao kazneno djelo ubojstva u pokušaju, počinjeno s neizravnom namjerom, o čemu je u presudi naveo jasne i logične razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

Ne može se prihvatiti niti žalbena tvrdnja da je optuženiku izrečena prestroga kazna.

Sud je optuženiku izrekao kaznu zatvora primjenom propisa o ublažavanju kazne upravo radi toga što je djelo koje je počinio ostalo u pokušaju i što ga je počinio u smanjeno ubrojivom stanju, kao što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka mr.sc.dr. D. B.

S obzirom na okolnost da je optuženik već ranije osuđivan i to zbog kaznenog djela sa elementima nasilja, kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ, po ocjeni ovoga suda izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine i pet mjeseci nije prestroga kaznena sankcija, već ona predstavlja nužnu mjeru društvenoga prijekora kojom će se postići opća svrha kažnjavanja propisana u čl. 6. i 50. KZ.

U pravu je međutim optuženik kada tvrdi da odluka suda o troškovima kaznenog postupka nije na zakonu osnovana.

Ta je odluka sama po sebi proturječna jer sud, nakon što je utvrdio da je optuženik nezaposlen i loših imovinskih prilika oslobađa ga dužnosti naknade troškova obrane po službenoj dužnosti i paušala, ali ipak ocjenjuje da on u buduće radom može steći sredstva i naknaditi troškove navedenih vještačenja.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da optuženik za sada ne može namiriti te troškove, a nema nikakvih realnih izgleda da se ubuduće zaposli i da ih namiri, kao što to u pobijanoj presudi navodi sud prvog stupnja.

I Kž 182/04-3

Radi toga valjalo je u tom dijelu prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti pobijanu presudu u odluci o troškovima kaznenog postupka na način kao što je učinjeno pod toč. I izreke ove presude, a u ostalom dijelu žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

Iz naprijed iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci (čl. 390. st. 1. i 387. ZKP).

U Zagrebu, 13. travnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.