Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-331/1998-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming incorrect depreciation rate due to vehicle usage duration.

Numero d'incarto Rev-331/1998-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment ordering compensation for vehicle theft. The defendant argued that the court incorrectly applied the depreciation rate because the vehicle was used for over three years, whereas the lower courts calculated it based on a shorter period. The court rejected this claim, ruling that the appeal was inadmissible because the defendant's argument concerned the factual determination of the vehicle's age and usage, not the correct application of legal rules.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 3.; Revizija je neosnovana kada se protivnički navodi temelji na tvrdnji da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, a ne na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Parole chiave

Generato dall'IA
Croatian Civil Procedure Appeal Inadmissibility Factual Determination Depreciation Rate Vehicle Theft Compensation Insurance Fraud Supreme Court Review

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 390. Zakona o parničnom postupku
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. stavak 2. točka 10. Zakona o parničnom postupku
čl. 385. stavak 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-331/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ljubice Munić, Marijana Ramušćaka i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. kolovoza 1997. godine broj Gž-7366/96-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1996. godine broj Pn-8764/95., u sjednici održanoj dana 11. listopada 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 24. lipnja 1996. godine broj Pn-7366/96-2 naloženo je tuženici platiti tužitelju iznos od 206.277,83 kuna s pripadajućom kamatom tekućom od 24. lipnja 1996. godine do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 41.740,00 kuna, u roku od 15 dana. Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 6. kolovoza 1997. godine broj Gž-7366/96-2 djelomično je preinačena prvostupanjska presuda, te je tuženoj naloženo da tužitelju plati iznos od 180.221,23 kuna s pripadajućom kamatom i parničnim troškom, dok je, točkom II. presude, tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.056,60 kuna.

Protiv navedene presude tuženica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno na činjenično stanje utvrđeno u tijeku postupka jer je prva registracija vozila tužitelja izvršena u ožujku 1990. godine, pa kako se štetni događaj zbio u prosincu 1993. godine, vozilo je bilo u uporabi 3 godine i 9 mjeseci, a ne 2 godine i 9 mjeseci, čime se pokazuje razlika u visini stope amortizacije a time i u visini cjelokupne štete koja je tužitelju nastala. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude u skladu s revizijskim navodima tako da se tužitelja odbije s dijelom tužbenog zahtjeva iznad 142.684,57 kuna, te razmjerno smanjiti parnični trošak.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 - dalje ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 354. stavka 2. točke 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok druge bitne povrede odredaba ZPP nisu niti bile razlog za izjavljivanje revizije.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđena je činjenica da je vozilo tužitelja, koje je otuđeno dana 31.12.1993. godine, proizvedeno 26.1.1990. godine, te je sudski vještak prilikom utvrđivanja vrijednosti vozila primijenio određenu stopu amortizacije u skladu sa starošću vozila, odnosno utvrdio stupanj rabljenosti vozila od 43%. U skladu s nalazom vještaka, koji je izračunao vrijednost vozila kao i dodatne osigurane opreme, sud je utvrdio da je visina potraživanja tužitelja 212.495,08 kuna, što je umanjeno za iznos od 6.147,25 kuna na ime neisplaćene premije, te je tužitelju dosuđeno 206.277,83 kuna s pripadajućom kamatom od donošenja prvostupanjske presude. Drugostupanjski sud po žalbi tuženika smanjio je dosuđeni iznos štete za 26.056,60 kuna, jer je prema odredbi članka 8. stavak 1. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska pri obračunu i likvidaciji totalne štete nastale ostvarenjem rizika krađe obvezno odbiti franšizu za krađu u visini od 15% od vrijednosti štete ako je vozilo bilo osigurano od rizika punog kasko osiguranja. Kako navedeni Uvjeti predstavljaju materijalno pravo, drugostupanjski je sud preinačio prvostupanjsku presudu te obvezao tuženika na isplatu iznosa od 180.221,23 kuna s kamatom i troškom.

U reviziji tuženik sada navodi da je na činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer je vozilo bilo u uporabi dulje nego je to utvrđeno, pa je stoga pogrešno utvrđena stopa amortizacije, te potom izvodi obračun vrijednosti vozila utemeljen na višoj stopi amortizacije od one utvrđene po prvostupanjskom sudu. Pritom se tuženik poziva na odredbe svojih Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska, koji, u članku 21., predviđaju da se amortizacija utvrđuje na temelju starosti vozila, prijeđenih kilometara i općeg stanja vozila, uz primjenu odgovarajućih mjerila. Iz istoga bi proizlazilo da je činjenično stanje, na koje su primijenjene odredbe Uvjeta, nepravilno utvrđeno jer je starost vozila veća od one koja je utvrđena u postupku, (iako je ista utvrđena prema godini proizvodnje vozila), a ne da su odredbe Uvjeta nepravilno primijenjene. Radi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, ne može se izjaviti revizija, kako je to predviđeno odredbom čl. 385. st. 3. ZPP.

Kako dakle nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje tužiteljica ukazuje, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.