Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to violation of right to trial within reasonable time.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia ruled that the lower court must decide a pending property case within six months and awarded compensation to the plaintiffs. The plaintiffs argued that their constitutional right to a trial within a reasonable time was violated after an 11-year, 6-month litigation process involving multiple stays and remittals. The court found the proceedings non-economic and unconstitutional due to excessive delays, particularly a three-year period of inactivity, and ordered the state to pay damages.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 27. st. 1. ZS; čl. 29. st. 1. Ustava: The right to a trial within a reasonable time is a constitutional guarantee; prolonged proceedings with unjustified delays constitute a violation of this right, entitling the parties to state compensation.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 1099/08-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I-predlagatelja A. I. pok. M., iz Ž. i II-predlagateljice M. C. pok. M., iz P., oboje zastupani po punomoćnicima R. B. i R. B., odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda u P., …, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 31. srpnja 2008., dana 18. svibnja 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru dužna je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem P-3314/09 (prije pod poslovnim brojevima P-96/90, P-76/01, P-191/91, P-419/08) u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. I-predlagatelju A. I. iz Ž. i II-predlagateljici M. C. iz P., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 14.000,00 kn (četrnaesttisućakuna) svakome.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz stavka II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelji su 31. srpnja 2008. podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05, 16/07 i 113/08 dalje: ZS), smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka vođenog kod Općinskog suda u Biogradu na moru pod poslovnim brojem P-96/90 (kasnije P-76/01, P-191/91, P-419/08 i P-3314/09) koji se, u vrijeme podnošenja zahtjeva nalazio kod Županijskog suda u Zadru.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili o optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru, poslovni broj P-96/90 (kasnije P-76/01, P-191/91, P-419/08 i P-3314/09), telefonske provjere ovog suda kod nadležnih sudova i očitovanja Županijskog suda u Zadru od 9. veljače 2008., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01- dalje: Ustav):
- 7. ožujka 1990. Općinskom sudu u Biogradu na moru tužbu su podnijeli I-tužitelj M.
I. i II-tužiteljica M. P. protiv tuženika I. Š. radi predaje u posjed te je predmet zaveden pod poslovnim brojem P-96/90,
- sud je na ročištu održanom 23. svibnja 1990. rješenjem poslovni broj P-96/90 utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva (članak 193. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje u tekstu: ZPP), dok je presudom zbog izostanka (članak 332. ZPP) istog poslovnog broja prihvaćen tužbeni zahtjev;
- tuženik je podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje (članak 117. ZPP) 7. veljače 1990., a koji prijedlog je rješenjem poslovni broj P-96/90 od 21. lipnja 1990. odbijen kao neosnovan;
- protiv presude zbog izostanka od 23. svibnja 1990. tuženik je podnio žalbu 30. siječnja 1991., a protiv rješenja od 21. lipnja 1990. tuženik je podnio žalbu 7. veljače 1991. te je cijeli spis dostavljen Okružnom sudu u Zadru radi donošenja odluke o podnesenim žalbama;
- rješenjem Okružnog suda u Zadru poslovni broj Gž-399/91 od 24. travnja 1991. odbačena je žalba tuženika podnesena protiv presude zbog izostanka Općinskog suda u Biogradu na moru od 23. svibnja 1990., dok je rješenjem poslovni broj Gž-400/91 od 24. travnja 1991. preinačeno rješenje od 21. lipnja 1990. i riješeno da se dozvoljava tuženiku povrat u prijašnje stanje;
- na ročištu održanom 2. rujna 1991. sud je raspravljao o meritumu spora, a na ročištu održanom 16. rujna 1991. saslušao je svjedoka V. S. te je održao ročište 7. veljače 1994;
- na ročištu održanom 28. rujna 1994. saslušana je svjedokinja L. Š., a na ročištu održanom 24. listopada 1994. je saslušana je svjedokinja M. Š., a zamolbenim putem je kod Općinskog suda u Biogradu na moru 14. prosinca 1994. saslušan svjedok K. B.;
- sud je na ročištu održanom 8. veljače 1995. saslušao stranke, nakon čega je zamolbenim putem ponovno saslušan svjedok K. B. kod Općinskog suda u Zadru 7. ožujka 1997;
- na ročištu održanom 31. ožujka 1998. sud je raspravljao o meritumu spora, a ročište zakazano za 18. svibnja 1998. odgođeno je;
- na ročištu održanom 18. svibnja 1998. sud je saslušao stranke, kao i na ročištu održanom 18. lipnja 1998. kada je zaključio glavnu raspravu te je presudom poslovni broj P- 191/91 odbijen tužbeni zahtjev;
- protiv navedene presude žalbu su podnijeli tužitelji 17. rujna 1998. povodom koje je rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-621/98 od 31. siječnja 2001. ukinuta presuda Općinskog suda u Biogradu na moru poslovni broj P-191/91 od 18. lipnja 1998. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje;
- sud je povodom prijedloga tužitelja odgodio ročište zakazano za 24. listopada 2001., a na ročištu održanom 12. prosinca 2001. sud je odredio provođenje uviđaja uz sudjelovanje vještaka mjernika za 21.veljače 2002. te ponovno za 25. travnja 2002. koji uviđaj je proveden;
- sud je dopisom od 8. studenoga 2005. požurivao vještaka da dostavi nalaz i mišljenje;
- vještak mjernik dostavio je svoj nalaz i mišljenje uz podnesak od 17. studenog 2005;
- na ročištu održanom 12. travnja 2006. II-tužiteljica je izvijestila sud o smrti I- tužitelja i da su njegovi nasljednici A. I. (ovdje I-predlagatelj) i M. C. (ovdje II- predlagateljica);
- u podnesku od 25. travnja 2006. tužitelji su preinačili tužbu naznačujući pored II- tužiteljice umjesto pokojnog I-tužitelja njegove nasljednike A. I. kao I-tužitelja (ovdje I- predlagatelj) i M. C. kao II-tužiteljicu (ovdje II-predlagateljica);
- na ročištu održanom 25. svibnja 2006. sud je utvrdio da je nastupilo mirovanje postupka zbog nedolaska uredno pozvanih tužitelja (članak 216. stavak 1. ZPP);
- tužitelji su 30. svibnja 2006. podnijeli prijedlog za povrat u prijašnje stanje, povodom kojeg je sud održao ročište 5. srpnja 2006. i raspravnim rješenjem je dozvolio tužiteljima povrat u prijašnje stanje radi propuštanja ročišta;
- na ročište održano 5. rujna 2006. nije pristupio uredno pozvani svjedok I. Š., a na ročištu od 18. rujna 2006. nije pristupila svjedokinja M. Š. koju je sud saslušao na ročištu održanom 28. rujna 2006. na kojem je zaključio glavnu raspravu koju je preotvorio rješenjem od 12. listopada 2006. (članak 305. ZPP);
- na ročištu održanom 13. lipnja 2007. sud je zaključio glavnu raspravu, a na ročištu održanom 21. lipnja 2007. donesena je i objavljena presuda poslovni broj P-76/01 kojom je odbijen tužbeni zahtjev;
- protiv navedene presude tužitelji su podnijeli žalbu 19. srpnja 2007., a 10. kolovoza 2007. je tuženik podnio odgovor na žalbu tužitelja te je cijeli spis dostavljen Županijskom sudu u Zadru radi donošenja odluke o podnesenoj žalbi;
- rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1634/07 od 25. lipnja 2008. ukinuta je presuda poslovni broj P-76/01 od 21. lipnja 2007. i predmet je vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave;
- prvostupanjski postupak je nastavljen pod poslovnim brojem P-419/08, a poslije se vodi pod poslovnim brojem P-3314/09 i još nije dovršen.
Pravno relevantno razdoblje odlučno kod ocjene pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja.
Međutim, prednik predlagatelja je kao tužitelj u parničnom predmetu podnio tužbu 7. ožujka 1990. pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja teče tek od 6. studenoga 1997. (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5. studenoga 1997.- „Narodne novine“ Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02) i traje do dana donošenja ove odluke 18. svibnja 2009. Dakle, predmetni parnični postupak je trajao 11 (jedanaest) godina, 6 (šest) mjeseci i 12 (dvanaest) dana.
Ocjenjujući postupanje nadležnih sudova Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je u predmetnom postupku zanemareno načelo ekonomičnosti postupka iz odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 dalje u tekstu: ZPP), jer su sudovi dopustili da predmetni postupak i nakon proteka preko devetnaest godina od podnošenja tužbe i dalje traje. Iako je prvostupanjski sud poduzimao brojne radnje u postupku (održavao ročišta, saslušavao stranke i svjedoke, proveo uviđaj uz sudjelovanje vještaka mjernika), njegovo postupanje ne može se ocijeniti ažurnim i učinkovitim. Sud je imao dugi zastoj u trajanju od preko 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci (od 25. travnja 2002. kada je proveden uviđaj uz sudjelovanje vještaka mjernika do 17. studenoga 2005. kada je zaprimljen u spis nalaz i mišljenje vještaka mjernika). Tijekom tog razdoblja sud je samo jednim dopisom i to tek 8. studenoga 2005. požurivao vještaka da izradi nalaz i mišljenje. Predmet se nalazio tri puta u žalbenim stadijima kod Županijskog suda u Zadru (prvi put je drugostupanjskim rješenjem preinačeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje te je dozvoljen povrat u prijašnje stanje, a drugi i treći put je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje), ali ta okolnost ne može opravdati trajanje postupka.
Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je ukupnim trajanjem sudskog postupka i postupanjem nenadležnog suda u pravno relevantnom razdoblju, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
Prema ocjeni ovoga suda, u konkretnom slučaju je riječ o činjenično i pravno složenom predmetu, jer je predmet spora (vlasničkopravni) zahtjev tužitelja, kao nasljednika, da im tuženik kao posjednik bez valjane pravne osnove, preda u posjed nekretninu, radi čega je bilo potrebno provesti opsežan dokazni postupak.
Prednik predlagatelja kao I-tužitelj nije doprinio trajanju postupka svojim ponašanjem, ali ovdje predlagatelji kao njegovi nasljednici koji su preuzeli postupak poslije njegove smrti su u manjoj mjeri doprinijeli trajanju postupka svojim ponašanjem i to nedolaskom na ročište od 25. svibnja 2006. zbog čega je nastupilo mirovanje postupka.
Imajući na umu trajanje postupka i neekonomično postupanje suda ovaj sud ocjenjuje da je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku osnovan. Visinu naknade u iznosu od 14.000,00 kn (četrnaesttisućakuna) svakom predlagatelju Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, uz uvažavanje socijalnih i općepoznatih složenih i otežanih ukupnih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.
Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 18. svibnja 2009.
S U D A C
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.