Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž R-290/2016-2 Generato dall'IA

Court dismisses appeal upholding employer's right to terminate contract due to serious breach of duty.

Numero d'incarto Gž R-290/2016-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Court of Appeal dismissed the employee's appeal against the first-instance judgment, confirming the employer's right to terminate the employment contract. The employee claimed the dismissal was invalid because he possessed a valid vocational qualification, while the employer argued he had lost the trust of the employer due to submitting a forged diploma. The court ruled that the employer had a justified reason for immediate termination under labor law, as the employee's actions constituted a particularly serious breach of duty, making the continuation of the employment relationship impossible.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Članak 116. Zakona o radu; Članak 365. Zakona o parničnom postupku: Poslodavac ima opravdan razlog za izvanredni otkaz ako radnik počin osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, čime nastaje nemogućnost nastavka radnog odnosa.

Parole chiave

Generato dall'IA
labor law termination of contract serious breach of duty forged diploma justified reason for dismissal labor dispute appeal court

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 116. Zakona o radu
čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku
Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka.
čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Poslovni broj Gž R-290/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković, predsjednice vijeća te Helene Randić, sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1347/15 od 18. ožujka 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 21. srpnja 2016. godine,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se p o t v r đ u j e presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1347/15 od 18. ožujka 2016. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. travnja 2015. godine i odluke tuženika od 7. svibnja 2015., da stoga radni odnos tužitelja nije prestao te da se naredi tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto automehaničara, uz naknadu troškova postupka, sve pobliže navedeno u toč. I/1., I/2. i II. izreke. Istom presudom u toč. III. izreke tužitelj je obvezan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka od 2.500,00 kn. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troška postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U donošenju pobijane presude nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 354.st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud u povodu žalbe pazi po službenoj dužnosti.

Tužitelj nije u pravu kada u žalbi sadržajno ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, to stoga jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi presude su jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene izvedenih dokaza te se presuda može ispitati.

Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenim odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 15. travnja 2015 te odluke od 7. svibnja 2015. kojom nije udovoljeno tužiteljevu zahtjevu za zaštitu prava, uz utvrđenja da radni odnos tužitelju nije prestao te obvezu tuženika da tužitelja vrati na rad. Prvostupanjski sud po provedenom postupku u bitnom utvrđuje:

- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima radnog mjesta automehaničara u servisu autobusa još od 1988. godine (prvi ugovora o radu sklopljen 26. siječnja 1988.);

- da je tužitelj po zasnivanju radnog odnosa bio raspoređen na poslove radnog mjesta "automehaničar", kao radno mjesto V grupe složenosti poslova, potom na radno mjesto "automehaničar za intervencije", kao radno mjesto VI grupe složenosti (od 1. studenoga 1993.) te da je temeljem sklopljenog ugovora o radu od 1. travnja 2004. ponovno obavljao poslove radnog mjesta "automehaničar";

- da je prema opisu poslova i predviđenim uvjetima, za oba radna mjesta zahtijevala se ista stručna sprema, tj. V ili IV stupanj stručne spreme, slijedom čega da upis stečene stručne spreme VKV automehaničar prema Svjedodžbi o završenom obrazovanju Škola nije bio preduvjet za raspored tužitelja na radno mjesto "mehaničar za intervencije", a veći koeficijent tog radno mjesta u odnosu na radno mjesto "mehaničar" posljedica je složenosti poslova, a ne stručne spreme;

- da je odlukom tuženika od 15. travnja 2015. tužitelju izvanredno otkazan ugovor o radu, da je navedenom odlukom tužitelju stavljeno na teret što je u radnom odnosu koristio svjedodžbu o završenom obrazovanju Škola broj matične knjige: 1046/XII, djelovodni broj: 07-42-195/90 od 30. kolovoza 1990., kojom je tužitelj stekao stručnu spremu VKV automehaničar;

- da je škola, kao pravni sljednik te škole dostavila očitovanje u kojem navodi da se tužitelj ne nalazi u njihovoj evidenciji;

- da je završna svjedodžba tužitelja koja predstavlja dokaz o stečenoj stručnoj spremi, nevjerodostojna i da tužitelj nije stekao stručnu spremu kako je navedeno u svjedodžbi i kako je upisano u radnoj knjižici;

- da je tužitelj kod sklapanja ugovora o radu tuženiku predao radnu knjižicu u kojoj se navodi nevjerodostojna svjedodžba, kao i lažni dokaz o postojanju stručne spreme i kvalifikacije;

- da je tuženik u skladu s odredbom čl. 150. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR) proveo postupak savjetovanja prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu, kao i da je u smislu odredbe čl. 119. ZR-a omogućeno tužitelju da iznese svoju obranu, slijedom čega je tužitelj dostavio tuženiku svjedodžbu o završenom obrazovanju Srednjoškolskog centra u M., kojom je stekao 3. stupanj stručne spreme zanimanja bravar i automehaničar. Prvostupanjski sud na temelju tih činjeničnih utvrđenja smatra da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka i to zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a, budući da je prilikom sklapanja ugovora o radu sa tuženikom, predao radnu knjižicu u kojoj se navodi nevjerodostojna svjedodžba kao i lažni dokaz o stručnoj spremi i kvalifikaciji, a zbog čega je tuženik kao njegov poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, a koji gubitak povjerenja predstavlja osobito važnu činjenicu zbog koje radni odnos tužitelja kod tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i njihovih interesa više nije moguć. Stoga donosi pobijanu odluku, dok o trošku odlučuje primjenom odredbe čl. 154. st. 1. te Tbe. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12- 118/14, dalje Tarifa).

Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja u svemu prihvaća i ovaj sud.

Naime, odredba čl. 116. ZR-a propisuje da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć (st. 1.); ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (st. 2.)

Polazeći od utvrđenih činjenica da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu s tuženikom još 1988. god., kao dokaz da ispunjava uvjete radnog mjesta za koje je zasnovao radni odnos priložio svjedodžbu o završenom obrazovanju Srednjoškolskog centra u M., kojom je stekao 3. stupanj stručne spreme zanimanja automehaničar, da bi potom od 1990. god. koristio svjedodžbu o završenom obrazovanju Škola u evidencije koje škole se tužitelj ne nalazi, radi čega čega je tuženik kao njegov poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, i prema stajalištu ovog suda tuženik je imao opravdan razlog da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu sukladno odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a budući da takvo njegovo postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa.

Neosnovani su žalbeni navodi da je nevjerodostojnost svjedodžbe utvrđena isključivo temeljem dopisa škole, s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tužitelj ne osporava da Škola nije pohađao te da nije stekao svjedodžbu koju je predao poslodavcu (iskaz tužitelja – list 112 spisa).

Irelevantni su žalbeni navodi da je tužitelj još 1988. god. zasnovao radni odnos temeljem važeće svjedodžbe Srednjoškolskog centra u M., jer je isti naknadno poslodavcu dostavio svjedodžbu o stečenoj stručnoj spremi VKV mehaničara, koju nije stekao, a koju je i upisao u radnu knjižicu. S obzirom na izneseno irelevantni su i žalbeni navodi da tužitelju za potrebe radnog mjesta na kojem je bio zaposlen nije trebala stručna sprema stečena temeljem nevjerodostojne diplome, kao i činjenica postojanja ili ne kaznenog djela krivotvorenja javne isprave, s obzirom da je temeljem tužiteljevih navoda oborena presumpcija istinitosti sadržaja svjedodžbe, radi čega nije bilo potrebno da ista bude i formalno poništena za zaključak da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, a što je sve kao pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

Imajući u vidu navedene razloge ovaj sud smatra da je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz pa je tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitosti odluke o otkazu odbijen pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava.

Kako sud nije utvrdio otkaz nedopuštenim, što znači da je radni odnos tužitelja zakonito prestao, pravilno je sud prvog stupnja našao neosnovanim tužbeni zahtjev da se naloži njegovo vraćanje na posao na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza ugovora o radu.

Pravilna je i zakonita i odluka o trošku postupka.

Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 21. srpnja 2016. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Filka Pejković