Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to property dispute value limits under Civil Procedure Law.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the disputed property value fell below the statutory threshold for appellate review. The appellant sought to overturn lower court rulings confirming co-ownership and issuing land registry documents in two separate property disputes. The court applied the Civil Procedure Law to determine that appeals in property cases are restricted when the claimed value does not exceed specific monetary limits per defendant.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 3. ZPP; čl. 392. ZPP: Appeals in property disputes are inadmissible if the claimed value per defendant does not exceed the statutory monetary threshold.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1822/01-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Š. iz O., protiv tuženika 1. V. I. iz K. br. 44, P., koga zastupa S. J., odvjetnik u S. B., 2. R. I., 3. R. J. i 4. R. S., u N., radi utvrđenja suvlasništva na nekretninama i izdavanja tabularne isprave, te u pravnoj stvari protutužitelja-tuženika V. I. protiv ostalih stranaka kao protutuženika, radi utvrđenja vlasništva na nekretninama i izdavanja tabularne isprave, rješavajući reviziju protutužitelja-tuženika V. I. izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 14. lipnja 1999. godine broj Gž-29/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 8. listopada 1998. godine broj P-941/89-35, u sjednici održanoj dana 27. studenog 2001. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija protutužitelja-tuženika V.I. odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužiteljica-protutužena V.Š. suvlasnica u 1/3 dijela na nekretninama pobliže označenim u izreci te presude, te su tuženici obvezni joj izdati valjanu tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti presuda, a odbijen je tužbeni zahtjev protutužitelja-tuženika V.I. za utvrđenje da je vlasnik istih nekretnina kao i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, koju će u protivnom zamijeniti presuda.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika-protutužitelja V.I. i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik-protutužitelj V.I.iz svih revizijskih razloga s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i odbaci tužba ili da se ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova revizije.
Tužiteljica-protutužena i ostali protutuženici na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Tužiteljica V.Š. je protiv tuženika V.I., R.I., R.J. i R.S. podnijela tužbu radi utvrđenja da je suvlasnik u 1/3 dijela predmetnih nekretnina i radi izdavanja tabularne isprave. Tužba je podnesena prvostupanjskom sudu 24. svibnja 1989. godine, a vrijednost predmeta spora označena je iznosom od 2,000.000 tadašnjih dinara, no s obzirom da je tužbom obuhvaćeno 4 tuženika u smislu čl. 196. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP) vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika je 500.000 tadašnjih dinara. Prema tada važećoj odredbi čl. 382. st. 3. ZPP revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenje kakve druge činidbe ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 800.000 tadašnjih dinara. Stoga je nedopuštena revizija tuženika V.I. u odnosu na pobijanje nižestupanjskih presuda kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice V.Š.
V.I. je protiv ostalih stranaka u ovom sporu podnio tužbu za utvrđenje da je vlasnik predmetnih nekretnina i radi izdavanja tabularne isprave. Tužba je podnesena prvostupanjskom sudu 25. listopada 1990. godine, a u njoj je vrijednost predmeta spora označena iznosom od 10.000 tadašnjih (konvertibilnih dinara), no kako je tužbom obuhvaćeno četvero tuženika u smislu čl. 196. st. 1. ZPP vrijednost predmeta spora u odnosu na svakog tuženika je 2.500 tadašnjih (konvertibilnih dinara). Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP tada važećoj revizija nije dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naveo ne prelazi 8.000 tadašnjih (konvertibilnih) dinara. Stoga je nedopuštena revizija V.I. i u odnosu na pobijanje nižestupanjskih presuda kojima je odbijen njegov tužbeni zahtjev kojega su nižestupanjski sudovi tretirali kao protutužbeni zahtjev, a njegovu tužbu kao protutužbu.
Iz iznesenih razloga valjalo je reviziju V.I. odbaciti kao nedopuštenu (čl. 392. ZPP).
U Zagrebu, 27. studenog 2001. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v. r.