Legislator Giurisprudenza & Legislazione
IV Kž-60/1991-2 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed; court rejected claim that trial relied solely on defendant's testimony against victim.

Numero d'incarto IV Kž-60/1991-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the victim's appeal against the lower court's decision to reject the request for a criminal investigation. The victim argued that the first-instance judgment relied exclusively on the defendant's testimony, yet the court found the original decision correct because the victim's own testimony was also considered in the first instance verdict. The court upheld the lower court's finding that unverified private notes lacked the credibility required to justify opening an investigation.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 397. st. 3. ZKP; The court may dismiss an appeal when the first-instance judgment correctly assessed the credibility of evidence and the appeal's claims regarding the basis of the verdict are unfounded.

Parole chiave

Generato dall'IA
criminal appeal dismissal credibility of evidence private notes admissibility investigation initiation threshold testimony sufficiency

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 397. st. 3. ZKP
Zato je valjalo po čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 60/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te Primorac Vladimira i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. D. T. zbog krivičnog djela iz čl 186. st. 3. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenog M. M. kao tužitelja podnesenoj protiv rješenja Okružnog suda u Zagrebu od 3-travnja 1991. Ko-2730/90, Kv- 168/91, u sjednici održanoj 5. lipnja 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika M. M., kao tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Okružni sud u Zagrebu je uvodno naznačenim rješenjem odbio zahtjev oštećenog M. M., kao tužitelja, da se provede istraga protiv D. T., zbog krivičnog djela iz čl. 186. st. 3. KZRH.

Protiv tog rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu izjavio je oštećenik kao tužitelj, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Drugostepeni sud prihvaća razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja.

Proizvoljna je tvrdnja u žalbi da je spominjana presuda kojom je oštećenik kao tužitelj bio sudjen zbog kriv. djela iz čl. 222. st. 3. KZH donijeta isključivo na iskazu ovdje okrivljene D. T., onda svjedoka, jer prema stanju stvari proizlazi drugačije, da je ta odluka temeljena, osim na njenom iskazu, još i na iskazu svjedokinje M. M., o čijem iskazu, mada se radilo o tzv. svjedoku po čuvenju, u presudi bili dati jasni razlozi vjerodostojnosti i značenja. Uz to valja dodati da je bilo i više svjedoka, Čije iskaze je sud ocijenio.

Prihvatljiva je ocjena data u pobijanom rješenju o tome da dvije privatno sačinjene bilješke nemaju onu vjerodostojnost koja bi izazvala osnovanost sumnje da je okrivljena počinila krivično djelo prema opisu u zahtjevu, i to upravo u onom stupnju kakav je potreban za otvaranje istrage. Ispravno se posumnjalo u vjerodostojnost tvrdnji u tim bilješkama jer niti jedna od njih nije bila potpisala po D. T. iako su se sadržajno u biti odnosile na tobožnje njene

IV Kž 60/1991-2

izjave, a isto tako, u obrani pred istražnim sucem ona je okolnosno i uvjerljivo obrazložila kako su je oštećenik kao tužitelj i tu spomenute osobe, prije svega njegova žena, nagovarali da izmijeni osporavani prikaz dogadjaja u vlaku.

Nisu pri tome za odluku o žalbi od značaja ni preostali navodi žalitelja o saslušavanju u privatnim bilješkama spomenutih osoba, kao svjedoka, te i svjedoka L.

M., odnosno o vršenju uvida u spise Osnovnog suda udruženog rada o radnom sporu i disciplinski predmet u MUP-u.

Zato je valjalo po čl. 397. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. lipnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Drakulić Milena, v.r.