Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-101/2011-6 Generato dall'IA

Criminal appeal dismissed; possession of heroin for sale not proven against defendant acquitted of trafficking charge.

Numero d'incarto I Kž-101/2011-6
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance judgment acquitting a defendant of drug trafficking. The defendant was found guilty of possession for personal use rather than trafficking, as evidence failed to prove intent to sell. The court rejected the claim that the factual description was unclear, noting the year discrepancy was admitted by the prosecutor and did not affect the core facts.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 354 t. 3 ZKP/97; čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP/97; When the prosecution fails to prove the intent to sell drugs, a defendant is acquitted of trafficking charges based on possession for personal use, and procedural errors regarding date typos do not constitute a material violation of criminal procedure.

Parole chiave

Generato dall'IA
drug trafficking possession for personal use intent to sell criminal appeal acquittal procedural error evidence sufficiency

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 173 st. 2 Kaznenog zakona (KZ/97)
čl. 173 st. 1 Kaznenog zakona (KZ/97)
čl. 57 st. 3 Kaznenog zakona (KZ/97)
čl. 67 Kaznenog zakona (KZ/97)
čl. 63 Kaznenog zakona (KZ/97)
čl. 76 st. 1 i 2 Kaznenog zakona (KZ/97)
čl. 354 t. 3 Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97)
čl. 367 st. 1 t. 11 Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97)
čl. 374 st. 4 Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97)
čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97)
čl. 387 Zakona o kaznenom postupku (ZKP/97)

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Presuda Prekršajnog suda u Zagrebu

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 101/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, dr. sc. Marina Mrčele, Žarka Dundovića i Ileane Vinja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. N. G. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06110/07, 152/08 i 57/11- dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 10. studenog 2010 godine br. K-78/10, u sjednici održanoj 10. prosinca 2013 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivima opt. N. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ/97 i opt. M. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ/97, te je opt. N. G. uz primjenu čl. 57 st. 3 KZ/97 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a opt. M. P. po čl. 67 KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca s rokom provjeravanja od dvije godine.

Po odredbi čl. 63 KZ/97 opt. N. G. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme koje je proveo u pritvoru od 10. ožujka do 9. travnja 2010 godine.

Na temelju čl. 76 st. 1 i 2 KZ/97 na opt. N. G. i opt. M. P. primjenjuje se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, s tim da kod opt. N. G. može

I Kž 101/11-6

trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, ali ne dulje od trajanja izvršenja kazne, a kod opt. M. P. može trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, ali ne dulje od tri godine.

Opt. N. P. na temelju čl. 354 t. 3 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 - pročišćeni tekst i 115/06 - u daljnjem tekstu ZKP/97) oslobođena je od optužbe za kazneno djelo iz čl. 173 st. 2 KZ/97.

Protiv oslobađajućeg dijela presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je opt. N. P. oslobođena od optužbe i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Opt. N. P. po branitelju J. M. odvjetniku iz Z. podnijela je odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu.

Ujedno je zatražila da ona i njen branitelj budu obaviješteni o sjednici drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no kako sjednici vijeća nisu pristupili ni opt. N. P. niti njen branitelj J. M. unatoč uredno primljenim pozivima, to je u skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

U skladu s odredbom čl. čl. 373 st. 1 ZKP/97 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razmatranje.

Kako uredno obaviješteni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio sjednici drugostupanjskog vijeća, to je u skladu s odredbom čl. 374 st. 4 ZKP/97 sjednica održana u njegovoj odsutnosti.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 367 st.1 t. 11 ZKP/97, iz razloga što u činjeničnom opisu djela za koje je opt. N. P. oslobođena od optužbe, nije navedeno razdoblje u kojem je djelo počinjeno, već samo datum kada je zatečena s opojnom drogom, pri čemu je očitom pogreškom navedena godina 2001, a ne 2010, što priznaje i sam žalitelj. Naime, optuženici je stavljeno na teret da je neovlašteno radi prodaje posjedovala tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, a zatečena je u posjedu dana 10. ožujka 2010 godine, zbog čega je za učin djela nebitno vrijeme u kojem je tu opojnu drogu pribavljala. Stoga je činjenični opis djela u potpunosti jasan i u potpunom suglasju s pravnim opisom djela za koje je optuženica terećena optužnicom, a prvostupanjskom presudom na temelju čl. 354 t. 3 ZKP/97 oslobođena od optužbe.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja je nakon temeljite analize i ocjene provedenih dokaza, izveo valjani zaključak da nije dokazano da bi optuženica počinila kazneno djelo za koje se optužnicom tereti, odnosno da nije dokazano da bi posjedovala opojnu drogu heroin radi daljnje prodaje. Naime, kraj nesporne činjenice da je optuženica

I Kž 101/11-6

heroin dobivala u razdoblju od 10. veljače do 10. ožujka 2010 godine na ime stanarine od opt. N. G., da iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je višegodišnja ovisnica o opijatima i da količina heroina koja je pronađena kod nje, odgovara njenim ovisničkim potrebama, sama za sebe činjenica da je zatečena na javnom mjestu, a ne u stanu, te da je heroin bio zapakiran u vrećice, ne može nikako u nedostatku drugih dokaza, u dovoljnoj mjeri dokaz da je heroin bio namijenjen prodaji, kako se to neosnovano ističe u žalbi. Prema tome, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je u potpunosti dokazano da se u ponašanju optuženice stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173 st. 1 KZ/97, a ne kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 KZ/97, kako joj se to optužnicom stavlja na teret. Pravilno je pritom prvostupanjski sud utvrdio da se za kazneno djelo iz čl. 173 st. 1 KZ/97 radi o presuđenoj stvari zbog presude Prekršajnog suda u Zagrebu, kojom je optuženica prekršajno osuđena za iste kažnjive radnje, pri čemu je potrebno naglasiti da je u međuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon (NN br. 125 i 144/12), po kojem posjedovanje opojne droge više nije kazneno djelo, već prekršaj.

Stoga je valjalo žalbu državnog odvjetnika odbiti kao neosnovanu.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/97, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, to je po odredbi čl. 387 ZKP/97 presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 10. prosinca 2013 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Sabađija, v. r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v. r.