Criminal eviction appeal dismissed; official housing status prevents tenant rights for ex-spouse. Revocation rejected due to lack of legal basis. Court upheld lower court ruling on official housing. Appeal dismissed as unfounded regarding procedural violations and material law application. Court rejected revocation based on official housing status and lack of tenant rights for ex-spouse. Procedural violation claim dismissed; material law applied correctly. Official housing status precludes tenant rights for ex-spouse. Appeal dismissed as unfounded regarding procedural violations and material law application. Court upheld lower court ruling on official housing. Appeal dismissed as unfounded regarding procedural violations and material law application. Court upheld lower court ruling on official housing.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the revocation appeal filed by the tenant against a final eviction judgment. The tenant argued for a procedural violation and claimed rights based on her children's custody, while the state prosecutor did not respond to the appeal. The court rejected these claims, ruling that the official housing status precluded the tenant from acquiring tenant rights and that the ex-spouse had no legal basis to remain in the property.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku; Zakon o stambenim odnosima: In cases involving official housing allocated to a spouse, the special status of the dwelling precludes the acquisition of tenant rights by the ex-spouse, and the court's application of material law regarding the termination of the marital community is correct.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3445/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.Đ. iz V. koga zastupa V.R., odvjetnik iz V., protiv tužene K.Đ. iz L., radi iseljenja, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu od 15. ožujka 1993. br. Gž 268/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 28. prosinca 1992. br. P 656/92, u sjednici održanoj dana 22. prosinca 1993.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da iseli iz stana pobliže navedenog u izreci te presude te da stan slobodan od osoba i stvari preda tužitelju kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 39.800 HRD.
Sud drugog stupnja odbio je kao neosnovanu žalbu tužene i presudu suda prvog stupnja potvrdio. Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavila je reviziju tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pojašnjavajući navedene revizijske razloge upire da je prijeporni stan dodijeljen tužitelju na korištenje i s obzirom na članove njegove obitelji (tuženica i dvoje zajedničke djece); da je riječ o stanu za službene potrebe na kojem tužitelj ne može steći stanarsko pravo; da nije legitimiran za podnošenje ove tužbe; da u stanu ne stanuje; da tuženoj pripada pravo na korištenje stana s obzirom na okolnost da su joj djeca povjerena na odgoj i čuvanje. Predloženo je da se revizija prihvati.
Na reviziju nije odgovoreno niti se Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovan. Tužena niti navodi u čemu bi bitna povreda odredaba parničnog postupka bila ostvarena, a ovaj sud nije našao da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("NN", br. 53/91, 91/92) na koju sud jedino pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
O tužbenom zahtjevu - zahtjevu za iseljenje tužene i predaje spornog stana slobodnog na korištenje tužitelju, sudovi su odlučili uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
Kada je utvrđeno, a što nije niti sporno, da sporni stan ima status stana za službene potrebe; da je dodijeljen na korištenje upravo tužitelju u vezi njegove službe kod davatelja stana na korištenje; da je zajednica života prekinuta i brak stranaka razveden, onda su s osnovom sudovi cijenili:
- da se na spornom stanu stanarsko pravo ne može steći (čl. 8. st. 1. toč. 3. Zakona o stambenim odnosima - NN 51/85, 42/86, 22/92, 70/93));
- da tužena kao bivši supružnik više nema pravnog osnova za daljnje korištenje stana;
- da je tužitelj kojem je stan dodijeljen na korištenje u vezi službe kod davatelja stana na korištenje aktivno legitimiran na podnošenje ove tužbe.
Stoga je s osnovom tužbeni zahtjev usvojen.
Bez odlučne su važnosti u ovom slučaju navodi revizije o tome da su tuženoj dodijeljena na čuvanje, odgoj i uzdržavanje zajednička maloljetna djeca. Ovo zato jer primjena odredbi Zakona o stambenim odnosima, a posebno odredbe čl. 65. st. 3. te čl. 68. cit. zakona predmnijeva postojanje stanarskog prava koje pravo u konkretnom slučaju nije niti bilo uspostavljeno s obzirom na poseban status stana. A okolnost što tužitelj ne koristi stan ne predstavlja valjani osnov tuženoj na zadržavanje korištenja stana.
Proizlazi iz razloga navedenih da revizija nije osnovana zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 22. prosinca 1993.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.