Croatian Supreme Court dismisses paternity claim but rejects alimony support review as inadmissible due to low value.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal regarding the finding of paternity, ruling it unsupported by evidence. While the court rejected new arguments about infertility and lack of intimacy, it declared the appeal against the alimony order inadmissible because the disputed value fell below the statutory threshold for review. Consequently, the paternity finding stands, but the defendant is not bound to appeal the future alimony payments.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 392. ZPP; čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP: A review appeal against a second-instance judgment on paternity is admissible if based on material law errors, whereas an appeal against future alimony obligations is inadmissible if the calculated value of the dispute does not exceed the statutory threshold.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev-x 1075/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića, Renate Šantek i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja J. V.-K. i II-tužiteljice B. K., oboje iz iz Z., s tim da II-tužiteljica kao punomoćnik zastupa I-tužitelja, protiv tuženika A. V. iz S. M., P., radi utvrđivanja očinstva i uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž2-71/08 od 6. svibnja 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-777/96 od 20. studenoga 2007., u sjednici održanoj 30. prosinca 2010.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika protiv dijela presude kojim je tuženik utvrđen ocem I-tužitelja J. V.- K. odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika protiv dijela presude kojim je tuženik obvezan za uzdržavanje I- tužitelja od 1. prosinca 2007. pa nadalje doprinositi 32% od mjesečne mirovine s pripadajućom zateznom kamatom odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom tuženik je utvrđen ocem I-tužitelja kojeg je II-tužiteljica rodila dana 9. prosinca 1988. (toč. 1. izreke prvostupanjske presude).
Tuženik je obvezan za uzdržavanje I-tužitelja doprinositi iznos od 500,00 kn mjesečno počevši od 1. srpnja 1996. pa nadalje s time da je dospjele obroke uzdržavanja koji od 1. srpnja 1996. do 30. studenog 2007. ukupno iznose 68.500,00 kn dužan platiti odjednom u roku od 15 dana a dospjevajuće od 1. prosinca 2007. nadalje u visini 32% mirovine koju mjesečno ostvaruje dužan plaćati do svakog 15.-tog u mjesecu, s sve to s pripadajućim zateznim kamatama (toč. 2. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, osim u dijelu kojim je tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje I- tužitelja iznos od 500,00 kn mjesečno za razdoblje od 1. srpnja 1996. do 30. studenog 2007. s pripadajućom zateznom kamatom (u tom dijelu navedena presuda je drugostupanjskim rješenjem ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje).
Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju, prema njenom sadržaju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače i odbije tužbeni zahtjev.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nije dopuštena.
U odnosu na dio presude koji se odnosi na utvrđivanje očinstva
U smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U ovom predmetu je riječ o zahtjevu za utvrđenje očinstva u smislu odredaba čl. 71., 72., 286. i 293. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 116/03, 17/04 i 136/04 - dalje: OBZ) koji se u ovom predmetu primjenjuje prema odredbi čl. 363. OBZ.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima vještačenjem na temelju DNA analize uzoraka krvi i sline oboje tužitelja (djeteta i njegove majke) i tuženika utvrđeno je da je „praktički dokazano“ da je tuženik A. V. biološki otac I-tužitelja (biostatistička vjerojatnost iznosi 99,99999%). Medicinsko vještačenje je proveo Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Z., a isto je provedeno sukladno postignućima suvremene znanosti (čl. 292. OBZ).
S obzirom na takvo činjenično utvrđenje i po pravnom stajalištu ovog revizijskog suda nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su utvrdili da je tuženik biološki otac I-tužitelja A. V.-K.
Tuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava zapravo iznosi prigovore činjenične naravi - ponavlja tvrdnju da u vrijeme začeća djeteta nije održavao intimne odnose s II-tužiteljicom, te ponovno prilaže (kao i prethodno uz žalbu) analizu spermiograma, kao dokaz svoje neplodnosti.
Na takve revizijske navode, prije svega, treba reći da se u smislu odredbe čl. 385. st. 1.
čnog stanja - pa
ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeni utoliko istaknuti prvi prigovor nije od značaja. Polazeći pak od odredbe čl. 352. st. 1. ZPP (na koju se opravdano pozvao i drugostupanjski sud u pobijanoj presudi) prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti), te imajući pritom na umu i odredbu čl. 387. ZPP kojom je propisano da stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti - a što ovdje nije slučaj, proizlazi da tuženik istaknuti potonji prigovor odnosno predloženi dokaz ne može s uspjehom iznositi niti u reviziji, pa ih stoga ovaj revizijski sud nije razmatrao niti uzeo u obzir pri odlučivanju.
Stoga iznesenim navodima nije moguće dovesti u sumnju odluku sudova da je tuženik biološki otac I-tužitelja.
Iz iznijetih razloga u tom dijelu nije se ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
U odnosu na dio presude kojim je odlučeno o uzdržavanju I-tužitelja (od 1. prosinca 2007. pa nadalje)
Navedeni dio pobijane presude odnosi se na uzdržavanje I-tužitelja u razdoblju nakon njegove punoljetnosti, koja je nastupila prije zaključenja glavne rasprave u ovoj parnici.
Budući da odredbama OBZ nije posebno uređeno pitanje dopuštenosti revizije u parnicama radi uzdržavanja punoljetnog djeteta, dopuštenost revizije se ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382 st. 1. toč. 1. ZPP.
Prema odredbi čl 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.
Pobijanim dijelom presude tuženik je obvezan doprinositi za uzdržavanje I-tužitelja u visini 32% od mjesečne mirovine (koja prema utvrđenju sudova iznosi 1.545,80 kn), što znači da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, u smislu odredbe čl. 36. ZPP (prema toj odredbi ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovu zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme od 5 godina), iznosi 29.679,00 kn (494,65 kn x 60 mjeseci) - dakle, ne prelazi 100.000,00 kn. Stoga po tom vrijednosnom kriteriju revizija tuženika nije dopuštena.
Također, drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je protiv nje, u dijelu odluke o uzdržavanju, revizija dopuštena (čl. 382. st. 2. ZPP).
Zbog tih je razloga u navedenom dijelu revizija tuženika temeljem odredbe čl. 392. ZPP odbačena kao nedopuštena i odlučeno kao u izreci rješenja.
U Zagrebu, 30. prosinca 2010.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.