Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the disputed value under the new law does not exceed the 100,000 Kuna threshold.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the calculated value of the disputed subject matter fell below the statutory threshold for appellate review. The court determined that while the plaintiff claimed multiple distinct requests, only those sharing the same factual and legal basis were aggregated for valuation purposes, resulting in a total of 68,333 Kuna. Consequently, under the amended Civil Procedure Act, the appeal was barred as the value did not exceed the 100,000 Kuna limit required to permit a review.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 37. st. 1. i 2. ZPP; čl. 4. ZIDZPP/99: In civil property disputes, if the value of the disputed subject matter does not exceed 100,000 Kuna, an appeal is not permitted under the amended Civil Procedure Act.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 122/06-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. V. – R. i B. V., nasljednika pok. D. M. B. iz V., zastupanih po punomoćniku K. L., odvjetniku iz V., protiv tužene M. R. iz S., zastupane po punomoćniku S. B., odvjetniku iz Z., radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici od 21. travnja 2005. godine, br. Gž-359/05., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici od 22. listopada 2002. godine, br. P-430/98., u sjednici održanoj 1. lipnja 2006. godine,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se revizija tužene kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen u Virovitici 26. veljače 1995. godine između tužiteljice M. B. D. iz V., …, kao primateljice uzdržavanja i tužene R. M. iz S., …, kao davateljice uzdržavanja.
II. Tužena je dužna tužiteljici u roku od 15 dana izdati tabularnu ispravu podobnu za prijenos stana broj 18 na trećem katu stambene zgrade u V., …, podignutoj na zemljištu čkbr. 106/2 i 109/2 iz zk.ul.br. 10134 k.o. V. s vlasništva tužene u vlasništvo tužiteljice, jer će je u protivnom zamijeniti ova presuda.
III. Nalaže se tuženoj da predmetni stan preda u posjed tužiteljice u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženoj da tužiteljima u roku od 15 dana vrati pokretnine iz stana broj 18 u Virovitici, Pejačevićeva ulica 3 koje se sastoje od:
- namještaja u kuhinji: četiri kuhinjske drvene stolice, kuhinjskog stola na razvlačenje, hladnjaka s ledenicom (50l), štednjaka kombinacija plin – struja (3+1) i jednog radio kazetofona,
- namještaja u dnevnom boravku: regala velikog masivnog, klub stolića masivnog, trosjeda, dvosjeda, fotelje i TV prijemnika,
- namještaja u spavaćoj (većoj) sobi: dva kreveta, regal manji, stolić i fotelja,
- namještaja u spavaćoj sobi (manjoj): ležaja, ormara sobnog manjeg i fotelje,
- perilice u kupaonici,
- ormarića sa ogledalom u hodniku i telefonskog uređaja,
- tri kompleta posteljine i
- po dva kompleta kuhinjskog posuđa keramičkog i metalnog.
Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:
V. Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati protuvrijednost u kunama za iznos od 4900 DEM (njemačkih maraka) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO tekućim od 24.08.1995. godine do isplate, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 37.746,00 kuna i to u roku od 15 dana."
Odlučujući o žalbi o tužene drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se odbije tužbeni zahtjev.
Tužitelji nisu podnijeli odgovor na reviziju.
Revizija nije dopuštena.
Tužitelji s tužbom traže raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, izdavanje tabularne isprave za uknjižbu vlasništva stana koji je temeljem ugovora o doživotnom zapravo dosmrtnom uzdržavanju bio uknjižen na tuženu, te predaju stana koji je bio predmet ugovora. Također tužitelji postavljaju i tužbeni zahtjev na vraćanje pokretnina, te još i zahtjev za isplatu neovlaštenog podignutog iznosa devizne štednje.
Kao razlog zbog kojeg se traži raskid ugovora te slijedom toga uknjižba stana koji je bio predmet ugovora kao i predaja tog stana u posjed u tužbi se navodi tuženičino neizvršavanje obveza prema ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju.
Zahtjev za vraćanje pokretnina temelji se na tome da te pokretnine nisu bile predmet ugovora o uzdržavanju.
Zahtjev pak na isplatu iznosa od 4.900 DEM temelji se na tome da je tužena neovlašteno taj novac dignula sa štedne knjižice prednice tužitelja.
Zahtjevi na raskid ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te uknjižbu prava vlasništva stana koji je bio predmet ugovora kao i na predaju stana su zahtjevi koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, pa se vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih tih zahtjeva (čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje ZPP).
Dakle, zahtjevi za razvrgnuće ugovora o doživotnom uzdržavanju i uknjižbu prava vlasništva stana i predaju stana tretiraju se kao jedan zahtjev kod određivanja vrijednosti predmeta spora jer se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.
Pored spomenutih zahtjeva koji se tretiraju kao jedan zahtjev tužitelji ističu još dva zahtjeva iz različite činjenične i pravne osnove i baš zahtjev za vraćanje pokretnina koji temelje na činjenici bespravnog uzimanja tih pokretnina, vraćanje kojih traže kao vlasnici pokretnina te zahtjev na isplatu iznosa od 4.900 DEM koji se temelji na tome da je tužena neovlašteno raspolagala deviznom štednjom tužitelja odnosno njihove prednice.
Stoga se ovdje vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva, jer zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, tj. vrijednost predmeta spora označenu u tužbi treba podijeli s tri budući da postoje tri zahtjeva u tužbi koji proizlaze iz različitih osnova (čl. 37. st. 2. ZPP-a).
Označena vrijednost predmeta spora u tužbi je 205.000,00 kn, pa kad se taj iznos podijeli s tri dobije se vrijednost spora od 68.333,00 kn.
Drugostupanjska presuda protiv koje je izjavljena revizija donesena je 21. travnja 2005. godine, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP/99), pa se o reviziji izjavljenoj protiv takve pravomoćne odluke drugostupanjskog suda rješava po odredbama tog Zakona (čl. 10. st. 3. ZIDZPP/99).
Odredbom pak čl. 4. ZIDZPP/99 izmijenjena je odredba čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91 i 91/92), tako da u imovinskopravnim sporovima revizija nije dopuštena, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude, odnosno vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi ne prelazi 100.000,00 kn. Kako ovdje vrijednost predmeta spora iznosi 68.333,00 kn te ne prelazi 100.000,00 kn, to revizija nije dopuštena.
Radi naprijed navedenog ne temelju čl. 392. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99) koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03), riješeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 1. lipnja 2006.
Predsjednik vijeća:
Dr.sc. Ivo Grbin, v.r.