Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1380/2007-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal on loan dispute, ruling evidence sufficient and interest calculation legal.

Numero d'incarto Rev-1380/2007-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the lower courts' judgment ordering solidary payment of a loan principal and interest. The appellant argued for a retrial due to alleged procedural violations and incorrect application of law regarding the loan's validity and interest rates. The court rejected these claims, finding no material procedural errors and confirming that the lower courts correctly applied the law to the bank transfer evidence and statutory interest rates.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 392. a) ZPP; Čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP; Čl. 385. ZPP; Čl. 562. st. 1. ZOO; Čl. 277. st. 1. ZOO; Čl. 393. ZPP: A revision is inadmissible if the lower courts' factual findings are not contradictory and the application of mandatory statutory interest rates is correct, as mere disagreement with evidence assessment does not constitute a material procedural violation.

Parole chiave

Generato dall'IA
civil procedure revision loan contract validity statutory interest rates procedural violation solidary liability bank transfer evidence ZPP Article 392

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 1380/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Aleksandra Peruzovića, mr. sc. Jadranka Juga i Jasne Guštek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz T., protiv tuženika: I. Š. L. iz B., i II. K. M. iz K., oba zastupana po punomoćnici D. V., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji I-tuženika Š. L. izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1086/04 od 30. ožujka 2007., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru broj P-22/03 od 15. travnja 2004., u sjednici održanoj 24. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika Š. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je da su tuženici Š. L. i K. M. dužni solidarno isplatiti tužitelju iznos od 184.200,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I-tuženika Š. L. kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na tog tuženika, dok je u odnosu na II-tuženika K. M. preinačena tako da je protiv njega odbijen tužbeni zahtjev.

Ujedno je naloženo tužitelju da II-tuženiku na ime parničnog troška isplati iznos od 13.115,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio I-tuženik Š. L. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija je neosnovana.

Ovaj revizijski sud je ispitao pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 392. a) ZPP-a u okviru razloga koji se određeni navedeni u reviziji.

Suprotno tvrdnji revidenta nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama koje nisu u međusobnoj suprotnosti niti proturječe stanju spisa.

Prvostupanjski sud je ocijenio iskaz svjedoka I. L. i dokumente koji se odnose na tog svjedoka, te dao obrazložene razloge zašto je prihvatio iskaz tužitelja, a činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda prihvatio je i drugostupanjski sud koji je na žalbene razloge odgovorio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, dakle samo na one navode koji su od odlučnog značenja.

U biti navodi tuženika u reviziji dovode u sumnju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova na način da se ocjena provedenih dokaza suprotstavlja onoj sudskoj, a time se upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, taj prigovor nije dopušten revizijski razlog u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Sporno je i u ovoj fazi postupka je li utuženo potraživanje proizlazi iz pozajmice koju je tužitelj dao tuženiku 17. kolovoza 2002. budući da ugovor nije sačinjen u pisanom obliku.

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi slijedeće:

- da je tužitelj pozajmio I-tuženiku iznos od 184.200,00 kn, koji je ovaj trebao vratiti u roku od 15 dana;

- da je ugovor realiziran na taj način što je tužitelj sa svog tekućeg računa u Z. b. u Z. po nalogu I-tuženika prebacio novac na tekući račun II-tuženika (inače zeta I-tuženika);

- da je II-tuženik uplaćeni iznos podigao i dio dao I-tuženiku svom tastu za otplatu kredita, a dio zadržao za sebe.

Sudovi su s osnovom zaključili da opisanom novčanom transakcijom preko banke nije izvršeno prebijanje s dugom koji bi navodno tužitelj imao prema usmenom sporazumu prema trećoj osobi tj. I. L. bratu I-tužitelja, a koju tvrdnju I-tuženik ponavlja i u reviziji.

Prema odredbi čl. 562. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – dalje: ZOO) zajmoprimac je dužan vratiti u ugovorenom roku istu količinu stvari, iste vrste i kvalitete.

Kako je utvrđeno da je rok za vraćanje zajma bio određen i to 15 dana protekom tog roka tužitelju pripadaju osim glavnice i zatezne kamate u smislu čl. 277. st. 1. ZOO, a koje mu je sud i dosudio.

Tvrdnja revidenta, da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na obračun kamata i visinu kamatne stope je neosnovana.

Naime, sud je u izreci odluke o kamatama obvezao tuženika na isplatu "zakonske zatezne kamate", a pritom se pozvao na odredbu čl. 277. st. 1. ZOO prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje osim glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, koja odredba je prinudne naravi.

Kako se dakle nisu ostvarili razlozi iz revizije valjalo je temeljem čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. rujna 2008.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.