Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to failure to specify the legal issue for uniform law application.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal against a lower court's judgment confirming a claim for damages. The appellant argued that the lower court made a significant error in applying insurance conditions and cited conflicting rulings from the same court. The court rejected the appeal because the appellant failed to identify a specific legal question necessary for ensuring uniform application of the law, rendering the appeal procedurally inadmissible.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An extraordinary appeal is inadmissible if the appellant fails to specify a particular legal question regarding uniform application of the law, as the appellate court cannot create such questions or evaluate their existence based on vague general statements.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev-x 469/12-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Marini Paulić u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. P.. zastupana po zakonskom zastupniku E. P. a ovaj po punomoćniku Z. I., odvjetniku u P., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala P., zastupan po punomoćniku M. R., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1918/09-2 od 25. listopada 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-2304/08-6 od 18. ožujka 2009., dana 12. listopada 2012.,
r i j e š i o j e :
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1918/09-2 od 25. listopada 2010. odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-2304/08-6 od 18. ožujka 2009. kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži nalaganje tuženiku isplate iznosa 66.345,16 kn sa zateznom kamatom počevši od 18. siječnja 2000. pa do isplate kao i naknaditi mu parnične troškove. Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu 1.177,00 kn (st. I. izreke). U st. II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.
Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), dakle izvanrednu reviziju. U reviziji navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka te da je pogrešno materijalno pravo. Ujedno navodi da podnosi izvanrednu reviziju jer je u pitanju ocjena vrlo važnih pravnih pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i da o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, i da je Županijski sud u Puli u svojim presudama u dva pravno identična slučaja zauzeo različito pravno stajalište radi čega tužitelj trpi veliku materijalnu štetu a tuženik time stječe nepripadnu dobit. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijane presude i predmet vrati prvostupanjskom enje odnosno prihvati tuženi zahtjev kako je postavljen. Potražuje trošak sudu na ponovno suđ
revizije.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija nije dopuštena.
U konkretnom slučaju tužitelj je podnio tzv. izvanrednu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP. Naime, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primerice:
1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,
2) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi,
3) ako je o tom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,
4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava - trebalo preispitati sudsku praksu.
Kod toga prema st. 3. istog članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.
U reviziji tuženik nije određeno naznačio pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg se podnosi revizija, već se navodi da se u ovom predmetu radi o primjeni uvjeta osiguranja automobilskog kaska. Kod tog tužitelj posebno ukazuje na različite odluke Županijskog suda u Puli broj Gž-2243/06 od 12. studenog 2007. i Gž-2558/10 od 10. siječnja 2011.
Kako tuženik nije naznačio pravno pitanje koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana to predmetna revizija ne ispunjava propisane pretpostavke da bi se o istoj moglo meritorno odlučivati.
Ovakvo općenito navedeno pravno pitanje nije dovoljno za dopuštenost revizije, jer zbog nedovoljne određenosti revizijski sud nije u mogućnosti niti ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u tom smislu.
Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju, u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, je riječ – što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Nadalje, revizijski sud nije ovlašten kreirati pravna pitanja prema odredbi čl. 382. st.
2. i 3. ZPP koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a postojanje kojih pitanja izvanrednu reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP razlikuje od redovne revizije iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, a nije ovlašten ispitivati kriju li se takva pitanja u navodima tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer bi se sud doveo u situaciju da formulira pitanje koje moguće i ne bi odgovaralo shvaćanju revidenta.
Slijedom navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 12. listopada 2012.
Sutkinja:
Marina Paulić, v. r.