Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Psz-18/1992-3 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal against fine for public order breach, upholding lower court's finding of guilt and penalty.

Numero d'incarto Psz-18/1992-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for judicial protection against a fine imposed for a public order violation. The defendant argued that the conviction was illegal due to unhears witnesses and a procedural error involving a Spanish-speaking witness, but the court found no basis for these claims. The court determined that the defendant's guilt was fully proven by the evidence presented, including the defendant's own testimony and the witness's explicit statement that she understood Croatian, rendering the appeal unfounded.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 135. Zakona o prekršajima; čl. 136., 137. Zakona o prekršajima; čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima: A request for judicial protection against a penalty decision is inadmissible if the court finds no grounds for the decision regarding the established liability or the imposed penalty, and the evidence sufficiently proves the commission of the offense.

Parole chiave

Generato dall'IA
judicial protection request penalty decision appeal public order violation procedural violation claim evidence sufficiency standard witness language competency Supreme Court review

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 135. Zakona o prekršajima
Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.
čl. 136. Zakona o prekršajima
čl. 137. Zakona o prekršajima
čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima
Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-18/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Borisa Guttmanna i Gordane Gasparini kao članova vijeća te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga W.B. iz B., zast. po K.I., odvjetniku iz Č., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje Republike Hrvatske od 27.XII 1991. br. J-679/91, radi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem odbijena je žalba kažnjenog protiv rješenja Suca za prekršaje općine Čakovec od 21. XI. 1991. br. V-3182/91, kojim je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.000 dinara, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer nije počinio djelo opisano u izreci prvostepenog rješenja. Navodi nadalje da u postupku nisu saslušani po njemu predloženi svjedoci, a da je učinjena bitna povreda postupka zbog toga što je u postupku saslušana svjedokinja M.T. -L., koja je Španjolka i ne razumije hrvatski. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Razmotrivši spise prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio da u ovom predmetu nema razloga za sudsku zaštitu navedenih u čl. 135. Zakona o prekršajima ni u pogledu utvrđene prekršajne odgovornosti kažnjenoga, a niti u pogledu izrečene kazne.

Prema ocjeni ovog suda pravilno je utvrdilo Republičko vijeće za prekršaje da je djelo kažnjenoga u cijelosti u provedenom postupku dokazano saslušanjem kažnjenoga i svjedoka M.T.L., S.M. i W.V. - oštećenog. Tako provedene dokaze sudac za prekršaje ocijenio je po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem svog ovlaštenja iz čl. 47. Zakona o prekršajima i valjano ga obrazložio. Prema stajalištu ovog suda sudac za prekršaje imao je osnove za zaključak na osnovi provedenih dokaza da je kažnjeni počinio djelo navedeno u izreci prvostepenog rješenja.

Neosnovan je stoga prigovor kažnjenoga iznesen u zahtjevu za sudsku zaštitu da nije počinio predmetno djelo, budući da protivno proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Neosnovan je nadalje i njegov prigovor da u postupku nisu saslušani po njemu predloženi svjedoci, budući da je pregledom spisa ovaj sud utvrdio da kažnjeni u prvostepenom postupku nije predlagao izvođenje nikakvih novih dokaza. Ni navod kažnjenoga da je u postupku učinjena povreda postupka zbog toga što se prvostepeno rješenje temelji i na iskazu svjedokinje M.T.L., budući da je ova svjedokinja saslušana kod suca za prekršaje izričito iskazala da razumije hrvatski jezik i da joj tumač nije potreban. Na osnovi tako utvrđenog činjeničnog stanja djelo kažnjenog pravilno je pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog propisa.

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedneom postupku nije učinjena nikakva druga povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice ocijenilo da nije prestroga, a samo je to vijeće ovlašteno da ocjenjuje primjerenost izrečene kazne.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 5. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. K.I., odvjetnik, Č.,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).