Croatian Supreme Court partially allows appeal due to procedural violation regarding property ownership facts.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia partially accepted the defendant's appeal against lower court rulings on property ownership. The lower courts had determined the plaintiffs owned three-quarters of the property based on their contributions, while the defendant claimed equal shares based on marital acquisition. The court found the lower courts violated procedural rules by failing to address the defendant's specific factual arguments regarding the construction timeline and marriage dates. Consequently, the appeal was allowed in part, overturning specific findings and remanding the case for a new trial on those disputed facts.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku; čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku: When lower courts fail to address material facts raised in appeal, the appeal is partially allowed to correct the procedural violation and remand the case for re-examination.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 935/1990-2
P R E S U D A i R J E Š E N J E
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u građansko- pravnoj stvari tužitelja S. i J. P., oboje iz P., koje zastupa B. B. odvj. u B., protiv tuženice J. P. iz P., koju zastupa B. M., odvj. u D. i nepoznatih nasljednika iza pok. D. i K. E. iz O., koje zastupa staratelj P. S. iz O., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 1986. godine br. Gž-1814/85-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pakracu od 24. travnja 1985. godine br. P-449/83-43, u sjednici održanoj dana 4. lipnja 1991. godine
p r e s u d i o i r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Okružnog suda u Bjelovaru od 6. lipnja 1986. godine br. Gž- 1814/85-2 i presuda Općinskog suda u Pakracu od 24. travnja 1985. godine broj P-449/83-43, u dijelu pod toč. 1,3,4. i 5. izreke presude prvostepenog suda, pa se u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II.U ostalom dijelu kojim je utvrđeno da tuženica zajedno sa sada pok. D. P. nije kupila tužiteljima kuću u P. pa da oni nisu podmireni za svoja ulaganja u ostalim nekretninama tj. u odluci koja se odnosi na toč. 6. izreke presude prvostepenog suda odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom prvostepenog suda utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici u 3/4 dijela nekretnina pobliže navedenih pod toč.
1. izreke te presude te u 1/2 dijela nekretnina koje su navedene pod toč.2.3.i 4. izreke te presude, dok je tuženičin zahtjev za utvrđenje da je ona zajedno sa sada pok. D. P. kupila tužiteljima kuću u P., pa da su stoga oni podmireni za svoja ulaganja u pogledu ostalih spornih nekretnina taj zahtjev je odbijen.
Tuženica je obvezana tužiteljima naknaditi parnični trošak.
Drugostepeni sud je potvrdio presudu prvostepenog suda u svim odlukama osim onoj u toč. 2. izreke presude toga suda kojom je utvrđeno da su tužitelji suvlasnici 1/2 dijela, a tuženica druge polovine dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 3. k.o. O. i to zemljišnim parcelama pobliže označenima u navedenoj točki izreke presude prvostepenog suda, pa je u toj odluci tu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Protiv presude drugostepenog suda tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju nižestepenih sudova i predmet vrati - prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni Javni tužitelj Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.
Revizija je djelomično osnovana.
Kao što je ranije navedeno, nižestepeni sudovi su tužitelje utvrdili suvlasnicima u 3/4, a tuženicu u 1/4 dijela nekretnina upisanih u z.k.ul. br.3 k.o. O., na kojima je sagrađena kuća i gospodarske zgrade a označene su pod toč.
1. izreke prvostepenog suda, te u 1/2 dijela tih nekretnina koje su u naravi oranice i voćnjak, a takodjer su označene pod toč.2. izreke te presude.
Ti sudovi su takodjer utvrdili tužitelje suvlasnicima u 1/2 dijela nekretnina upisanih u z.k. ul. br. 235 i 184. k.o. O. tj. onih navedenih pod toč. 3. i 4. izreke presude prvostepenog suda.
Nije sporno da su tuženica i njezin muž sada pok. D. P., koji su tužiteljevi roditelji, a svekrva i svekar tužiteljice 1947. godine kupili zemljište zajedno sa temeljem kuće na kojima je kasnije podignuta kuća, te su sagrađene gospodarske zgrade. Nije sporno takodjer da je tužitelj u to vrijeme imao 15 godina.
Nižestepeni sudovi su na temelju činjenice, koju smatraju utvrđenim, da su građevine na spomenutom zemljištu izgrađene kasnije, i to u pretežnom dijelu kada su tužitelji već zaključili brak i živjeli u zajednici s tuženicom i pok. D. P. te faktično više doprinosili, što se odnosi posebno na razdoblje od 1951. do 1973. godine kada je D. P. već bio bolestan,zaključili da je doprinos tužitelja veći, i da stoga njima pripada 3/4 dijela tih nekretnina.
Tuženica je međutim u ranijem postupku tvrdila, što je ponavljala i u žalbi, a ponavlja to i u reviziji, da je sporna kuća bila sagrađena i useljiva 1949. godine, da je tada još tužitelj bio maloljetan, a brak da je zaključio s tužiteljicom tek 1951. godine, da je doduše nešto zarađivao u to vrijeme, ali da se radilo o malim iznosima početničkih plaća, koji nisu bili dovoljni ni za pokriće njegovih životnih troškova, a naprotiv D. P. da je tada bio mlad i snažan čovjek kao i ona, odnosno da su bili u dobi između 36 i 38 godina, a D. P. da je obolio u 65 godini života. Dodala je da su tužitelji odselili od njih 1965. godine u kuću u P..
Takodjer je iznijela da su sve sporne nekretnine stečene u braku između nje i pok. D. P. koji je trajao 52 godine, pa da prema tome od tih nekretnina prema njezinom doprinosu njoj pripada određeni dio.
O tim činjenicama koje su od odlučnog značaja presude nižestepenih sudova nemaju razloge, čime su bitno povrijeđene odredbe parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP) pa stoga tuženica to osnovano ističe u reviziji, zbog čega je njezina revizija u tom dijelu osnovana, te ju kao takvu trebalo prihvatiti i ukinuti presude obaju nižestepenih sudova u odlukama koje se odnose na toč. 1, 3. i 4. presude prvostepenog suda i u tom dijelu predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje (čl.394. st. 1. ZPP-a).
U ponovljenom postupku taj sud će, nakon što ukloni spomenuti nedostatak, u pogledu spomenutih dijelova tužbenog zahtjeva donijeti novu presudu.
Nije međutim osnovana revizija tuženice protiv odluke kojom je odbijen zahtjev njezine protutužbe za utvrđenje da je ona s pokojnim D. P. kupila tužiteljima kuću u P. pa da su oni stoga podmireni za svoja ulaganja u ostalim spornim nekretninama.
Prvostepeni sud je naime u pogledu toga zahtjeva tuženice utvrdio da je pok. D. P. doduše zaključio kupoprodajni ugovor o kupnji kuće u P., ali da je sam isplatio neznatni dio kupovne cijene odustavši kasnije od te pogodbe, tako da je u preostalom dijelu koji se odnosi na, pretežni dio kupovne cijene izvršio tužitelj uz pomoć tužiteljičina oca. Tuženica u reviziji, protivno takvom utvrđenju, tvrdi da je pok. D. P. u cijelosti isplatio kupovninu za kuću u P. koju sada koriste tužitelji.
Taj njezin prigovor se odnosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, iz kojeg razloga revizija nije dopuštena (čl.385. st. 3. ZPP-a).
Iz tog razloga u tom dijelu revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl.393.ZPP-a).
U Zagrebu, 4. lipnja 1991. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.